Maira Horford

Košarkašica FSV-a i polusestra NBA zvijezde Ala Horforda: “U Rijeci želim igrački rasti i učiti”

Katarina Blažević

Maira Horford/Foto M. GRACIN

Maira Horford/Foto M. GRACIN

S bratom nisam toliko u kontaktu, više se čujemo preko tate Tita, ali su obojica zadovoljni što sam iskoristila ovu inozemnu priliku. Tata je čak trebao doći kod mene u Hrvatsku - kaže Maira



RIJEKA Ženski košarkaški klub FSV posljednje dvije godine, otkad je član najvišeg ranga hrvatske košarke, u svoje redove nastoji dovesti jednu inozemnu igračicu koja bi mogla donijeti prevagu. Tijekom prošle sezone to su bile Amerikanke Alexis Carter i Violet Kapri Morrow, a ove su godine preko agencije Interperformances otišli malo južnije, u Brazil, odnosno Dominikansku Republiku.


Maira Horford rođena je Brazilka, otkud je i njezina majka Patricia, ali otac je Dominikanac, i to prvi Dominikanac koji je zaigrao u NBA ligi. Tito Horford ondje je proveo tri sezone tijekom osamdesetih i devedesetih, igrao je za Milwaukee Buckse i Washington Bulletse (današnji Wizardsi), a polubrat Al je, pak, trenutačno član NBA momčadi Oklahoma City Thunder. I ovdje vrijedi ona – krv nije voda…


Očevim stopama


– Tata je imao malo utjecaja pri odabiru sporta, ali zapravo sam počela trenirati košarku na poziv prvoga trenera još u osnovnoj školi. Mama i njezine sestre bile su odbojkašice te su htjele da idem njihovim stopama, ali to nije bila moja želja. Ipak, sada su zadovoljne i čak preferiraju košarku prije nego odbojku – govori 25-godišnja Maira Horford, pojačanje na krilu FSV-a, koja barem nema problema kada treba potražiti košarkaške savjete.




Tata Horford se nedavno na društvenim mrežama i pohvalio isječkom izvedbi svoje kćeri u pobjedi FSV-a protiv Zagreba.


– Često se čujem s tatom preko telefona, uvijek mi govori da treniram najviše što mogu i da se usredotočim kako bih bila najbolja u svemu što radim. S bratom nisam toliko u kontaktu, više se čujemo preko tate, ali su obojica zadovoljni što sam iskoristila ovu inozemnu priliku.


Tata je čak trebao doći kod mene u Hrvatsku, što bi nam zapravo bilo »upoznavanje« jer se uživo nikad nismo ni vidjeli s obzirom da od mog rođenja živimo u različitim državama, a on se često i selio po svijetu zbog košarke. Koronavirus je to trenutačno malo zaustavio, ali možda ga ja uspijem posjetiti u SAD-u.


Reprezentativni poziv

Očevim je stopama nastavila i pri odabiru reprezentacije, Tito je bio dominikanski reprezentativac, polubrat Al je to trenutačno, a uskoro bi trebala i Maira.
– Dobila sam poziv reprezentacije Dominikanske Republike, a okupljanje je na rasporedu krajem siječnja za Centrobasket, koji se održava u veljači. Sretna sam zbog poziva, ekipa je dosta mlada, što je dobro za budućnost i dugoročne rezultate.

Maira je prije dolaska u Hrvatsku igrala za nekoliko brazilskih prvoligaša, a kratko je vrijeme provela i u španjolskom drugoligašu Ausarta Barakaldu. Dolazak u Rijeku bio joj je velik izazov.


Različite kulture


– Prije dolaska nisam ništa znala o Hrvatskoj i Rijeci pa mi je sve bilo novo. Zapravo, jedino što sam znala jest da je Hrvat izbornik muške brazilske reprezentacije (Aleksandar Petrović, op. a.), a čula sam i za bivšu košarkašicu Vedranu Grgin-Fonseca. Na početku mi je bilo dosta teško zbog jezika, ali pokušavam napredovati i u tom dijelu.


Učim hrvatski jezik, a zasad znam nekoliko riječi i brojati do deset. Živim u stanu sa suigračicama Anjom Perko i Laurom Bašek, a u slobodno vrijeme uglavnom otiđemo do trgovačkih centara ili prošetati po centru grada. Stvarno uživam ovdje, i u klubu i u gradu. Usporedba s Brazilom? Osjeti se razlika u kulturi, hrana je malo drugačija, ali je zato puno hladnije, ha, ha… Španjolska je, s druge strane, sličnija Hrvatskoj. Kada je košarka u pitanju, čini mi se da su u Brazilu i Španjolskoj ekipe malo jače nego u Hrvatskoj.


U slobodno vrijeme na rasporedu je i praćenje košarkaških utakmica, od Brazila pa sve do NBA-a.


– Gledam jako puno utakmica, prvenstvo u Brazilu, NBA i WNBA klubove, a naravno i sve utakmice svojega brata Ala. Volim gledati košarku, ali nemam samo jedan najdraži klub ili igrača. Pratim LeBrona Jamesa, Stepha Curryja, Jamesa Hardena, Kevina Duranta… Od svakog od tih igrača pokušavam preuzeti i naučiti nešto.


Najbolje strijelkinje


Mairu je na početku sezone nakratko zaustavila ozljeda Ahilove tetive, ali je u posljednjim utakmicama, otkako se vratila na teren, pokazala kako ozljeda nije ostavila traga. U prosjeku zabija 14,6 poena po utakmici, čime je trenutačno na sedmom mjestu najboljih strijelkinja Premijer lige, a daleko najbolju partiju odigrala je u pobjedi protiv Zagreba. Tada je upisala čak 28 poena i sedam skokova.


– Ozljedu odmah na početku sezone nisam očekivala, bilo mi je dosta teško. Stvarno sam htjela biti s curama na terenu i pomoći im što više, ali takav je život sportaša. Naši su ciljevi sada da svake utakmice napredujemo u igri, da se razvijamo kroz svaki trening.


Mogu reći da smo već od početka sezone jako napredovale, skladnije smo u igri, a cilj nam je biti na što boljoj poziciji na ljestvici. Što se mene osobno tiče, ovdje želim igrački rasti i učiti, a svakako želim biti još bolja i na ljestvici strijelkinja. Želim biti prva i najbolja, i naporno ću trenirati kako bih to ostvarila! – zaključuje košarkašica FSV-a Maira Horford.