Alen Fetić

Igrao je s Janom Oblakom, a sada predvodi futsal momčad Rijeke: “Jedva čekam punu dvoranu protiv Dinama ili Torcide”

Ivan Volarić

Alen Fetić i Deni Manestar/Foto S. DRECHSLER

Alen Fetić i Deni Manestar/Foto S. DRECHSLER

Za malonogometni Jadranski derbi ili utakmice s Dinamom sigurno neće trebati posebno pozivati navijače, dvorana će sama po sebi biti puna - kaže Fetić, koji je prošle sezone postigao 24 pogotka



RIJEKA  Slovenski igrači u ishodištu su mnogih velikih uspjeha riječkoga nogometa. Adriano Fegic, kojemu su početkom 80-ih godina zbog sjajnih izdanja u dresu Rijeke nadjenuli nadimak »Cruyff iz Ajdovščine«, nosio je Bijele prema najvećoj pobjedi u povijesti kluba, onoj nad Real Madridom na Kantridi (3:1). Mariborčanin Matjaž Kek je najdugovječniji i najtrofejniji trener Rijeke u povijesti, prvi koji je stigao do titule prvaka i duple krune i prvi koji je Rijeku odveo u grupnu fazu Europske lige.


Taj je niz nastavio Ljubljančanin Alen Fetić u dresu futsal momčadi Rijeke. »Feta« je s 24 pogotka odveo Rijeku do titule prvaka u Prvoj HMNL i plasmana u SuperSport HMNL. Futsal majstor iz Dežele već druge godine zaredom nosi bijeli dres i pokazuje zašto je svojedobno nastupao i za reprezentaciju svoje zemlje. Slabo je poznata činjenica da je svojedobno nosio dres ljubljanske Olimpije i to zajedno s Janom Oblakom, vratarom Atletico Madrida i godinama jednim od najboljih vratara na svijetu.


Oblak


– Oblak je bio u mojoj generaciji, iako je mlađi od mene. On je i u tim godinama bio već toliko dobar da je trenirao i igrao sa starijima. E, sad, zašto sam se odlučio za futsal… Kao mlađi igrao sam turnire na kojima sam zavolio mali nogomet. U jednom trenutku sam se opredijelio za futsal i nije mi žao zbog toga. Bio sam dobar i u velikom nogometu, neću reći nešto ekstra, ali bio sam dobar. Ne mogu tvrditi da bih napravio karijeru kao u futsalu, ali sigurno bih imao solidnu karijeru da sam nastavio s velikim nogometom – govori 32-godišnji Fetić, koji je 12 godina igrao za reprezentaciju Slovenije i pritom upisao nastupe na pet EP-a.




– Futsal mi je dao puno toga, a zadnje dvije godine stvarno uživam. Rijeka mi je na neki način preporodila karijeru. Na svaki trening dođem s užitkom, svaku utakmicu igram s užitkom. Nadam se da ću moći igrati još neko vrijeme, dolaze mlađi i brži igrači, a ja ću igrati dok me to bude veselilo. Samo da me zdravlje posluži – nastavio je Fetić i osvrnuo se na prošlu sezonu koja je prvi put Rijeku pozicionirala u elitno futsal društvo u Hrvatskoj.


– Cilj kluba bio je plasman u SuperSport HMNL. Imali smo ekipu koja se pojačala. Došao je trener Maretić, potom Grbić, a onda je na polusezoni stigao i Luka Suton. Ne treba puno pričati o njegovim ljudskim i igračkim kvalitetama. Zasluženo smo osvojili prvo mjesto jer smo trenirali najozbiljnije od svih. Počeli smo pripreme u kolovozu i stvarno smo naporno radili. To se negdje moralo vratiti. Ispunili smo cilj plasmanom u viši rang, a žao nam je za ispadanje u Kupu jer je postojala je mogućnost organizacije završnog turnira u Rijeci. Ako Bog da, to ćemo probati popraviti iduće sezone.


Visoke ambicije


Fetić je već igrao SuperSport HMNL, tako da dobro zna što čeka Bijele nadolazeće sezone u koju se ulazi s jako visokim ambicijama.


– SuperSport HMNL je potpuno druga priča, ta liga je dvije razine više od one u kojoj smo igrali. Šira javnost to možda ne zna, ali ona je među pet najboljih futsal liga u Europi. Kako po pitanju organizacije, tako i kvalitete igrača i klubova. Siguran sam u tu procjenu. Deset klubova u SuperSport HMNL je stvarno jako kvalitetno. Ne možeš unaprijed računati na bodove. Dobro je što su ostali stožerni igrači, trebat će nam i pojačanja. Koliko poznajem predsjednika Vedrana Freliha i njegove suradnike, znam da su ciljevi uvijek najviši. Volio bih jednom osvojiti titulu prvaka, ali možda će trebati malo vremena jer u sportu ponekad ne možeš napraviti rezultat preko noći.


Fetić je dovoljno dugo u Rijeci da zna kakav rivalitet vlada između Rijeke i Dinama, a posebno Hajduka. Dio te atmosfere i tih sportskih tenzija iduće sezone će se preselikati i na malonogometne terene…


– Svjesni smo toga. Recimo, kada bude dolazila Torcida ili Dinamo na Trsat sigurno će biti 3000 navijača na tribinama. Hvala Bogu da vlada takav rivalitet, meni je drago da se to prelije s velikih na futsal terene. Imat ćemo i derbi s Pulom, pa Squareom… Sve su to ekipe s renomeom. Za malonogometni Jadranski derbi ili utakmice s Dinamom sigurno neće trebati posebno pozivati navijače, dvorana će sama po sebi biti puna


Navijačka podrška

Domaći teren u Dvorani mladosti i snažna navijačka podrška sigurno će predstavljati snažan forte za riječku momčad.


– Igrao sam futsal u Sloveniji, Italiji, nakon toga u Makarskoj i Splitu, ali nigdje nisam naišao na to što se događa u Rijeci u posljednje dvije godine gdje su često tribine pune. Stvarno je gušt igrati u takvoj atmosferi. Iduće sezone dolazit će još zvučnija imena u Dvoranu mladosti i vjerujem da će u barem nekoliko utakmica sve ulaznice biti rasprodane. Tek nam je završila sezona, a ja jedva čekam da počne nova.