APEL NITKO NE ČUJE

Stjenice na Rastočinama nemaju se koga bojati: ‘Očajni smo, nitko nam se nije javio, čekamo Dezinsekciju’

Sanja Gašpert

Foto S. Drechsler

Foto S. Drechsler

Ovim putem bih poručila roditeljima i široj javnosti da se ne boje naše djece, jer ona nisu zarazna, kaže Renata Bartula Bosanac



RIJEKA – Dan nakon što smo objavili priču o najezdi stjenica u jednom od riječkih »eševa«, u neboderu na Rastočinama 6 ništa novo. Stjenice su i dalje tu, nesmetano se šetaju gore-dolje, iz stana u stan, a stanari su na rubu očaja.


– Nitko nam se nije javio, čekamo Dezinsekciju, kako su i rekli da će ponovo doći tretirati stanove. Očajni smo, ne znamo više kome da se obratimo. Ovim putem bih poručila roditeljima i široj javnosti da se ne boje naše djece, jer ona nisu zarazna, mogu nesmetano ići u školu, izlaziti van s društvom i baviti se sportom. To govorim iz razloga jer su, nakon objave vijesti o stjenicama u medijima, moja djeca imala neka neugodna iskustva, kaže nam Renata Bartula Bosanac, Riječanka koja živi u neboderu na adresi Rastočine 6, a koja je prva javila medijima o velikom problemu s kojim se suočavaju stanari ovog nebodera – najezdi stjenica.





– Kod nas su se stjenice u stanu pojavile prije nekoliko dana, međutim, one su tu u neboderu prisutne već skoro godinu dana, kada su se prvi put pojavile u jednom stanu na višim katovima. Nitko nije prije javljao medijima iz srama, jer se ljudi boje što će netko misliti, s obzirom na to da su stjenice nekada bile znak siromaštva i nehigijene, međutim, nama je to najmanji problem, više nas brine kako ih se riješiti. Moja djeca najviše pate, izgrižena su po cijelom tijelu, ne žele spavati u svojoj sobi, pod stresom su, kao i cijela obitelj. Redovito čistimo stan, svaki dan po nekoliko puta zračimo, tako da pojava stjenica u našem neboderu sigurno nije znak nebrige o higijeni. Pa vidite da su se u Londonu i Parizu pojavile u luksuznim hotelima, kaže Bartula Bosanac.



Dodaje kako je od susjede doznala da privatni ovlašteni izvođači mjera DDD-a naplaćuju 150 eura jedno tretiranje stana. Ma mi bismo platili taj novac, nije problem, ali bi onda svi stanovi trebali proći tretiranje, a i sumnjam da bi nam samo jedan postupak pomogao da se riješimo stjenica, govori Renata Bartula Bosanac.



Iz riječke tvrtke Desinsekcija još jučer su za naš list izjavili da su u neboderu na Rastočinama 6 prije nekoliko dana već obavili dezinseciju jednog stana, a da od upravitelja zgrade imaju narudžbu za još tri stana koja će obaviti ovih dana. Naglašavaju da njihov ugovor s Gradom Rijekom o provedbi DDD mjera na javnim površinama i objektima ne uključuje i postupanje u privatnim stanovima i prostorima, ali ih građani uvijek mogu pozvati o vlastitom trošku ili preko upravitelja zgrade, ako imaju takav dogovor da će se takvi troškovi podmirivati iz zajedničke pričuve.


Godišnje 410 tisuća eura za mjere DDD-a


Grad Rijeka na godišnjoj razini izdvaja 410 tisuća eura za provođenje mjera dezinfekcije, dezinsekcije i deratizacije. Sustavne mjere se provode dva puta godišnje na području cijelog grada te dodatna akcija za područja na kojima se utvrdi potreba, kao i za sami centar grada, odnosno područje tržnice. Osim mjera deratizacije, provode se i mjere dezinsekcije po prijavi (komarci, crni i smeđi žohar, člankonošci…).


– Do sada smo imali saznanja o pojavi stjenica na tri lokaliteta u Rijeci. No, kako se radi o privatnom vlasništvu i/ili objektima, stanovima koji su u najmu, nismo mogli poduzeti mjere dezinsekcije. Potrebno je napomenuti da Grad Rijeka snosi troškove provedbe DDD mjera u zajedničkim dijelovima zgrade, ali ne i u stanovima, kažu u Upravnom odjelu za komunalni sustav i promet Grada Rijeke.