RIJEKA Kada je 2010. godine humanitarnom utakmicom Vatrenih ‘90. i veterana HNK Rijeka obilježeno 20 godina utakmice protiv Rumunjske, Mladen Mladenović je na pitanje što je u tom trenutku značilo biti reprezentativac Hrvatske odgovorio u svom stilu.

– To je značilo biti lud čovjek. Da nakon toga nije Hrvatska ostala država, danas bih se vjerojatno prezivao Smith i živio na Novom Zelandu – odgovorio je tada Mladenović.

I deset godina kasnije jedan od najboljih igrača koje je Rijeka dala, uz Sašu Peršona i prvi Riječanin koji je zaigrao za reprezentaciju Hrvatske, i danas se drži takvog razmišljanja.

Armadin zapad tijekom ogleda s Rumunjima

– Isto mislim i danas. Država još nije postojala, sve je bilo u nekim povojima, a mi smo se pojavili i odigrali utakmicu. Svi kažu da je početak stvaranja reprezentacije Hrvatske bila ona utakmica sa SAD-om u Zagrebu, a ja milim da je ova utakmica s Rumunjskom u Rijeci bila potvrda da se rađa velika reprezentacija, koja će imati glavu i rep s obzirom na to tko je sve bio njezin dio – kaže Mladenović, koji je zajedno sa Sašom Peršonom i Robertom Rubčićem (uz Splićanina Gabrića, koji je u to vrijeme bio vratar Rijeke) predstavljao riječki nogomet na povijesnoj utakmici protiv Rumunjske, a proglašen je i igračem utakmice.

– U toj utakmici i u tom trenutku to je bilo najmanje bitno. Možda je prevagnulo na moju stranu jer sam imao ogroman motiv iz razloga što je reprezentacija došla u moj grad i za mene je to bila najljepša stvar koja se mogla dogoditi. Kada se sjetim navijanja, kako je cijeli stadion pjevao Lijepu našu, prolaze me trnci. Emocije su nenormalno radile, nitko od nas nije bio svjestan što se događa i što nas čeka, ni koliko ćemo biti jaki ili koga ćemo predstavljati. Da je netko tada spomenuo ove uspjehe koji su se dogodili u tih 30 godina vjerojatno bismo mu rekli da je lud, a postali smo svjetska sila u nogometu – istaknuo je Mladenović.

Povratak

Saša Peršon na Kantridu na kojoj je ponikao vratio se u ulozi braniča Dinama i jednog od sedam igrača (Ladić, Gabrić, Peršon, Mladenović, Kasalo, Cvjetković, Kranjčar) koji su nastupili na prve dvije utakmice reprezentacije Hrvatske.

Mladen Mladenović

– Meni je bila posebna čast jer sam igrao na Kantridi, na kojoj sam ranije igrao u dresu Rijeke. Nas je osim ogromnog motiva u tom vremenskom i povijesnom okviru nosila i kvaliteta, reprezentacija s Bobanom, Šukerom, Jarnijem, Štimcem ili Kranjčarom je već bila ozbiljna i ta momčad koja je igrala na Kantridi je na neki način bila prethodnica »vatrenih«. Atmosfera nije bila ništa drugačija nego na Maksimiru protiv SAD-a – sjeća se Peršon, koji dobro pamti ambijent s tih prvih utakmica.

– Bio sam u godinama u kojima nisam pratio politiku, nisam bio svjestan što se sve događa, ali tek na onoj utakmici protiv SAD-a sam shvatio koliko je ljudima značilo što gledaju reprezentaciju Hrvatske dok je Jugoslavija još uvijek postojala. Lijepo se prisjetiti takvog jednog događaja, moramo čuvati tako važne trenutke, pogotovo ovdje u Rijeci s obzirom na to da nas je bilo dosta u reprezentaciji, ali i oko nje – dodao je Peršon.

Završne minute

Robert Rubčić odigrao je završne minute te utakmice na Kantridi, ali pamti ih i danas jer su mu ostale jedine u reprezentativnom dresu.

– Prošlo je pola života od tada. Meni je to ostala jedina utakmica za reprezentaciju i bila mi je ogromna čast postati dio te priče u vrijeme kada su se, kao što su se stvarali temelji države, stvarali i temelji reprezentacije. U to vrijeme je bilo i opasno igrati za reprezentaciju, nije se znalo hoće li se država stvoriti, a danas sam ponosan što sam bio dio te povijesti. Postavili smo neke temelje, na toj utakmici se pokazalo da Hrvatska obiluje vrhunskim igračima i vrsnim talentima – rekao je Rubčić, koji je s travnjaka i iz dresa reprezentacije nekoliko mjeseci kasnije otišao na ratište.

– Četiri mjeseca sam bio u ratu pa se malo i izgubio neki dojam, dogodila se smjena generacija pa nisam više bio pozivan, ali ta Rumunjska je nešto što ću pamtiti čitav život. Stadion je bio pun, teško je riječima opisati osjećaje koje smo svi proživljavali. Danas sam ponosan što sam bio u društvu takvih igrača kada se stvarao hrvatski nogomet – zaključio je Robert Rubčić.