Foto Marko Gracin
Za MORH smo obavili gradnju cestovne infrastrukture u Bosanskoj Posavini za što su ispostavljene fakture koje su uredno zavedene u njihovim poslovnim knjigama ali nam nisu plaćene »zbog nedovoljnog priljeva sredstava iz proračuna RH«. Unatoč pravomoćnoj presudi, novac do danas nismo dobili, priča Davor Calek
RIJEKA Davor Calek prema pravomoćnoj sudskoj presudi bogat je čovjek, težak oko 65 milijuna kuna, pred njim i njegovom tvrtkom je svijetla perspektiva, trebao bi biti primjer da se u Hrvatskoj može. No, stvarnost je sasvim drugačija.
Unatoč pravomoćnoj sudskoj presudi, Calek ne može ovršiti iznos od 20 milijuna kuna glavnice i pripadajuće kamate od preko 40 milijuna kuna. Pravomoćnu presudu u svoju korist, odnosno u korist svoje tvrtke, dobio je 12. travnja 2016. godine i ona je postala ovršna 8. srpnja iste godine. Unatoč tome do dana današnjega ovrhu ne uspijeva provesti, a sve je više uvjeren da će se sve napraviti da ona nikada ne bude provedena.
– Tvrtka ENEX d.o.o. osnovana je 1989. godine u Rijeci i od tada neprekidno djeluje sve do današnjeg dana. U nekom prošlom vremenu je kroz dodatne četiri sestrinske tvrtke upošljavala 95 djelatnika da bi danas kroz preostale dvije aktivne tvrtke ostalo uposleno samo sedam djelatnika.
Nagli pad aktivnosti, a ujedno i prometa najintenzivnije je započeo nakon 1999. godine, odnosno neposredno nakon nemogućnosti naplate izvršenog posla za MORH. Za MORH smo obavili naručeni posao, gradnju cestovne infrastrukture u Bosanskoj Posavini, izuzetno korektno i kvalitetno po svim uzancama struke i uz izuzetno korektnu cijenu.
O tome se i danas može uvjeriti svatko tko za to ima interes, jer izgrađene ceste i nasipi koje smo izveli po zahtjevu naručitelja u dobrom su stanju i služe svrsi. Za navedeni posao potpisali smo pravno valjan i ispravan ugovor s odgovornom osobom naručitelja. Takav ugovor je prije samog čina potpisa prošao sve propisane provjere i kontrole u MORH-u, pravnu, sigurnosnu, financijsku i građevinsku.
Nakon izvedenog posla u MORH-u su od nas zaprimili fakture za izvršene radove. Navedene fakture su od strane naručitelja, odnosno njihove odgovorne osobe ovjerene u utuženom iznosu i iste su zaveli u svoje poslovne knjige kao obvezu za plaćanje, a ujedno su iskoristili fakturirani PDV kao svoj pretporez, navodi Calek. On naglašava da je u travnju 2000. godine tadašnji pomoćnik ministra obrane za financije Josip Budimir uputio dopis kojim je potvrdio da su ispostavljene fakture za izvedene radove uredno zavedene u njihovim poslovnim knjigama kao obveza za plaćanje.
Pokrenuli reviziju
– Ali nam iste nisu u mogućnosti isplatiti zbog nedovoljnog priljeva sredstava iz proračuna RH. U svojoj arhivi posjedujemo ugovor između ARZ-a i RH-a, kojim je MORH realiziralo određene poslove za ARZ i iz tog realiziranog posla ostvareni prihod je bio namijenjen plaćanju radova među kojima je bio i ovaj naš, do dana današnjeg neplaćen. Novac po tom ugovoru MORH je dobio iz proračuna RH. Navedenu dokumentaciju MORH je preuzeo, ali nikada, ama baš nikada nikakvu reklamaciju niti povrat bilo koje dokumentacije nije učinio, niti je bilo što sporno.
Zbog nemogućnosti naplate ispostavljenih faktura, što je posredno izazvalo nemogućnost izvršenja svojih financijskih obveza, bili smo prisljeni pokrenuti ovršni i nakon prigovora ovršenika i sudski spor koji je neprekidno trajao evo skoro punih 17 godina. U tom trajanju Općinski sud u Zagrebu je tri puta donio presude u korist ENEX-a d.o.o., da bi u konačnici nakon presude Županijskoga suda u Zagrebu potvrdio treći put donesenu presudu koja je u konačnici postala pravomoćna i ovršna. Nakon toga smo i mi, a i tuženik pokrenuli reviziju pri Vrhovnom sudu. Našom revizijom mi potražujemo iznos s kamatama za koji smatramo da nam realno pripada iskazan po prvobitnoj tužbi – pojašnjava Calek.
Foto Marko Gracin
Nakon što je presuda postala pravomoćna i ovršna, od odgovornih osoba iz MORH-a i Ministarstva financija zatražena je isplata dosuđenoga iznosa od preko 20 milijuna kuna, uključujući sudske troškove.
– Naš je prijedlog odbijen uz obrazloženje da DORH ne dozvoljava isplatu jer su na dosuđenu presudu pokrenuli proces revizije pri Vrhovnom sudu. Nakon takvog odgovora nije nam preostalo ništa drugo nego pokrenuti postupak naplate ovrhom putem Financijske agencije.
Nakon pokrenute ovrhe za naplatu, DORH je pri Općinskom sudu u Rijeci podnio zahtjev za odgodom ovrhe. Odgoda je dopuštena, a da se pritom nisu poštovali zakoni i pozitivni pravni propisi. Rješenje o odgodi obiluje nepravilnostima. Naglašavam da je sud dužan Republiku Hrvatsku u ovome postupku tretirati jednako kao svakog drugog ovršenika.
Temeljem kojeg pravnog osnova bi navodi i tvrdnje ovršenika u ovome predmetu bili važniji i pravno relevantniji od navoda i tvrdnji svih drugih ovršenika u tisućama ovršnih postupaka koji se svakodnevno vode pred sudovima, postavlja pitanje Calek. Naime, DORH u ovom slučaju kao ovršenik temelji svoj prijedlog, a sud iste razloge bez valjanog obrazloženja prihvaća, na činjenici da je uložio izvanredni pravni lijek – reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 12. travnja 2016. godine.
Budući da ni sam ne zna što mu je činiti jer je došao do zida zbog nefunkcioniranja pravne države, Davor Calek obratio se aktualnoj Vladi premijera Plenkovića.
– Od 1989. godine sam jedini osnivač i vlasnik poduzeća ENEX d.o.o. koje kontinuirano djeluje i radi punih 27 godina. Poduzeće je osnovano i podignuto privatnim kapitalom, bez ikakvog učešća u privatizacijama ili dokapitalizacijama. Godine 1990. u poslovanje tvrtke sam unio 870.000 njemačkih maraka svog oca i vjerujem da spadam među desetak hrvatskih državljana koji je svoj poslovni put u tom periodu počeo na taj način. Nakon 27 godina poštenog i kvalitetnog rada i poslovanja trenutno se nalazim na rubu egzistencije, iako smatram da sam izuzetno pošteno, korektno i u svakom pogledu sukladno pozitivnim propisima RH vodio svoje poslovanje.
Razlog je bahato i nezakonito postupanje određenih državnih struktura, DORH-a i MORH-a, prema meni i mojim tvrtkama. Ova moja izjava nije plod moje mašte, niti način da skrenem na sebe pozornost ili da opravdam svoje poslovne neuspjehe, već je jedini logičan zaključak nakon pomne analize svega onoga što sam doživio i preživio u proteklih 18 godina. Za sve to vrijeme pokušavao sam na legitiman i normalan način štititi sebe kao osobu i poslovanje svojih tvrtki putem regularnih državnih institucija, međutim sve više stječem dojam koliko god argumentirano pred sudovima i pred raznim drugim institucijama dobivao procese i parnice da se mojoj agoniji ne nazire kraj, piše Calek. Podsjeća da ona traje 18 godina, da su se protiv njega vodila tri kaznena postupka bez konkretnih argumenata, na temelju imaginarnih pretpostavki koje mu rade ogromnu štetu.
– Pokušao sam biti normalan i na jedini legitiman način, kroz regularne institucije RH izboriti se za svoja prava i svoj novac, međutim mislim da su mi šanse za takvo nešto nikakve. Očito je da je lokalni sudac pod utjecajem DORH-a donio takvu odluku pa se ja onda pitam što mi je sljedeće za očekivati. Nakon svega doživljenog i preživljenog izgubio sam do kraja povjerenje u institucije ove države koje su zadužene za provođenje zakona, napisao je Calek. No, odgovor nije dobio.
Europska praksa
– Iz mnogih sudskih odluka razvidno je da samo ulaganje revizije nije razlog za odgodu ovrhe. Revizija je izvanredni pravni lijek i kao takva ne zadržava ovrhu koja se provodi temeljem presude protiv koje je izjavljena.
I ovršenik, kojeg zastupa DORH, i prvostupanjski sud ne postupaju u skladu s odredbama Zakona o sudovima u kojima se navodi da je svatko u Republici Hrvatskoj dužan poštovati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku odluku i njoj se pokoriti. Država u ovom slučaju, DORH i sud, umjesto da budu primjer svojim građanima kako se treba ponašati i poštovati pozitivne pravne propise, čine upravo suprotno. Valja podsjetiti na stav Europskog suda za ljudska prava, u slučaju da bi revizija ovršenika bila i prihvaćena.
Europski sud za ljudska prava u predmetu Solomun protiv R. Hrvatske utvrdio je da je ukidanje pravomoćne presude donesene u korist tužitelja bilo protivno načelu pravne sigurnosti, čime je povrijeđeno pravo tužitelja na pošteno suđenje, te je istaknuto da u tom predmetu nije utvrđeno nikakvo postojanje izvanrednih okolnosti koje bi opravdale ukidanje pravomoćne sudske presude u koju se tužitelj imao pravo pouzdati. Također je navedeno da činjenica da se Vrhovni sud, kao viši sud, nije složio s ocjenom prvostupanjskog i drugostupanjskog suda nije sama po sebi dovoljna da bi se smatrala izvanrednom okolnošću koja bi opravdavala ukidanje pravomoćne presude – upozorava Calek.
U svom prijedlogu za odgodu ovrhe DORH se uglavnom povodi načelom kako bi provedbom ovrhe temeljem navedene presude ugrozili financijsku stabilnost državnog proračuna, te nužnu fiskalnu konsolidaciju i ekonomski opravak temeljem toga što se Republika Hrvatska nalazi u Postupku prekomjernog proračunskog manjka kao i u Postupku prekomjernoih makroekonomskih neravnoteža .
Jedini grijeh
– Inače je u našu korist dosuđena tražbina u iznosu od 19.655.062 kuna i pripadajući sudski troškovi u iznosu od 2.020.100 kuna, a Državni proračun RH za 2016. godinu je oko 115 milijarda kuna. Ne vidim kako bi naša regularna i legalna tražbina u tom iznosu i postotku mogla ugroziti Državni proračun i dovesti u pitanje stabilnost državnog i financijskog sustava.
Pogotovo ne vidim kako bi provedba ovrhe ugrozila likvidnost sustava. Opće poznata je činjenica da se u državnom proračunu svake godine planira i odvaja minimalno 250.000.000 kuna za isplatu šteta iz sudskih sporova, a naša tražbina u ovom slučaju je u visini od 7,6 posto navedenog iznosa. Napomenuo bih da pri tome nitko ne vodi računa da već 17 godina ugrožavaju poslovanje jedne male tvrtke, koja tuđom voljom i »siledžijskim ponašanjem« prema njoj trpi izuzetnu štetu i nazaduje isključivo iz razloga jer je korektno obavila povjereni joj posao.
Izgleda da je jedini grijeh te male tvrtke jer nikome nije pristala uplatiti traženu proviziju, pa iz tog razloga trpi nemjerljivu štetu, povlači se po sudovima i biva maltretirana od strane raznih državnih upravnih tijela i inspekcija. Trpi 17 godina sudovanja, da bi u konačnici dočekali tu pravomoćnu i ovršnu presudu i na kraju došli u situaciju da to ne možemo izvršiti – očajan je Calek.
