RIJEKA Milivoju Bračunu silno nedostaju svakodnevne obaveze. Trener trećeligaša Vinogradara, koji je, prije prekida prvenstva u Trećoj HNL – središte, bila vodeća momčad lige, ipak neće dočekati drugoligaške kvalifikacije pa će još neko vrijeme biti udaljen od terena. Puno više od te činjenice, Bračuna, kao i sve ostale »vinogradare«, pogodila je tužna vijest da je prerano u dobra spominjanja otišao Ivan Rubinić, osebujni čovjek koji je više od dvadeset godina bio glavni sponzor kluba, a koji je u njegovu mandatu četiri puta igrao u četvrtfinalu Kupa Hrvatske.

Bjelica i Jovićević

– Otišao je čovjek koji je u klubu doslvno bio alfa i omega, u petak je Izvršni odbor pa ćemo znati nešto više o budućnosti kluba. Dobra je stvar što je Ivanov sin igrao nogomet i vodio njihovu firmu, ali pričekajmo taj Izvršni odbor pa da vidimo što i kako dalje – kaže Milivoj Bračun, u kojemu svakodnevno tinja trenerski nerv.

– Još uvijek imam želje i volje, pogotovo kad prepoznam i nek pozitivan projekt, kao što je bio ovaj u Vinogradaru. Ili jesi, ili nisi trener, ta strast se ne gubi tako lako. Uostalom, ja sam tip koji voli raditi na terenu i družiti se s mladima.
U razdoblju kada toga nema, Bračun itekako prati zbivanja na hrvatskoj nogometnoj sceni. Dinamo je prije nekoliko dana proslavio još jednu titulu prvaka i to s novim trenerom Igorom Jovićevićem, koji je naslijedio naprasno smijenjenig Nenada Bjelicu.

– Korona nosi svoje žrtve, čak i u ovom figurativnom smislu. Čelnici Dinama najbolje znaju kako je došlo do Bjeličine smjene, mi izvana to baš i ne znamo. Uglavnom, ne bih puno o tome pričao, znam samo da si je Bjelica, poslije epizode u Dinamu, otvorio vrata najjačih europskih liga. A što se Jovićevića tiče… Trenirao sam ga dok je bio klinac, bio je veliki nogometni talent, virtuoz. Trebao je napraviti puno veću igračku karijeru, ali u tome su ga omele ozljede. S druge strane, rano je zaplovio trenerskim vodama pa se u njegovom slučaju potvrdila ona da nije svako zlo za zlo.

Jovićević premalo vodi momčad da bi se moglo suditi o njegovom radu u Dinamu, iako je evidentno da »modri« u postkoroni nisu ni približno tako uvjerljivi kako su bili u Bjeličinom razdoblju.

Taktika i psihologija

– Jovićeviću treba omogućiti određeno razdoblje da u miru radi i stvara igru pa tek onda možemo donijeti nekakav sud o tome kako vodi Dinamo. Jer… Tek ga čekaju najveća iskušenja u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Drugu momčad Dinama je vodio jako dobro, to je činjenica. Eh sad, već vidim da neki spominju da će u njegovom Dinamu stasati puno mladih igrača… Kako mi tu kažemo, to ne bu išlo! Teško je ganjati rezultat i stvarati mlade igrače, uvijek to ostane na jednom ili dvojici igrača. Takav je bio slučaj s Olmom, koji je bio u izlogu, ali ne petoricu ili šestoricu. Tu nema kruha ako tražiš rezultat. Dinamo na čelu s Jovićevićem mora u preostalim kolima do kraja prvenstva odabrati mladog igrača koji će biti projekt. Jesu li to Gvardiol ili Marin, ne znam, ali neće tu biti prostora za više mladih igrača. Da se razumijemo, ista je stvar i s ostalim klubovima, Hajduk će teško biti drugi s petoricom ili šestoricom mladih igrača u momčadi. Međutim, dvojicu uvijek možeš istrpjeti.

Kad je već o Dinamu riječ, Milivoj Bračun nikad nije dobio priliku voditi prvu momčad, iako je puno dao klubu kao igrač i trener u omladinskoj školi. Zašto?

– Bio sam tvrd. Sada kada gledam na to… Drago mi je da sam ostao svoj i držao se nekih svojih načela od kojih nikad nisam odustajao. Kao takav, očito nisam bio podoban. Radio sam u omladinskoj školi, ali mene kao trenera uvijek je u prvom redu zanimalo vođenje prve momčadi. To mi je uvijek bio u glavi, zanimao me isključivo natjecateljski nogomet. Ja sam za to da se odvoji rad u omladinskim školama i seniorskim momčadima, jedno i drugo ne ide. Riječ je o sasvim drugim principima.

Bračun je jedan od rijetkih koji je imao sreću učiti od najvećih hrvatskih trenera, poput Tomislava Ivića, Branka Zebeca, Miroslava Ćire Blaževića… I ne samo hrvatskih.

– Stvarno sam imao vrhunske trenere, Zebeca, Ivića, Vasovića, Kubalu, Ćiru… Svaki je imao nešto svoje, imao sam od koga učiti. Ćiro je, recimo, bio veliki psiholog, on je bio majstor u podizanju samopouzdanja i zajedništva kod igrača, tu mu nije bilo ravna. Ivić i Zebec su bili majstori taktike, razrađivali su igru do najsitnijih detalja, imali su nogomet u malom prstu. Obojica su napravila velike stvari u inozemstvu, Zebec je bio tvorac modernog Bayerna. Općenito govoreći, treneri poput Ivića ili Zebeca su napravili neusporedivo više u odnosu na mlade trenere koji dolaze. U Ivićevo i Zebecovo vrijeme bio je puno manji protok trenera nego sad. Treneri su u klubovima radili dugoročne projekte, čak u četverogodišnjim olimpijskim ciklusima. Danas treneri dobiju kredit od nekoliko utakmica, nemoguće je uspoređivati trenerske kontinuitete nekad i sad.

Ambicije i pritisci

Koliko god u ovoj sezoni HNL-a izvjesna bila borba za naslov prvaka, utoliko je neizvjesna borba za drugo mjesto što vodi u Ligu prvaka.

– Četiri momladi stisnute su unutar dvaju bodova, borba će biti neisvjesna do samog kraja. Pritom, u ovom trenutku Lokomotiva izgleda najbolje, ona je najugodnije iznenađenje ove sezone u Prvoj HNL. Riječ je o mladoj, ambicioznoj momčadi koja nikad ne igra pod pritiskom, nego za dušu. Dakle, primarni cilj Lokomotive je afirmirati igrača za prodaju, a sve iznad toga je veliki plus. Ove godine se poklopilo da mogu osvojiti i trofej, a imaju realne izglede biti na kraju drugi. Dakle, momčad je ove godine bila na izuzetnoj natjecateljskoj razini. Naravno, sve je to lakše ostvariti kada nemaš pritisak rezultata.

Kao bivši trener Rijeke, Bračun jako dobro zna što znači nositi se s pritiscima.

– Naravno da je puno teže biti trener Rijeke, nego Lokomotive. Iza Rijeke stoji cijeli grad, a to zna biti veliki uteg. U tom smislu sve će biti dobro ako Riječani osvoje Kup, u suprotnom… Bit će drvlje i kamenje po Rožmanu. Doduše, Igoru Tudoru je još teže, jer Hajduk već uobičajeno posljednjih godina ima prevelike ambicije, a unutar kluba se prečesto mijenjaju rukovodeći ljudi. Još nekako možeš prebroditi velike promjene u igračkom kadru, ali ako se prečesto mijenjaju klupski čelnici, onda nastaju problemi. Hajduk je na najodgovornijim funkcijama u posljednje vrijeme promijenio previše ljudi da bi se mogla očekivati stabilnost kluba. Svatko dođe s nekim svojim, novim idejama i onda nastane kuršlus. U Osijeku se događa slična stvar, i tamo su se u jednom trenutku preko noći stvorile velike ambicije koje nisu svi mogli pratiti.

Po tome ispada da su glavni konkurenti za drugo mjesto Lokomotiva i Rijeka…

– Hajduk nikad ne treba prerano otpisati, s koliko se god problema susretao. Splićani imaju veliku tradiciju i izražen pobjednički mentalitet, još uvijek imaju sve u svojim rukama. Tudor će u svakom slučaju moći sprovesti i svojevrsnu selekciju igrača, jer će se u preostalim utakmicama do kraja prvenstva vidjeti koji igrači mogu funkcionirati pod pritiskom, a koji ne. Stvar je vrlo jednostavna – zaključio je Bračun.