Selak Raspudić i Baccarini u sat su se i pol rasprave dotaknuli mnogih tema, od konzervativizma u Hrvatskoj, Europi i SAD-u, razlike između konzervativizma i populizma, nedosljednosti političara koji se proklamiraju kao konzervativci, a ono što zagovaraju ne žive, do ekonomije
RIJEKA – Naša je demokracija vrlo mlada i mi nemamo klasični konzervativizam. Mi imamo jedan tip nacionalizma koji se veže upravo uz početak stvaranja naše države. Kako nemamo vlastitu konzervativnu tradiciju onda danas kod nas vidimo neke pojave koje su iz našeg tradicijskog sustava poprilično neuobičajene, poput molitelja na trgovima. To nije nešto što je klasičnom Hrvatu katoliku uobičajeno. Ima puno autentičnih, i deklarativnih, katolika koji idu u crkvu, idu na misu, načelno se kaže da prakticiraju vjeru, a ne okupljaju se na trgovima i ne mole na takav način. To su neke neokonzervativne prakse koje se uvoze ili prepisuju izvana, a ne pripadaju našoj tradiciji. Mislim da zbog toga i ne uspijevaju niti predstavljaju nešto što će ikada dobiti širu potporu, rekla je Marija Selak Raspudić, izvanredna profesorica s Odsjeka za filozofiju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, na tribini “Što je konzervativizam” na kojoj je sudjelovala s prof. dr. sc. Elviom Baccarinijem s Odsjeka za filozofiju riječkog Filozofskog fakulteta.
Selak Raspudić i Baccarini u sat su se i pol rasprave dotaknuli mnogih tema, od konzervativizma u Hrvatskoj, Europi i SAD-u, razlike između konzervativizma i populizma, nedosljednosti političara koji se proklamiraju kao konzervativci, a ono što zagovaraju ne žive, do ekonomije.
Tribinu su na Filozofskom fakultetu u Rijeci organizirali studenti Odsjeka za filozofiju FFRi-ja i Studentska udruga Furija!, uz podršku svog Odsjeka, a moderirali su je studenti Enea Cetina i Teo Kažoki, koji ističu da je tribina dio ciklusa “The Real Talk” koji će otvarati filozofske teme s ciljem poticanja kritičkog mišljenja.
Moderatori su konzervativizam definirali, u užem smislu, kao skup ideja koje naglašavaju očuvanje aktualnih društvenih institucija i otpor prema naglim promjenama te koje ističu važnost tradicije i kontinuiteta.
Uvodno su prepustili Baccariniju i Selak Raspudić, čije je zaposlenje na zagrebačkom sveučilištu trenutno u mirovanju, budući da je aktivna u politici te trenutno zastupnica u hrvatskom Saboru stranke Drito, da i oni kažu kako definiraju konzervativizam.
Elvio Baccarini istaknuo je struje konzervativizma u političkoj praksi, englesku, koja ima dvije glavne odlike – slobodno tržište i vezivanje uz tradiciju viktorijanskog perioda i američku, koju nosi Republikanska stranka koja također promovira slobodno tržište i socijalne politike reducira na minimum ili ih uopće nema, a govorio je i o onome što konzervativizam jest ili što se percipira kao konzervativizam u Italiji.
Rekao je i da dosta toga što se danas ističe kao konzervativizam nije konzervativizam nego nešto puno desnije, a kao primjer konzervativnih političara istaknuo je Margaret Thatcher, bivšu britansku premijerku, te Giulija Andreottija, bivšeg talijanskog političara i premijera. Smatra da su i liberalizam i konzervativizam političke ideje potrebne u demokratskom društvu.
– Ako gledamo političke prakse, stvari su često bitno drugačije nego u teoriji. Političke prakse rade karikature od tih teorijskih pojmova. Jedan ozbiljan liberalizam i ozbiljan konzervativizam su jako teško vidljivi, a ja smatram da je u ozbiljnom i uređenom društvu i liberalizmu i konzervativizmu mjesto u političkoj dijalektici i razmjeni vlasti, kazao je Baccarini.
Kao primjer filozofa koji u Hrvatskoj dosljedno zagovara konzervativnu poziciju istaknuo je Nevena Sesardića.
Selak Raspudić kao glavnu razliku između liberala i konzervativca navela je razilaženje o shvaćanju što je prvo, bitak ili sloboda, te pogledu na čovjeka.
– Tipični konzervativac za razliku od liberala svjestan je činjenice da su ljudi po prirodi krha i pala bića te da su im stoga potrebni zakoni, institucije i tradicija da bi ih sačuvali od njihove vlastite prirode koja izvan tih okvita ima poprilične šanse da ode u krivom smjeru, rekla je Selak Raspudić.
Baccarini joj je replicirao da u političkom spektru liberali ne gledaju društvo i kulturu kao neke vrste okova, već je to pozicija možda anarholjevice, a da je liberalizam jako vezan za zakone i institucije, na što se razvila daljnja rasprava.
