Eh, da, kod kolege i mene uvijek sve naopako. Od onih rijetkih smo koji su Ponikvarskim jezerom što smo ga još davno nazvali »sad me ima, sad me nema«, za čakavsko govorno područje »sad san, sad me ni«, plovili čak dva puta, divili mu se nikad dosta puta, ali njegovim dnom nikad nismo hodali.

Nikad do jučer, a ne bi ni jučer da nije bilo četvrte, posljednje interpretacijske šetnje u sklopu manifestacije Margaretino leto, u organizaciji Turističke zajednice grada Bakra i uz sponzorstvo INA-e.

I nije to bila samo šetnja. Zahvaljujući Ivi Silla, prvoj licenciranoj interpretacijskoj vodičkinji u Hrvatskoj imali smo priliku sudjelovati u igrificiranoj šetnji pod nazivom »Odigraj Hirčevu tajnu razinu«.

– Inspirirana znamenitim zaljubljenicima u bakarski kraj, Dragutinom Hircom, Narcisom Daminom, te slavnim Andrijom Mohorovičićem, osmislila sam zagonetke i mozgalice za istraživanje zelene doline koja, kad krenu kiše, postaje dno jezera.

Interpretacijske šetnje s elementima igre postaju sve popularnije jer su interaktivne i dinamične. Kroz rješavanje raznih pitalica i mozgalica posjetitelji se istovremeno educiraju i zabavljaju. Jedna od tih je i ova koju ćemo uskoro zaigrati, kazala je Silla i dvadesetak šetača svih uzrasta učas podijelila u tri skupine zvane »Pauci«, »Margaretice« i »Kapljice«.

Ugurali smo se u »Margaretice« i krenuli ponikvarskim zelenilom u »jučer«. Neopterećeni rezultatom jer, kako rekosmo – nije ovo bilo samo korak na korak pa u šetnju, trebalo je tu štošta odgonetnuti, ponešto naći, tu i tamo čak i otključati…

Trebalo je dobro uposliti moždane vijuge i preko nekoliko puta se preznojiti. Nije bilo lako doći do Ivinih bodova. Zahtjevna je to učiteljica. Ona koja ju je u Bakar pozvala još 2018. godine je Sonja Jelušić Marić, direktorica bakarske turističke zajednice.

– Da, naša je suradnja započela prvom interpretacijskom šetnjom u bakarskom kraju koju je Iva Silla osmislila za »Šetnju kroz povijest« 2018. godine kad je utjelovila frankopansku sluškinju dok je vodičkinja Marjeta Trkman Kravar postala Elizabeta Frankopan. Kao divica Margareta ispričala je povijesnu ulogu ove obitelji u prošlosti Bakra, ali i brojne druge priče.

Stalno se educirajući i pomičući granice, Iva je, kao stalna suradnica TZ Grada Bakra, ove godine osmislila opet nešto novo i dosad neviđeno u bakarskom kraju, kazala je Jelušić Marić.
A što su kazali sudionici »šetajućeg mozganja«?

Pa, jednoglasno su viknuli – bravo, a pojedinačno izrečene bile su redom samo riječi hvale. Iskreno, mi smo se malo posramili jer misleći da o Ponikvama znamo sve, shvatili smo da znamo jako malo.

No, tu bi Iva da nas nauči, i vrati u djetinjstvo. A biti radoznalo dijete, pa bar i na dva sata u ovo suludo vrijeme pravi je uspjeh, stoga hvala »teta Iva« na ovom ponikvarskom iskustvu. A tko je pobijedio? Pa svi, tko drugi? I za kraj još samo bravo za Anitu Perušić, njezinu palentu kompiricu i bakarsku tortu.

Biljka do biljke

U ponikvarskoj dolini raste više od 600 biljnih vrsta. Među njima i žutocvjetna cjelolatična žutilovka, jedna od najznačajnijih i najrjeđih biljnih endema ovog područja. “Susjeda” joj je uspravna pavitina koja prekrasno miriše ali radoznalom nosu udijeli opake plikove.

Kohov mrazovac je još jedna biljna vrsta koju u ponikvarskoj dolini treba izbjegavati. Tituliraju je s Gospođo Otrovnice što znači, kad dođe jesen i pomislimo lijepog li šafrana, jadna nam palenta!

Velike i male zvijeri

U dolini podno Ponikava u ova topla vremena treba pripaziti na zmije otrovnice. Naime, i one znaju gdje je lijepo, pa ponikvarsku dolinu naseliše i poskok, i riđovka. Stoga, izbjegavati gustiš, nositi visoke cipele i imati širom otvorene oči. Bogme i uši jer ni medo, divlja svinja, vuk i slični, nije da se njome ne vole prošetati.

Leptira Apolona, nažalost više nema. Pojela ga surova današnjica.

Jezero »Sad san, sad me ni«

Ponikvarsko jezero što ga je Dragutin Hirc nazivao Kukuljanskim kraški je fenomen. Nastaje kad se na okolnim brdima i planinama počne topiti snijeg, ili »navale« duge i obilne kiše, a nestaje kad zapuše bura. Kud odlazi? Pa, u Bakar, »frajat se« s bakarskim izvorima.