RIJEKA  Kada je Marjan Čakarun poentirao za 83:68 tri i pol minute prije kraja utakmice, publika u prepunoj Dvorani »Dinko Lukarić« podigla se na noge, a Emil Baltić, nekadašnji košarkaš, a danas kondicijski trener, pokrenuo je gromoglasno navijanje. Dvoranom se orilo »Kvarner, Kvarner«. Nakon predugih sedam godina elitna košarka se konačno vraća u Rijeku! Kvarner 2010 velikom je pobjedom nad osječkim Vrijednosnicama (90:72) u majstorici finalne serije osvojio titulu prvaka Prve lige i tako izborio povratak u elitno društvo – Premijer ligu! Na Kozali se slavilo, a iduće će sezone tu opet igrati velikani Cibona, Split, Zadar… Kao u stara vremena.

– Mislim da smo odigrali dobru utakmicu i da smo zasluženo prvaci Prve lige. Sada možemo reći da je sezona uspješna, ostvarili smo glavni cilj i nema boljeg od ovog. Puna tribina, fantastično navijanje… – rekao je trener Kvarnera 2010 Branimir Pavić.

Pavićevi momci u odličnom su prvom poluvremenu zapravo već riješili pitanje pobjednika. Riječani su ponovili prvu finalnu utakmicu, ovoga puta su u prvih 20 minuta primili tek 31 poen, a sjajnom timskom igrom samo su »trpali« koš… Bila je to jedna od utakmica u kojima se ne može istaknuti tek jedno ili dva imena jer je velik obol pobjedi dao baš svaki igrač Kvarnera, pa čak i oni koji nisu igrali, ali su podrškom s klupe nosili svoje suigrače do slavlja. Iako su Vrijednosnice prijetile u posljednje dvije dionice, domaći su zadržali koncentraciju. Pad u trećoj dionici ovoga puta im se neće zamjeriti…

Publika

– U prvom poluvremenu smo pogađali trice 9-14 i mogu reći da smo znali da će doći kasnije do pada. On se trebao dogoditi, ali Osijek svejedno nije uspio smanjiti na manje od deset poena razlike, tako da smo na kraju kontrolirali završnicu i zasluženo pobijedili – dodao je Pavić.

Kao Riječaninu ovaj mu trofej ne može biti slađi. Inače, Pavić je već kao trener na Kosovu osvojio Superkup, a bio je i viceprvak te države te u finalu Kupa.

– Kako kažu, najteže je biti prorok u svojem selu. Osvajanje svakog trofeja nosi emocije jer je to sport, ali osvojiti trofej u Rijeci u meni budi ipak najveću emociju. Ja sam Riječanin, ovaj trofej mi sigurno najviše znači u životu. Publika? Nemam što reći osim velike zahvale i nadam se da će se ovakva podrška i navijanje nastaviti i sljedeće sezone – zaključio je Pavić.

Iako ga je i u finalnoj seriji mučila ozljeda zgloba koju još uvijek nije u potpunosti sanirao, Paolo Marinelli odigrao je lavovsku partiju, kao i ostatak njegove momčadi. Riječki razigravač ubacio je 17 poena uz pet skokova i osam asistencija.

Neopisivo

– Osjećaj je nevjerojatan. Domaći sam ovdje, drago mi je što je došlo puno publike i najdraže mi je upravo zbog toga, što sam igrao pred svojom obitelji i prijateljima. Stvarno je neopisivo. Napokon smo vratili Kvarner gdje mu je mjesto – kaže Paolo Marinelli, koji je još tijekom igranja za mlađe uzraste otišao iz Rijeke, ali se vratio u sezoni 2015./2016. kada je s Kvarnerom došao i do polufinala doigravanja elitnog hrvatskog ranga.

– Rekao bih da je sada atmosfera bila čak i bolja nego te sezone kada sam s Kvarnerom igrao u najvišem rangu jer je ovo ipak bio finale. I tada su bile pune tribine, ali atmosfera nije bila takva. Ipak se sada igralo za trofej i veliko hvala publici koja nas je podržala. Nadam se da su uživali, a najvažnije je da je pobjeda tu.

Marinelliju ugovor s Kvarnerom istječe završetkom sezone. Paviću bi od velikog značaja bilo da igrač poput njega ostane u ekipi i u povratničkoj sezoni u Premijer ligi.

– Sada sam možda malo euforičan, ali naravno da bih volio ostati. Ne znam još što će biti, ima tu milijun faktora… Volio bih ostati, ali vidjet ćemo kako će sve ići na ljeto – zaključuje Paolo Marinelli.