RIJEKA – Prošla su puna dva mjeseca otkad je država za 142 milijuna kuna preuzela u punopravno vlasništvo najvredniju novogradnju u »3. maju«, brod za prijevoz automobila, a i dalje se ne zna prema kojem će modelu ovaj »car carrier« završiti u riječkom škveru. Posao je »3. maju« nasušno potreban jer već više od četiri mjeseca posluju i žive, praktički, na samo jednom brodu, završetku tankera »Santiago« tako da situacija postaje sve neodrživija jer nijedno brodogradilište s oko 840 zaposlenih, koliko ih u riječkom brodogradilištu ima, ne može egzistirati samo od jednog broda.

U ovom trenutku na ruku trećemajcima ne ide ni činjenica da je došlo do pomaka u poslu na gradnji i djelomičnom opremanju trupa za Scenicov novi luksuzni polarni kruzer. Za taj prvi iz serije kruzera za australsku kompaniju, koji su najavljeni da će se graditi, u riječkom brodogradilištu još se od prošlog ljeta rade sekcije. Međutim, za pravo zahuktavanje gradnje, a time i priljeva novca, još se uvijek čeka na ishođenje kreditne linije za koju je, podsjetimo, Vlada u rujnu prošle godine odobrila državno jamstvo od 80 milijuna eura. Direktor Scenicove tvrtke MKM Yachts Saša Čokljat navodi da su u tijeku završni pregovori s domaćim bankama i vjeruje da će u veljači biti zaključen ugovor.

Presudan brod

Novogradnja 514 ključna je za financijsku održivost cijelog plana na osnovu kojeg je Vlada u kolovozu 2019. godine odlučila ponovo pokrenuti proizvodnju u riječkom brodogradilištu. Riječ je o najisplativijoj novogradnji jer je ovaj brod, osim što cjenovno nadmašuje druga dva, ujedno i u najvećem stupnju gotovosti, oko 80 posto. Upravo bi iz ovog broda za prijevoz automobila »3. maj« trebao vratiti glavninu kredita od 150 milijuna kuna koji su prvog dobili da bi mogli deblokirati račun i restartati pogone. Nakon što se isporuči ovaj brod, financijske kalkulacije upućivale su da bi trebalo biti dovoljno novaca da se, uz zatvaranje kredita od 20 milijuna eura s kojim će se završiti brod, namiri oko 100 milijuna iz prvog kredita. Doduše, trećemajci su imali u planu da će ovaj brod prvog uspjeti ugovoriti, tad je njegova cijena bila i par milijuna eura veća nego nakon ove korona-pandemije. Čini se da ta računica još uvijek drži vodu jer se u zaključku Vlade iz listopada prošle godine, kojim je ministar financija dobio zeleno svjetlo da na dražbi kupi nezavršeni »car carrier« iz stečajne mase Uljanika i time svoja hipotekarna prava pretvori i u stvarno vlasnička, izrijekom spominje kako bi se »od prodaje novogradnje 514 Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak vratilo 100 milijuna kuna«. Preduvjet ovom zaključku Vlade bio je i što je od strane zainteresiranog kupca, norveške kompanije Siem koja je i izvorni naručitelj ovog broda, dostavljeno pismo namjere.

Sve je spremno

Koncem studenoga, dakle, konačno su bili ispunjeni svi preduvjeti slijedom kojih se moglo zaključiti da je parafiranje ovog posla samo pitanje tehnikalija. Država koja je preuzela novogradnju 514 u svoje vlasništvo, zainteresirani kupac i »3. maj« spreman da prione poslu na završetku tog broda. Međutim, stvar se odjednom iskomplicirala oko modela kojim će se taj brod završiti u »3. maju«. Jer, postalo je jasno da će se morati odstupiti od prakse prema kojoj brodogradilište, kao vlasnik broda, ugovara posao, ishoduje kredit, a država ga prati jamstvima, te na koncu radi i isporuku i naplatu broda od strane kupca s kojim onda zatvara sve svoje obveze. Prema dostupnim informacijama, postojala su razmišljanja da država kroz dokapitalizaciju prenese brod u vlasništvo »3. maja«, slijedom čega bi realizacija cijelog posla išla po poznatom modelu koji je primijenjen i u slučaju novogradnje koja se završila i isporučila kanadskoj Algomi. Čini se, međutim, da se više od bojazni da bi taj prijenos vlasništva mogao potaknuti trećemajske vjerovnike na prisilnu naplatu, ispriječio Zakon o trgovačkim društvima, slijedom kojeg se dokapitalizacija u društvima koja iskazuju negativni kapital može provesti nakon što se prethodno sanira gubitak. U slučaju »3. maja«, ostavština iz ere Uljanika je takva da gubici za 437 milijuna kuna premašuju temeljni kapital brodogradilišta.

Nove nejasnoće

Tako su u igri ostale dvije opcije. Da država sama završi brod u »3. maju« i preda ga gotovog kupcu ili da Siem kupi od države brod i završi ga u riječkom brodogradilištu. Pritom svaka od te dvije mogućnosti ima svoje zadanosti koje se, u konačnici, reflektiraju na pregovaračke pozicije. Dostupne informacije upućuju da sve ide prema drugoj opciji jer se, navodno, u varijanti da država bude ta koja će završiti i predati gotov brod kupcu priječi tumačenje prema kojemu bi se taj posao morao provući kroz javni natječaj što iziskuje vrijeme, a može privući i druge brodograditelje da se jave. S druge strane, malo je nejasno odakle sad to pozivanje na institut javne nabave, pogotovo nakon svih dosadašnjih odluka i zaključaka Vlade kojima je stala iza nastavka proizvodnje u »3. maju« i koje su donijete upravo na osnovi analize i plana o završetku sve tri započete novogradnje (723, 733 i 514) jer je to, kako se taksativno navodi u jednom od obrazloženja, »ključno za pozitivan ishod cijelog procesa«.