Svetkovina Velike Gospe, Uznesenja Marijina, ponovo je u najstarijem hrvatskom marijanskom svetištu pokazala posebno vjerničko štovanje Majke Božje, masovnu pučku pobožnost, potvrđujući istodobno trsatsko svetište kao iznimno duhovno stjecište zapadne Hrvatske
RIJEKA »Na najveći marijanski blagdan već godinama dolazimo na Trsat. Zašto? Ovdje osjećamo Božju blizinu, molimo se za dobrobit svoje obitelji, upalimo svijeću za zdravlje i za naše drage pokojnike«. Tako su svoje hodočašće u trsatsko svetište saželi Mandica i Ivica Špiranović koji su Trsat na svetkovinu Velike Gospe pohodili u pratnji sinova Ante i Ivana. Oni su samo jedna od brojnih obitelji koje su jedan od najvećih crkvenih blagdana odlučile proslaviti u ovom obiteljskom svetištu, »hrvatskom Nazaretu« kako Trsat vjekovima nazivaju. Ovdje otvore dušu, ispovijede se, sudjeluju na svetoj misi, prođu oko zavjetnog oltara, ponesu kućama blagoslovljenu vodu, a za djecu suvenire.
Mise u perivoju
Iz raznih krajeva Hrvatske – Primorja, Kvarnera, Istre, Slavonije i Zagorja, Like, Gorskoga kotara, pa i iz Slovenije i Italije, u Svetište Majke Božje Trsatske hodočastile su tisuće vjernika, među kojima je bila i premijerka Jadranka Kosor. Svetkovina Velike Gospe, Uznesenja Marijina, ponovo je u najstarijem hrvatskom marijanskom svetištu pokazala posebno vjerničko štovanje Majke Božje, masovnu pučku pobožnost, potvrđujući istodobno Svetište Majke Božje Trsatske kao iznimno duhovno stjecište zapadne Hrvatske. Središte vjerničkih okupljanja bile su mise slavljene u Marijinom perivoju gotovo tijekom cijelog dana – posebno ujutro misa za hodočasnike koji su do Trsata potegnuli dalek put što ju je predvodio novi trsatski gvardijan fra Antun Jesenović, započevši na najuzvišeniji način svoj višegodišnji mandat na ovoj odgovornoj službi.
I dok su liturgijska slavlja odražavala duhovnu povezanost ljudi različitih krajeva, osobni intimni trenuci pred slikom Gospe Trsatske, u Kapeli zavjetnih darova, paljenja svijeća, ispovijedi, opet govore da je svatko na Trsat došao najviše zbog sebe samog. Nije izostalo ništa od onoga što 720 godina staro svetište identificira u njegovoj posebnosti, ništa od onoga što stoljećima na Trsatu oko lika Majke Božje oblikuje hodočasnički svijet i, dakako, domaćini, franjevci. Iz godine u godinu viđeno isto komešanje vjernika preplavljivalo je sve prostore toga vjerskog i kulturnog, povijesnog kompleksa. Vjernici su dolazili individualno, obiteljski ili grupno cijele župe, sve skupa, mozaično je slagalo trsatsku Veliku Gospu. Mnogi su s hodočašća ponijeli riječi propovjednika Jesenovića: da im poruke Vele Gospe donose mir, utjehu i ohrabrenje za dostojanstven kršćanski život.
Mir i dobro
Dosta hodočasnika iz udaljenijih krajeva je na Trsat stiglo još prethodnog dana, mnogi već u rano jutro, većina tijekom dana – svi dočekani franjevačkim »Mir i dobro«. Najviše ih je doputovalo autobusima, no mnogi su se do Trsata zaputili drevnim, jedinstvenim Stubama Petra Kružića, jednim »od najljepših proštenjarskih uspona na svijetu«, kako ih naziva fra Bonaventura Duda.
Od ranih jutarnjih sati svetište je vrvjelo u blagdanskoj atmosferi, živjelo u molitvama, raznim izrazima pobožnosti. Gotovo cijeli dan nije prestajao ophod vjernika oko zavjetnog oltara u bazilici, kako su to u molitvi činile generacije prije izdubivši kameno opločenje koljenima i stopalima. Pred tim je oltarom, podsjetimo, 2003. godine molio i bl. Ivan Pavao II. čiji je spomenik pred svetištem nezaobilazna molitvena postaja za svakog hodočasnika. Jednako tako, u Trsatskom perivoju satima su se protezali redovi za ispovijedi. Kapela zavjetnih darova uvijek nezaobilazna u hodočasničkoj ruti i jučerašnjim je hodočasnicima svjedočila »povijest čuda«: da su Gospi Trsatskoj hodočastili i hodočaste pojedinci i obitelji, pomorci, siromašni i mali ljudi, bogati i poznati, moleći zaštitu, utjehu, pomoć, mir… mnogi zahvaljujući zavjetnim darom.
Sretni trgovci, jadne papige
Blagdanu Velike Gospe na Trsatu, osim mnogobrojnih hodočasnika, ponajviše se raduju trgovci koji su već u subotu zauzeli strateške pozicije kako bi već od ranih jutarnjih sati pa sve do ponoći dočekivali kupce, nudeći im sve što im srce poželi.
Među inima zatekli smo i štand Prihvatilišta za beskućnike, odnosno Socijalne zadruge »Put«, čiji su predstavnici Dijana Superina, Milan Dizdar i Sead Osmanagić ponosno nudili svoje vrijedne rukotvorine, čijom se prodajom financira njihov daljnji plemeniti rad. Nakon toga su mnogi posjetitelji Trsata nakon obilaska samostanske suvenirnice, gdje se nudilo mnoštvo različitih suvenira, uglavnom s marijanskim motivima, od svijeća, medaljica, krunica, pa sve do slika, DVD-a i različitih knjiga o trsatskom svetištu, produžili u smjeru Trga Viktora Bubnja na kojem se jedva i moglo prolaziti od rijeke posjetitelja i štandova na najposjećenijem buvljaku u gradu. I oni sa samo jednom kunom u džepu nisu se vratili kući bez suvenira, a oni s nešto debljim novčanikom mogli su se odjenuti od glave do pete, i uz to, ponijeti sa sobom punu torbu suvenira i ostalih artikala.
Osim odjeće i obuće, svih vrsta bižuterije, bombona u svim bojama, kipova te slika svih veličina i motiva, mogla se kupiti npr. povijest Trsata u boci s mirisom lavande, višenamjenska ljepila, kamen za struganje peta, biljne masti protiv svih mogućih bolesti, što se prilično dobro prodavalo, pa su trgovci zadovoljno trljali ruke. Najmanje su zadovoljni bili kunići, papigice, ribice, kornjače i zamorci koji su tijekom cijelog dana bili izloženi nemilosrdnom suncu i znatiželjnim pogledima, uglavnom najmlađih kupaca. Gostima se nudila i bogata ugostiteljska ponuda, u kombinaciji s glazbenim »hitovima«, pretežno izvođača narodne glazbe.
