Novo čudo

Claudio Ranieri je trener za nemoguće misije. Ponovo je razbuktao svoj »vječni plamen« pozornosti

Igor Duvnjak

VELIKO SLAVLJE - Momčad Cagliarija/Foto CAGLIARICALCIO

VELIKO SLAVLJE - Momčad Cagliarija/Foto CAGLIARICALCIO

Želim zahvaliti dečkima, plačem jer osjećam ovu utakmicu, ovo je neopisiva radost - rekao je legendarni trener koji je 1990. uveo Sarde u Serie A. Preuzeo ih je uoči Božića na 14. mjestu



RIJEKA U Serie B ispadoše Spezia, Sampdoria i Cremonese, promovirani su Frosinone, Genoa i Cagliari, ispod te suhoparne informacije krije se niz životnih priča, od kojih najsnažnije odjekuje ona o Cagliariju, točnije o treneru Claudiju Ranieriju. Italiji tepaju da je »zemlja canzone i calcija«, u taj stereotip se odlično uklapa prezime Ranieri, desetljećima popularno na »čizmi« i obližnjim otocima.


Prvo je Massimo Ranieri pjesmama oduševljavao publiku, a da pritom nije mogao bez nogometa, pjevajući u svom evergreenu »Erba di casa mia«, poslao poruku kako je, kao i mnogi dječaci, pojeo nešto na brzinu da bi otrčao juriti za loptom.


Slavni stručnjak Claudio Ranieri je već odavno od njega preuzeo štafetu popularnosti i ne ispušta je, ulaskom u Serie A s Cagliarijem nanovo je razbuktao taj svoj »vječni plamen« pozornosti tamošnje javnosti.




Sa sportskim ponosom Sardinije, klubom koji ne zaboravlja legendarnog Gigija Rivu i »scudetto« iz davne 1970. godine, signor Claudio je ušao u Prvu ligu kao i prije – 33 godine.


Sportski duh


Točka na »i« nejvjerojatne priče stigla je u Bariju na »San Nicoli« u »play-offu« s Barijem. Poslije domaćeg remija, Pavoletti u 4. minuti sudačke nadoknade postigao je gol za promociju, na što je Ranieri zaplakao kao dijete.


No, nije mu se gasio jaki sportski duh, pošao je k tifosima Cagliarija koji se se povicima »Serie B, Serie B« rugali domaćinima i zamolio ih pljesak za poražene i razočarane.


– Želim zahvaliti dečkima, svi su dali doprinos, i oni koji nisu igrali, plačem jer osjećam tu utakmicu, radost je neopisiva – rekao je kormilar koji je uoči Božića uzeo ekipu na 14. mjestu i preporodio je, doživjevši tek dva poraza u 19 igara, kao dizalom popevši se na peto mjesto. To je tek najava šokova u »play-offu«, s Parmom je 0:2 pretvoren u pobjedu 3:2, očuvanu remijem 0:0 vani, sada je po domaćih 1:1 stigao odlučni pun pogodak u Bariju.


Izazvao je i »evociranje uspomena«, podvig u Premier ligi s Leicester Cityijem u sezoni 2015./16., kada je osvojen naslov prvaka koji su kroničari opisivali kao jednu od najvećih sportskih priča svih vremena.


Stmoglavi uspon


Na kladionicama su izgledi bili »samo« 5000-1, ali demantirao je znalce, usput je napadač Jamie Vardy oborio rekord u uzastopnim igrama s golom u Premier ligi, a krilo Riyad Mahrez postao je prvi afrički i prvi alžirski igrač koji je dobio nagradu za igrača godine.


Uspjehom s Cagliarijem Ranieri kao nogometna voda ponornica izlazi na površinu izazivajući divljenje, pohvale s raznih strana svijeta calcija.


– Cagliari je za mene bio mjesto koje mi je omogućilo stmoglavi uspon u karijeri. Kada sam se vratio ovamo, znao sam da bi, ako ga ne bih uspio vratiti u Serie A, to za mene bio veliki poraz. Onda sam se pak bacio u ovu avanturu i sada mi je sve nadoknađeno. Promocija golom igrača uvedenog pet minuta prije kraja? Pavolettiju prije ulaska u igru nisam ništa rekao. On je napadač i dobro zna što mora činiti. Zadovoljan sam i zbog sardinijskih ljudi – poručivao je Claudio Ranieri koji je u bogatom opusu bio prvak Druge lige i u Francuskoj s Monacom 2013., kao i u Italiji s Fiorentinom još 1994. godine, da bi s Violama dvije godine potom uzeo talijanski Kup.


U Španjolskoj je to ponovio 1999. kada je osvojio Kup kralja s Valencijom. Na konstataciju kako je bio i na klupama Napolija, Atletico Madrida, Chelseaja, Parme, Juventusa, Rome, Intera, Monaca, Nantesa, Fulhama i Sampdorije, čovjek može uzviknuti: »A koga taj 71-godišnji vječni mladić nije vodio«.