Ivica Ivušić

Halubje i službeno dočekalo svog brončanog vratara, Ivušić u Brnasima obradovao brojne navijače: “Predivno je vratiti se doma”

Denis Frančišković

Ivica Ivušić na dočeku u Viškovu/Foto S. DRECHSLER

Ivica Ivušić na dočeku u Viškovu/Foto S. DRECHSLER

Lijep, predivan je osjećaj vratiti se doma. Ponosan sam što sam donio medalju u naš kraj. Posebno sam sretan što vidim ovoliko djece na okupu, jer oni su naša budućnost - rekao je Ivušić sa šalom Halubjana oko vrata



VIŠKOVO Kišni i magleni, ali topao doček u Brnasima. Nogometni klub Halubjan i Općina Viškovo upriličili su službeno primanje za ovih dana najpoznatijeg stanovnika jedne od najrazvijenijih hrvatskih općina. Ivicu Ivušića ovacijama su i pljeskom dočekali brojni znatiželjnici, najviše djece i mladih zaljubljenika u nogomet. Brončani iz Katara nakon obiteljskog i dočeka u Osijeku, vratio se korijenima. Matičnom Halubjanu i Brnasima.


Dočekao ga je špalir Halubajskih mažoretkinja i Halubajski zvončari, zaštitni znak općine. Nakon zagrebačkog, već četvrti doček u nekoliko dana. Ništa čudno jer Vatreni su opet hit, a Ivušić kao smirena osoba spreman je svakome udovoljiti. Pa i odraditi dvjestotinjak fotkanja, selfija, autograma… Nije bilo onog kome nije izašao ususret.


– Lijep, predivan je osjećaj vratiti se doma. Ponosan sam što sam donio medalju u naš kraj – rekao je Ivušić sa šalom Halubjana oko vrata. – Posebno sam sretan kad vidim na okupu ovoliko djece. Oni su naša budućnost. Samo neka rade i trude se i uspjesi neće izostati.





Dres


Ivušića je ispred Halubjana dočekao Srećko Milković, član Izvršnog odbora kluba, a ispred Općine načelnica Sanja Udović, Dragan Majkić, predsjednik Zajednice sportskih udruga i Dino Klaić, tajnik iste Zajednice. Za vođenje programa pobrinuo se Josip Krmpotić.


Razmijenjeni su darovi, brojni su željeli dodirnuti i brončanu medalju i pritom se iz prve ruke uvjerili koliko je uistinu teška.


– Ivica nam je darovao svoj dres s brojem 23 iz polufinalne utakmice s Argentinom. Naći ćemo posebno mjesto za njega, krasit će naše klupske prostorije. Bit će nam čast što će ta jedna uspomena biti dio našeg kluba u kojem je igrao i Ivica – rekao je Milković.


Ne treba niti naglašavati da je Franjo Fredi Pomor ipak bio najponosniji. Jedan od glavnih utemeljitelja i zaštitnih znakova Halubjana ovih je dana najsretniji djed.



Prvi treninzi


– Sretan sam što sam ovo doživio. Evo već više od mjesec dana potpuno sam u nogometu i u svemu što se događalo – kaže Pomor. – Emocije su jako velike, teško je to baš sve prenijeti riječima. Ivica je ovdje odradio prve treninge, onda ga je Rijeka dala na posudbu, kao stariji pionir branio je tu za kadete. Kad je otišao u milanski Inter, svi su profitirali, Rijeka, Klana, Draga i Halubjan, svi klubovi u kojima je bio na posudbama. Ivan Kocijančić je tada vodio Rijeku. Halubjan i ja? Dao sam prvi gol i stavio prvu ciglu u Brnasima. Bilo je to 1969. godine. Ponosni smo svi zbog svega ovoga – zaključio je Fredi Pomor, dok je Ivica ugrijao halubajska srca na kalendarskom početku zime.