OPATIJA Nikola Pilić će 27. kolovoza proslaviti 82. rođendan, ali legendarni hrvatski tenisač i trener ne posustaje. Još uvijek je svakoga dana uz rub terena. Ili na terenu. Protekla nedjelja i dostignuće Novaka Đokovića, trijumf u Wimbledonu i 20. Grand Slam titula, kojom je izjednačio rekord Rogera Federera i Rafaela Nadala, učinili su ga ponosnim. U svim pobjedama Novaka Đokovića ljevoruki Splićanin ima barem mrvicu zasluge. Ali, ne Goran Ivanišević, već Nikola Pilić…

– Nakon finala Wimbledona bio sam jako ponosan. Mislim da sam i ja ugradio sebe u tih 20 naslova i to Novak zna. On u sebi ima komponentu koju Grci jako cijene – zahvalnost. Imam zadovoljštinu gledati igrača kojeg jako dobro poznajem. Puno se toga promijenilo ovim njegovim trijumfom i ja sam to i čekao. Najprije moram reći da čovjek koji je žario i palio u proteklih 15 godina, osvojio sve živo, zajedno s Nadalom i Federerom, imao nedavno jedan nevjerojatno važan meč. Polufinale Roland Garrosa s Nadalom. S tom pobjedom neke stvari su se promijenile. Novak je osvojio Pariz, a zatim i Wimbledon. Prvi set finala nije odigrao dobro, ali morao ga je dobiti jer je imao 5:2 i dvije set-lopte protiv Berrettinija. No, Novak ima takvo samopouzdanje i ako igra pristojno, zna da će svaki meč dobiti jer je najjači igrač na svijetu. Sada prvi put to mogu reći jer ranije nisam želio biti subjektivan, po brojkama je Novak Đoković najbolji tenisač svih vremena. Razlozi? Imat će možda rekordnih 360 tjedana na broju jedan do Australian Opena, njegova prednost u ATP bodovima sada je u tisućama, zajedno s Nadalom osvojio je najviše, 36 Masters 1000 turnira, ima pozitivan omjer sa svim igračima svijeta. I kada pogledate da je on jedini u novijoj generaciji koji je dvaput osvojio sve Grand Slamove po dva puta, onda nisam subjektivan ako kažem da je Novak najbolji.

Podne i špageti

Pilić i Đoković su i dalje u kontaktu. Čuli su se i za vrijeme Wimbledona.

– Prije osam dana suprugu Miju i mene posjetili su Srđan i Dijana Đoković, Novakovi roditelji, koji mene i suprugu smatraju članovima obitelji. Jasno, to godi. Bili su na proputovanju i tada sam rekao Srđanu da ću reći da je Novak najbolji svih vremena ako osvoji Wimbledon. Tada neće nitko misliti da sam presubjektivan s obzirom na to da je bio kod mene četiri i pol godine. Razgovarao sam s Novakom 20 minuta nakon meča s Andersonom. Tada je Novak govorio o nekim nevjerojatnim detaljima u danima kada je postajao igrač. Rekao mi je i da je 12 sati. »Šjor Niko, vrijeme je za vaše špagete«… Uvijek sam u akademiji jeo tjesteninu u podne. I kasnije, s 21 godinom, dolazio bi trenirati. I kod mene je bio kao doma.

Prvi tenisač svijeta u prilici je spojiti sva četiri Grand Slam naslova u kalendarskoj godini, što je posljednjem uspjelo Rodu Laveru 1969. godine, Australcu protiv kojeg je Pilić imao priliku igrati.

– Sjećam se Laverova meča u četvrtfinalu 1962. godine protiv Martina Mulligana. Laver je na putu do prvog Grand Slama spasio meč loptu, s drugim servisom krenuo je na mrežu i odigrao bekend »winner«. Mogu samo reći da je danas teže osvojiti sva četiri naslova u istoj godini nego 1962. ili 1969. godine, iako su i onda postojali jako dobri igrači. Ja se već pola godine svađam s ljudima koji žive od tenisa. Što je talent? To je možda 16 komponenata, koje imaju svoju vrijednost. Poslije imate kvocijent inteligencije. Kao što ga imate kod nuklearnih fizičara, tako imate i kod sportaša. Novak je u tome apsolutno najbolji. U posljednjih 15 godina dobivao je mečeve koje je bilo teško dobiti iz milijun razloga. Ali on ima psihičku stabilnost, moć i vjeru u sebe i kod najvažnijih poena odigra najbolje. Bez obzira na to što je dobivao manje prostora nego što zaslužuje jer dolazi iz male zemlje. Bilo mi je simpatično kada je došao do Pavića i Mektića, koji su davali intervju. »Evo nas trojica, prvaci svijeta, a iz male zemlje«. Novak je čovjek koji ima karizmu, osobnost, respektira svakoga, govori nekoliko jezika. Bori se i ima našu dušu. Cijene li to zapadnjaci li ne, sada me više nije briga. Danas mogu reći: Novak je najbolji na svijetu. Napisao je to i Matthew Syed u »The Timesu«. Prvi put sam vidio jedan takav, pozitivan tekst o Novaku.

Dobar mali

U Roland Garrosu reket je nakon finala dobio 11-godišnji meksički dječak Mateo Gonzalez, koji je savjetovao Novaka kako igrati kada je gubio 0-2 u setovima protiv Tsitsipasa. U Wimbledonu je Novak reket darovao sedmogodišnjoj Ivanki Li, koja je također kroz cijeli meč navijala za njega.

– Pet milijuna ljudi pogledalo je taj trenutak kada Novak daje reket mladom Meksikancu, koji je stalno vikao »igraj mu na bekend«… Moram reći još nešto. Što Novak ima s Bergamom? Ništa, ali dao je milijun eura. Zahvaljujući njegovoj fondaciji, napravljeno je ili popravljeno 47 dječjih vrtića. Novak je više od tenisača, ima dimenziju više za njegov narod. Otvoren je, ima jednu veliku osobnost i to cijenim.

Novak Đoković imao je 12 godina i 11 mjeseci kada je došao u Pilićevu akademiju u Münchenu.

– Prvih mjesec dana igrao sam jednom tjedno s njim jer sam imao nekoliko jakih 16-godišnjaka. Nakon tih mjesec dana sam ga bolje upoznao i počeli smo trenirati sve više i više. Kada je imao 14 godina, došao je kod mene u akademiju i Goran Ivanišević i zamolio sam ga odigraju malo zajedno. Igrali su dvadesetak minuta i Novak je igrao kao hipnotiziran, nijedna lopta nije završila u mreži. Goran mi je tada rekao: »Šjor Niko, ovaj mali je dobar, može biti nešto od njega«. Kada je imao 15 godina, na jednom sastanku sa svima iz te generacije, Novak je rekao da želi biti prvi tenisač svijeta. Klinci su se nasmijali. Ja nisam. Tada nisam znao hoće li biti broj jedan, tri ili pet, ali znao sam da će biti međunarodna klasa. Pola godine kasnije postao je europski prvak u singlu i u parovima do 16 godina. Tada smo puno trenirali zajedno. Doveo sam ga i u Beograd, dobio je pozivnice za četiri »futuresa«. Mogu biti ponosan, prve ATP bodove osvojio je sa mnom. Vidio sam da je izuzetak, u disciplini, lukavosti, pripremi za trening, nije ponavljao iste greške. Rekao sam mu da mora napraviti nešto sa zglobom i servisom. I on je svakoga dana servirao dvadesetak minuta u zid. Godinama sam čekao da mogu reći da je »na dugo i na široko« broj jedan svih vremena.

Nevjerojatni talent, brzina, gipkost, sportska inteligencija i predani rad, gdje je sve podređeno cilju, donijelo je Đokoviću mjesto među velikanima sporta.

Parovi

– Još u akademiji radili smo Cooperov test, on i Gulbis su u 12 minuta daleko najviše pretrčali. Trčalo se uz olimpijsku veslačku stazu, okruženu s milijun kvadrata zelenila. Priroda mu je to dala, a on je tu prirodu obogatio svojim znanjem, kako kultivirati svoje tijelo i održati ga elastičnim u 34. godine. Nije u pitanju samo brzina nogu, već i refleksi, oči koje čitaju udarce suparnika. Još nešto. Imao je problema s disanjem i napravio je dvije operacije septuma i to ga je spasilo. Drugo, promijenio je prehranu. Zato danas može igrati šest sati s Nadalom na 35 stupnjeva Celzijusa u Melbourneu. Njegova snaga volje i psihološka stabilnost su nevjerojatni. Bogom dani talent on je usavršio do savršenstva.

Prije 59 godina jedna zagrebačko-splitska kombinacija igrala je finale Wimbledona. Boro Jovanović i Nikola Pilić poraženi su od Boba Hewitta i Freda Stollea. Sada je jedna nova zagrebačko-splitska kombinacija uspjela.

– Nikoli Mektiću i Mati Paviću treba skinuti kapu. Gledao sam ih. Jako se dobro upotpunjuju, imaju sjajne forhende i znaju svaki korak što će napravili. Zaslužili su naslov i čestitam im. Možda danas najbolji ne igraju parove, ali specijalisti u parovima su specijalisti. Bilo bi mi drago da u Tokiju uzmu medalju. Bilo bi fino kada bi bila zlatna, ali neka bude bilo koja. Imaju kvalitetu, reflekse. Pavić je ljevoruk, ima divan servis, Mektić zna dobro reagirati. Moj finale? Imali smo malu šansu, 2:1 u trećem setu i nekoliko »break« lopti. Nismo to iskoristili. Igrali smo dobro, ali nedovoljno dobro za osvojiti Wimbledon. Ali zato sam 1970. na US Openu s Pierreom Barthesom dobio Johna Newcombea i Roda Lavera u finalu, a oni su tada bili prvi i drugi igrač svijeta. U parovima se u nekoliko poena može sve dogoditi. Mi smo s tim finalom Wimbledona, kao mladi momci, stvorili ime. Novac nije bio velik, ali stekli smo ime.