Kada se pošteno dela onda se i pošteno živi, smatra gospođa Milka koja je u Drugom svjetskom ratu dospjela u njemačko zarobljeništvo, no igrom slučaja izbjegla sudbinu »trinaestorice strijeljanih«
RIJEKA Milka Brnčić je ostvarila san mnogih, ono o čemu i u svom petom studijskom albumu sarajevske grupe, nekada slavnog »Bijelog dugmeta« pjevaju raspjevani ondašnji rokeri ponavljajući ono »doživjeti stotu«. Milka Brnčić je davno slomila kuk, pa već dvadeset godina ne izlazi iz stana u ulici Pećine 15, ali je dobra zdravlja, toliko da može i nazdraviti šampanjcem a uostalom, onako poskrivečki, povući i pokoji dim iz cigarete.
– Došla sam iz Lisine, nedaleko Klane ovdje u Rijeku kada sam bila malo dijete. Ovdje sam imala stričeve – govori slavljenica Milka Brnčić, kojoj je djevojačko prezime tipično iz njezina kraja, Valenčić.
– Radila sam u laboratoriju Rafinerije nafte na Mlaki, kasnije sam bila u prodavaonici »Rijekatekstila« na Brajdi. Tu sam radila dvadeset godina. Odgovornost je bila velika.
Stogodišnja Riječanka s ponosom ističe svoj rad u tom dućanu, dodajući da nije bilo nikakvih problema sa inventurom, nikada nije prijetio nekakav financijski manjak.
– Nije nikada bilo takvih problema. Kada se pošteno dela onda se i pošteno živi – rekla je gospođa kojoj Drugi svjetski rat umalo nije spriječio jučerašnje slavlje. Milka Brnčić je bila aktivna u Narodnooslobodilačkom pokretu i dospjela je u njemačko zarobljeništvo. U zarobljeništvu se nalazila upravo s grupom ljudi koje su nacisti odveli na strijeljanje, no nju su, srećom i igrom slučaja izostavili. Milka se i danas jasno sjeća tog trenutka odvođenja na pogubljenje ostalih iz grupe, po kojima će kasnije u Rijeci biti nazvane »Stube trinaestorice strijeljanih«.
U stanu je sa sinom Đanijem, rođenim 1936. godine, čovjekom koji je kao ondašnji dječačić također doživio ratne opasnosti, na kraju je pobjegavši od Nijemaca s partizanima stigao sve do Trsta.
– Mama se osjeća dobro, kako koji dan – veli Đani Brnčić. Gospođa Milka ima i unuka Roberta, koji je u Irskoj. – Mora imati hodalicu jer sve slabije hoda. Slijepa je i na jedno oko, na drugo vidi samo oko 30 posto. Inače, još uvijek komandira – našalio se sin slavljenice koja je u mladenačkom, krugu na toploj, lijepoj intimnoj fešti proslavila rođendan za pamćenje. U krugu poznatih lica je i znano ime s nogometnih terena, Veljko Malovac, nekada zapaženi nogometaš i još bolji prvoligaški nogometni sudac, koji bio među čestitarima.
