RIJEKA Nogometaši Rijeke danas će saznati protivnika u trećem pretkolu Europske lige. Ne bude li nekih nepredvidljivih okolnosti, »bijeli« će dočekati dvije utakmice s Aberdeenom, koji je favorit u uzvratnom susretu drugog pretkola protiv gruzijske Chikhure (1:1), a koji nikome u okruženju riječkoga nogometnoga prvoligaša nije ostao u lijepom sjećanju. Riječani su prije četiri godine na Kantridi doživjeli težak poraz od škotskog prvoligaša (0:3) i praktično se od Europe oprostili već u prvoj utakmici, poslije koje je legendarnim stijenama stadiona na Kantridi odzvanjala gromoglasna pjesma ponosnih riječkih navijača. Predsjedniku Rijeke Damiru Miškoviću tada nije na pamet padalo dovoditi u pitanje sudbinu trenera Matjaža Keka, koji je doživio najteži europski poraz u svom mandatu. Kao svojevrsni epilog dugoročnog promišljanja klupske politike dvije godine poslije osvojen je povijesni naslov prvaka Hrvatske. Bilo nekad na Kantridi i na Rujevici…

Idilični odnosi

Navijači Aberdeena masovno su, poslije ždrijeba Europske lige, na društvenim mrežama počeli objavljivati fotografije dragih uspomena s Kvarnera, silno se radujuću ishodu plesa kuglica u Nyonu. Rijeka im je nedvojbeno ostala u lijepom sjećanju. Došli. Zabavili se. Uživali u pivu i kupanju. I još, k tome, pobijedili! Gdje ćeš ljepše! Dok su Škoti na Kantridi slavili veliku pobjedu protiv uglednog protivnika koji je u sezoni ili dvije prije toga u Europi igrao ravnopravno (Betis, Lyon, Sevilla) ili pobjeđivao (Stuttgart, Feyenoord) puno slavnije klubove, Riječani su se snebivali nad neočekivanim porazom od prosječne škotske momčadi. Kekova pozicija, međutim, ni u jednom trenutku nije bila uzdrmana, ceh su platili njegovi pomoćnici Matjaž Florijančič, Siniša Ćaleta i Renato Pilipović, koji nisu dočekali uzvratnu utakmicu u Škotskoj. Florijančič i Ćaleta napustili su klub, Pilipović je završio u »sestrinskoj« Akademiji Abuja do novog ustoličenja u prvoj momčadi kao dio stručnog stožera Igora Bišćana.

Što se događalo s Aberdeenom u protekle četiri godine? Momčad je očekivano doživjela promjene, ali okosnicu iste i dalje čine sedmorica igrača koji su 2015. eliminirali Rijeku (Considine, Taylor, McGinn, Logan, McKenna, Wright, McLennan). Trener je i dalje Derek McInnes, koji može dočekati desetljeće na klupi Aberdeena odradi li do kraja ugovor što je nedavno produljen do 2022. godine, a u vlasničkoj strukturi sve je isto još od 1998. godine. Građevinski poduzetnik Stewart Milne podjednako uspješno vodi klub koji je stalno u vrhu škotske Premierlige i tvrtku Stewart Milne Construction Group koja od 1975. naveliko gradi uzduž i poprijeko Škotske i kao takav uživa poštovanje među navijačima koji sebe nazivaju »Crvenom vojskom«. Milne, McInnes, momčad i Red Army. Simbioza kao primjer idiličnih odnosa vlasnika, trenera, igrača i navijača. Bilo nekad na Kantridi i na Rujevici…

Svježi grafiti

Dogode li se doista novi europski okršaji Rijeke i Aberdeena, u rujevičkoj će ih svlačionici, u odnosu na bolni poraz na Kantridi 16. srpnja 2015. godine, uz Pilipovića kao drugog Bišćanovog pomoćnika, dočekati tek trojica igrača: Prskalo, Kvržić i Tomečak. Na rujevičkim tribinama? Tko zna? Ozračje u svakom slučaju ni približno neće biti slično onom na Kantridi prije četiri godine, kad je Armada europski debakl »bijelih« pretvorila u pobjedu navijanja. Navijači koji desetljećima generiraju atmosferu oko Rijeke već izvjesno vrijeme bojkotiraju domaće utakmice, a na gostujućim uglavnom uvredama »časte« Damira Miškovića i Renata Pilipovića. Nisu slučajno baš u danima ždrijeba Europske lige poviše stadiona na Kantridi osvanuli svježi grafiti »Miškoviću, odlazi!« i »Pilipoviću, p….o!«. Možda se i zato prvi čovjek Rijeke posljednjih dana svesrdno trudi naći zajednički jezik s navijačima nudeći svojevrsna kompromisna rješenja na obostrano zadovoljstvo. Tko zna što donosi sutra…

»Ustanak« dijela navijača protiv Miškovića počeo je onoga trenutka kad su potrošeni odnosi između uspješnoga predsjednika i uspješnoga trenera rezultirali Kekovom smjenom i Bišćanovom inauguracijom. Armada na čelu prve momčadi voljena kluba nije htjela »omražena dinamovca« koji im je pokazivao međunožje i »domaćeg izdajnika« kojem nisu mogli i još uvijek ne mogu oprostiti što je kao prvotimac Dinama ljubio grb njima omražena rivala. Bišćanova isprika naišla je na plodno tlo, u Pilipovićevu slučaju alternative nije bilo niti će biti… Ne više.

Tko zna što bi bilo da se Keku poslije Aberdeena prošle sezone nije dogodio još jedan rezultatski debakl na prvoj europskoj prepreci (Sarpsborg)? Možda bi dočekao novi okršaj s kolegom Derekom McInnesom u dvoboju dugovječnih trenera za kormilima Rijeke i Aberdeena, možda bi Pilipović ostao podoban u debeloj Kekovoj zaleđini, a Rujevica, kao svojedobno Kantrida, dočekala novi navijački »happening«… Kako god, Rijeka kao klub i nogometni grad vapi za ozračjem koje je prije četiri godine vladalo na Kantridi unatoč teškom porazu od Aberdeena. Bez obzira što do daljnjega na kraju ovoga štiva ipak mora stajati: Bilo nekad…