RIJEKA – Kakvu će štetu ova Biblija, puna netočnih i za katoličku vjeru i ćudoređe nezgodnih i zabrinjavajućih stvari, proizvesti? Do kada ćemo trpjeti da nam se podvaljuje kao da je naša i da one koji su naivni i dobrohotni privlači na svoju stranu tvrdnjama koje nisu u skladu s tvrdnjama katoličke vjere?, kazao je teolog Petar Marija Radelj o novom prijevodu Biblije što je izašao u prosincu 2025. godine u izdanju Hrvatskog biblijskog društva, Verbuma te Naših ognjišta.

Radelj je ova i druga pitanja postavio u srijedu navečer u Auli Ivana Pavla II. na Trsatu na tribini “Susreti s Biblijom Hrvatskoga biblijskoga društva”, a što je ujedno i ime njegove knjige u kojoj se osvrće na spomenuti novi prijevod Biblije.

Uz njega, na tribini su sudjelovali preč. Goran Žan Lebović Casalonga, kancelar Riječke nadbiskupije te svećenik i bibličar dr. sc. Ilija Čabraja, a moderirao je dr. sc. Željko Bistrović, kao predstavnik Ogranka Matice hrvatske u Rijeci, koja je i organizator tribine, uz suradnju portala dijalog.hr za koji piše Petar Marija Radelj.

Radelj je istaknuo da sva pitanja u svojoj knjizi i na tribini postavlja u dobroj vjeri, iz ljubavi prema Svetom Pismu i osjećaja crkvenosti. Podcrtao je i da novi prijevod ima dobrih rješenja, poput prikladne uporabe imena Gospodin za sveto Božje ime u Starom zavjetu te uporabu riječi janje kao razumljiva imena za jaganjca. No, smatra, puno je rješenja koja ne odgovaraju katoličkoj vjeri. Radelj problematizira mogućnost da neki dijelovi prijevoda mijenjaju Pavlove naglaske o vjeri ili da osporavaju katoličku mariologiju, a kao dobar primjer spornog prijevoda izdvojio je i novi prijevod molitve Oče naš.

– Oče naš, u novom prijevodu postaje “Naš oče”, a to zasigurno ne odgovara biblijskom tekstu koji na prvom mjestu ima Oca. Ovime stavljamo sebe na prvo mjesto umjesto Oca, i čini se da je to prijevod engleskoga “Our Father”, dok se reklamira da je novi prijevod učinjen s izvornika, kazao je Radelj.

Istaknuo je i da se pomoćni zagrebački biskup Ivan Šaško negativno izrazio o novom prijevodu te problematizirao reklamnu kampanju koja je pratila novi prijevod. Jer, u kampanji izdavači navode da predstavljaju “novi hrvatski katolički prijevod” te prvi “cjeloviti katolički prijevod Svetoga pisma prevedenom izravno s izvornika – hebrejskoga, aramejskoga i grčkoga”, koji uz to ima “službena crkvena odobrenja Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije BiH.” No, Radelj ističe da prijevod zapravo nema službeno odobrenje nijedbe biskupske konferencije te da su na prijevodu radili i predstavnici Kršćanske adventističke crkve, pa se prijevod ne može smatrati u potpunosti katoličkim, već ekumenskim. Također, istaknuo je da prevoditelji nisu adekvatno navedeni, te da su njihovi prijevodi mijenjani u završnoj redakturi, a da se prevoditelje nije pitalo što o tome misle.

– Zašto su bibličari angažirani kao prevoditelji, a zatim segregirani od makar i kurtoaznoga upoznavanja s preinakama njihova prijevoda? U impresumu piše tko je prevodio, ali ne i što je prevodio. Anonimni redaktori i fantomski urednici dodatno otvaraju pitanje odgovornosti, kazao je Radelj, ističući da je jedan od dva glavna urednika izdanja, fra Božo Lujić, preminuo prije pet godina. Kao drugi glavni urednik izdanja navodi se prof. dr. sc. Mato Zovkić.

Goran Žan Lebović Casalonga u svom je obraćanju istaknuo da je Petar Marija Radelj primjer angažiranoga i sinodalnog laika koji ozbiljno shvaća svoje mjesto u Crkvi. Kao teolog i vjernik prepoznaje ono što Crkva kaže: vjernici imaju pravo, a katkad i dužnost, očitovati svojim pastirima mišljenje o onome što se odnosi na dobro Crkve.

– Radeljeva kritička i stručna analiza mora se promatrati kao izraz crkvene odgovornosti i crkvene svijesti. Sinodalnost ne znači da svi misle isto, nego da se svi slušaju u zajedničkom traženju istine. Papa Franjo upozoravao je na opasnost klerikalizma, u kojem samo hijerarhija govori, a svi drugi šute. Sinodalna Crkva smatra da “sensus fidei fidelium”, osjećaj vjernika, ima svoje mjesto, kazao je Casalonga. Istaknuo je da ovu tribinu treba promatrati i kroz prizmu sinodalnosti u Crkvi, slušanje jedno drugih, za što se zalaže riječki nadbiskup Mate Uzinić.

– Upravo zato pitanja koja otvara teolog Petar Radelj treba shvatiti ozbiljno: ako su njegove primjedbe utemeljene, a svaki je čitatelj pozvan sam to prosuditi, treba pitati gdje je došlo do propusta u radu prevoditelja, cenzora i drugih instanci koje su trebale osigurati doktrinarnu i tekstualnu ispravnost izdanja. Ekumensko izdanje ne može udovoljiti svim konfesijama. Time se otvara pitanje eventualne štete koja je nastala među katoličkim vjernicima. Crkvena povijest poznaje slične situacije, primjerice Nizozemski katekizam, koji je zbog odstupanja od pravila vjere morao biti naknadno korigiran. Crkva poznaje mogućnost dopune i opoziva određenih odobrenja. Važno je da se o takvim pitanjima raspravlja crkveno odgovorno, a ne polemički; ne u stvaranju podjela, nego u promišljanju kako ostati vjeran Božjoj riječi i graditi Crkvu koja se ne boji razlučivanja, kazao je Casalonga. Dio je ovo rečenoga na predstavljanju, a zaključak je da je postavljeno puno pitanja, na koja bi prvo izdavač trebao dati odgovor, kako bi se moglo krenuti u daljnju raspravu.