Foto Mateo Levak
Sustav obrazovanja mora osigurati ne samo da mladi postanu kompetentni stručnjaci već prije svega da budu humane i odgovorne osobe
povezane vijesti
Na 26. Ministarskoj konferenciji Vijeća Europe u Strasbourgu koja je prošli tjedan održana pod nazivom “Transformacijska moć obrazovanja: univerzalne vrijednosti i obnavljanje građanstva” donesena je prva Strategija obrazovanja Vijeća Europe 2030. Istovremeno su usvojene i četiri važne rezolucije, a kao članica najužeg Ureda Upravnog vijeća za obrazovanje pri Vijeću Europe, rektorica Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Snježana Prijić- Samaržija, bila je i dio radne skupine koja je radila na izradi usvojene strategije za obrazovanje.
Savjest Europe
Navodeći kako je Vijeće Europe važno tijelo koje okuplja takozvanu veliku Europu, 46 europskih zemalja, one koje jesu i one koje nisu članice Europske unije, prof. dr. Prijić- Samaržija kaže da je cilj osiguranje demokratskih procesa, zaštite ljudskih prava i vladavine prava.
– Radi se o tijelu koje je osnovano 1949. godine, netom poslije Drugog svjetskog rata, a s ciljem stvaranja i osiguravanja okruženja u Europi koje više nikada neće dovesti do krvavih sukoba. Volim reći da je Vijeće Europe neka vrsta savjesti Europe, jer nastoji poglavito na uspostavi mira, iskorjenjivanja nasilja svake vrste, diskriminacije i nepravde te na promoviranju slobode i demokracije u svim aspektima života. Ključno tijelo Vijeća Europe je Vijeće ministara koje donosi odluke, a kojim upravo predsjedava Latvija. Upravo je to tijelo, uz nazočnost generalne tajnice Marije Pejčinović Burić, donijelo dokumente koji prvi put nedvosmisleno stavljaju obrazovanje u središte nastojanja da se očuvaju demokratski procesi i vrijednosti. Ova konferencija ministara koji imaju obrazovanje u svojem portfelju i dokumenti koji su usvojeni predstavljaju prvi korak u provedbi Deklaracije donesene u Reykjaviku u svibnju ove godine na 4. Samitu predsjednika vlada svih 46 zemalja, na kojemu su iskazali jedinstvo u razumijevanju vrijednosti demokracije i socijalne pravednosti, ali i svoju zabrinutost nad ratom u Europi, te općenito ozbiljnom krizom demokracije u Europi i globalno. Ključna poruka Samita je da su zemlje članice ujedinjene u traženju rješenja za postojeće izazove i našu budućnost, a obzirom na vrlo ozbiljne prijetnje demokraciji.
Radi se ne samo o prvoj strategiji Vijeća Europe u području obrazovanja, već je ona posebna i zato jer je holistička, obuhvaća cijelu vertikalu od vrtića do visokog obrazovanja – Snježana Prijić Samaržija / Snimio MATEO LEVAK
Nije li činjenica da se obrazovanje ističe kao ključna točka očuvanja demokracije veliki iskorak?
– Ta poruka je ključna točka svih dokumenata, potencijal obrazovanja da transformira društvo i preokrene silazni trend demokratskih procesa. Od početka nije sporan snažni konsenzus članica u Upravnom vijeću da je situacija alarmantna, već više od desetljeća kontinuirano opada razina demokratskih procesa u korist autokratskih tendencija povezanih s populizmom koji nije demokratski, već je masovna podrška kršenju ljudskih prava i vladavina zakona. Proces je ubrzan multiplicirajućim učinkom kriza i disruptivnim utjecajem tehnološke transformacije. Druga točka na kojoj smo snažno usuglašeni jest da treba hitno djelovati na način da se na europskoj razini intervenira u cijelu vertikalu odgoja i obrazovanja s ciljem stvaranja zainteresiranih, informiranih i aktivnih građana koji će biti u stanju očuvati vrijednosti demokracije, ljudskih prava i vladavine zakona. Moram reći da sam uistinu jako zadovoljna što smo uspjeli kreirati sve dokumente, koji su sada i prihvaćeni na najvišoj razini, ali pravi posao tek sada počinje.
Holistička strategija
Što točno usvojena Strategija donosi?
– Donesena je Strategija obrazovanja Vijeća Europe 2030 po naslovom “Učenici prije svega – obrazovanje za sadašnja i buduća demokratska društva”. Radi se ne samo o prvoj strategiji Vijeća Europe u području obrazovanja, već je ona posebna i zato jer je holistička, obuhvaća cijelu vertikalu od vrtića do visokog obrazovanja, uključujući i sve neformalne oblike obrazovanja ili cjeloživotnog učenja. Temeljna ideja je da u svim segmentima obrazovanja, kontinuirano treba kultivirati kritičko mišljenje te kompetencije za građansku participaciju, uvažavanje ljudskih prava i stvaranje prostora socijalne pravednosti. Ne bi trebalo biti tako da mi u viskom obrazovanju krivimo srednjoškolsko jer nisu naučili učenike kritički misliti, a srednjoškolsko tvrdi da su propusti učinjeni u osnovnoj školi. Cijela vertikala i kasnije cjeloživotno moraju konkretno i suradnički raditi na kultiviranju univerzalnih vrijednosti i kompetencija za socijalno odgovorno građanstvo.
Dobra ideja neće automatski postati dobra praksa
Koliko su idealni teorijski modeli primjenjivi u stvarnom životu? Koliko su teorije i politike primjenjive u praksi? – Teorije su uvijek idealizirane i modeliraju stvarnost kakva bi ona trebala biti. Prenošenje teorije u politike kroz stvaranje konsenzusa među zemljama koje imaju svoje kulturalne i nacionalne institucijske specifičnosti je drugi korak i nije nimalo jednostavan i već traži kompromise i redukciju principa. Nakon toga slijedi primjena u konkretnim praktičnim situacijama, koja je i cilj svega što mu prethodi. Ono što sam jasno osvijestila je nemogućnost da se uspjeh u stvarnom životu direktno izvede iz teorijskih idealnih modela ili politika. To se neće nikada dogoditi i to, kao teoretičari, moramo prihvatiti i ukalkulirati različitosti konkretnih situacija u naše modele. Uvjerena sam da je veća mudrost potrebna u provedbi i prilagodbama teorijskih modela socijalne pravednosti kako bi se zadržala autentičnost namjere i najbolji učinak, nego u kreiranju teorijskih modela i politika. Imam dojam, međutim, da se očekuje da će automatski dobra ideja pretočiti u dobru praksu. Neće. |
Usvojeni su i drugi dokumenti?
– Donesene su i četiri rezolucije koje dodatno naglašavaju prioritete daljnjeg djelovanja, a vezano uz strategiju. Prva rezolucija tiče se obnavljanja građanske misije obrazovanja i stvaranja Europskog prostora građanskog obrazovanja. Druga se rezolucija tiče organizacije obrazovanja u vremenima hitnih slučajeva i kriza s ciljem stvaranja otpornog sustava obrazovanja. Treća je rezolucija o iskorištavanju potencijala umjetne inteligencije u i kroz obrazovanje, uz razumijevanje promjena i prijetnji koje donosi. Konačno, donesena je rezolucija o uspostavljanju Europske godine obrazovanja za digitalno građanstvo 2025. u svim državama članicama Vijeća Europe. Cilj je organizirati aktivnosti koje će se fokusirati na rasprave o utjecaju tehnologije na obrazovanje, o digitalnoj transformaciji, ali i digitalnoj pismenosti i odgovornom odnosu prema korištenju tehnologije.
Jedinstveni sustav
Što se zapravo želi postići svim tim dokumentima? Koje konkretne učinke očekujete?
– Naglasak je na tome da se pošalje jasna poruka da je obrazovanje ključno mjesto intervencije ako želimo stvoriti uvjete za dugoročnu održivost demokracije. Svim dokumentima je zajednička teza da sustav odgoja i obrazovanja ne može ostati izoliran prostor stvaranja stručnjaka koji nema veze s procesima urušavanja demokracije i socijalne pravednosti, već je duboko formativan u smislu stvaranja pretpostavki za pravedno društvo. Mladi ljudi su naša budućnost i o njihovom obrazovanju ovisi kakva će nam budućnost biti. Sustav obrazovanja mora osigurati ne samo da mladi postanu kompetentni stručnjaci već prije svega da budu humane i odgovorne osobe koje vode računa o očuvanju mira, kvalitetnom rješavaju konflikata, o očuvanju i proširenju prostora sloboda, pravednosti, jednakosti i poštovanja dostojanstva drugih osoba. Posebno je važno da su se vlade, ministri i donositelji odluka na Konferenciji usuglasili da žele stvoriti preduvjete u cijeloj odgojno-obrazovnoj vertikali da to i osiguraju. Ključne odrednice svih dokumenata su kreiranje sustava odgoja i obrazovanja koje razvija kapacitete za autentičnu demokratsku participaciju koje se ne svodi samo na pitanje izlaska i glasovanja na izborima, pa niti na aktualnu temu treba li to biti sa 16 ili 18 godina. Radi se o aktivnom i informiranom sudjelovanju u političkom i javnom životu, o očuvanju visokih, a ne samo minimalnih etičkih standarda, kontroli centara moći i političkih procesa, brizi za slobodu govora i udruživanja, borbi protiv bilo kojeg oblika korupcije i općenito borbi za našu demokratsku budućnost.
Zašto su važne posebne rezolucije?
– Rezolucije su posebni legalni instrument koji obvezuje na konkretno djelovanje u temama strategije koje su osobito ‘vruće’ i traže hitno fokusirano djelovanje. To je uvođenje obrazovanja za kvalitetnu demokratsku participaciju kroz europski usuglašene kurikulume ili modele građanskog odgoja i obrazovanja. Drugo, to je donošenje politika i regulativa kako iskoristiti dobrobiti digitalizacije i umjetne inteligencije, a izbjeći i otkloniti prijetnje. U toj domeni još uvijek postoji fascinacija futurizmom s jedne strane, a s druge panika pred promjenom načina komunikacije i rada zbog čega postoji goruća potreba za smjernicama. Treće, cijela obrazovna vertikala mora kreirati protokole funkcioniranja u situacijama kriza i potrebama za hitnim intervencijama. Pri tome se ne misli samo na hibridnu nastavu ili psihološka savjetovališta, već na stvaranje strukturne otpornosti u uvjetima konflikata, katastrofa i nepogoda poput epidemija, potresa, poplava i drugih posljedica klimatskih promjena, ali i otpornosti vezane uz porast i normalizaciju nasilnih obrazaca ponašanja u sustavu obrazovanja, na kibernetičke napade i slično.
Iznimno iskustvo
Kako je došlo da vašeg sudjelovanja u radu Vijeća Europe i, preciznije Upravnog vijeća za obrazovanje te nizu drugih tijela? – U radu Upravnog vijeća za obrazovanje sudjelujem od 2020. godine, na prijedlog Ministarstva znanosti i visokog obrazovanja, gdje sam predstavnica Republike Hrvatske. Radi se velikom tijelu u kojem sudjeluju predstavnici svih zemalja članica Vijeća Europe te drugih europskih institucija koje se bave obrazovanjem. Imala sam čast biti odmah izabrana i za članicu najužeg Ureda Upravnog vijeća koje broji ukupno 13 članova, a koje biraju svi delegati. Članica sam i posebne skupine koja se bavi visokim obrazovanjem, odnosno temom demokratske lokalne misije sveučilišta. Vezano uz ovu konferenciju koja je posebno važna, jer je organizirana nakon sedmogodišnje pauze, pozvana sam u radnu skupinu koja je radila na izradi upravo donesene strategije za obrazovanje, kao i na pripremi ostalih rezolucija i pripremi ove konferencije ministara obrazovanja. Moram reći da mi je rad u ovim tijelima, kao filozofkinji i jer se ovim temama bavim i istraživački, bilo iznimno iskustvo zbog mogućnosti da testiram koliko su idealni teorijski modeli primjenjivi u stvarnom životu. |
Građanski odgoj
Potreba uvođenja građanskog odgoja izaziva debate u Hrvatskoj. Rijeka i Primorsko-goranska županija su izuzeci, uz Zagreb i još neke malobrojne gradove i županije, koji imaju određen forme građanskog odgoja u osnovnim i srednjim školama. Što bi ova strategija i rezolucija mogla promijeniti?
– Činjenica je da je u cijeloj Europi, a ne samo u Hrvatskoj, tema građanskog odgoja visoko politizirana. Činjenica je i da se ovoj temi uspostave Europskog prostora građanskog obrazovanja i pripremi konvencije koja bi bila obvezujuća za buduće zemlje potpisnice najviše i debatiralo tijekom pripreme dokumenata, ali i tijekom konferencije. Zanimljivo je pitanje zašto je tome tako i ne radi li se samo o svima prihvatljivoj potrebi razvijanja demokratskih kompetencija za kvalitetno sudjelovanje u demokratskim procesima. Pokazalo se u istraživanjima da samo 35 posto učenika i studenata pokazuje prihvatljivo poznavanje političkih i društvenih procesa koji kvalificiraju za kvalitetnu demokratsku participaciju i koji pokazuju određenu kritičku perspektivu. Također, pokazano je da gotovo u potpunosti izostaje europska dimenzija u postojećim modelima edukacija u području građanskog odgoja i obrazovanja, što smanjuje kvalitetu participacije građana u europskom prostoru, koji također ključno utječe na kvalitetu života i sveukupnu pravednost. Činjenica je i da mnoge zemlje imaju različite modele edukacije za demokratsku participaciju, ali da većina zemalja još nema nikakve preporuke vezane uz kompetencije učitelja koji podučavaju ove teme. Svi se slažu da nam građansko obrazovanje treba, ali nema jasnog konsenzusa o modelima provedbe.
Snježana Prijić Samaržija / Snimio Mateo LEVAK
Konkretno, koje su bile teme prijepora o građanskom obrazovanju?
– Temeljni argumenti onih koji su naglašavali potrebu opreza je pozivanje na autonomiju nacionalnih sustava i škola da sami definiraju kurikulume. Estonija, Nizozemska, Njemačka i Švicarska su, primjerice, jako inzistirale na argumentu autonomije škola u odlučivanju o kurikulumu. Rasprave se vode o tome trebaju li se demokratske kompetencije stjecati kroz različite predmete poput povijesti, sociologije ili književnosti, ili kroz poseban predmet. Naglašavala se i preopterećenost učenika postojećim sadržajima i potrebi šire reforme, a ne samo dodavanja predmeta. Drugi su isticali dileme kako evaluirati jesu li demokratske kompetencije stvarno stečene, i iskazivali su dileme o tome koje kompetencije učitelji trebaju imati da bi mogli podučavati ove teme. Postoji određena bojazan da se u učionicama mogu događati otkloni od propisanog kurikuluma koji mogu biti politički obojeni, a niti države niti roditelji ne žele takvu vrstu instruiranja. Svi su ti argumenti vrijedni rasprave i sigurno će se o tome voditi računa. U zraku, međutim, ostaje neizrečeni dojam da kod sudionika u raspravi postoji nerazmjeran strah od načina provedbe građanskog obrazovanja u odnosu na kvalitetu podučavanja drugih predmeta, kao i tendencija da se nad ovom temom uspostavi veća kontrola kvalitete i sadržaja. S obzirom na urušavanje razine demokratskih procesa, te činjenicu da postoji snažan konsenzus da nam građanski odgoj i obrazovanje trebaju, rezolucija sadržava poziv na stvaranje Europskog prostora građanskog obrazovanja koje bi kroz alate oko kojih postoji konsenzus mogli dignuti razinu kompetencija za sudjelovanje u demokratskim procesima.
(Ne)spremni za krize
U kontekstu razvijanja otpornosti na krizne situacije spomenuli ste nasilje u školama? Što se tu planira učiniti?
– Francuski ministar Gabriel Attal u svojoj je uvodnoj diskusiji koja je izazvala veliku pozornost i podršku, posebna naglasak stavio na suočavanje i traženje odgovora na narastajuće obrasce nasilnog ponašanja u školama, uključujući i kibernetičko nasilje. Delegacije su se usuglasile da su obrazovni sustavi još uvijek nespremni nositi se s ovim problemom i da postoji tendencija ignoriranja ili tretiranja problema kao izoliranih incidenata pa čak i kada se radi o ubojstvima ili pokušaju ubojstava, pa čak i tendencija tumačenja nasilja kao sastavnog dijela odrastanja. Upozorio je na tamne i često skrivene podatke u porastu stope samoubojstva među mladima u Europi. Vršnjačko nasilje različitih oblika i intenziteta u društvu je još uvije neprepoznato i nedovoljno istraženo. Srećom Europa postaje osjetljivija na mentalne poteškoće i patnje pojedinaca, bez stigmatizacije i nepotrebnog patologiziranja koje onda te iste pojedince gura u začarani krug društvenih gubitnika. Činjenica je da i nasilje u školama jest refleksija normalizacije nasilnih obrazaca u društvu koje proizlazi iz arbitrarno prisvojenih pozicija moći. Demokratske kompetencije uključuju upravo u uvažavanje i poštovanje različitosti, solidarnost i empatiju te stvaranje uvjeta da svatko sudjeluje i doprinosi na način koji njoj ili njemu odgovaraju. Cilj je rezolucije zajednički pokrenuti protokole, mehanizme i instrumente suočavanja i s ovim problemom, a koji bi mogli funkcionirati u različitim kontekstima, priprema se i pilot-faza testiranja na zemljama članicama koje iskažu interes.
