Stanogradnja nam treba kako bismo spasili proizvodnju. Stečajnom nagodbom stavljamo u funkciju našu imovinu koja će financirati proizvodnju i preseljenje pogona u Industrijsku zonu Bakar, kaže predsjednik Uprave RIO-a Dean Butorac
RIJEKA Deseci tisuća tvrtki u Hrvatskoj ignorirale su, po cijenu kaznene odgovornosti, Zakon o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i nisu predale zahtjeve za predstečajnu nagodbu iako su im računi blokirani mjesecima, pa i godinama. Ali, učinila je to Riječka industrija odjeće RIO d.o.o., tvrtka uredno protočnog žiroračuna.
No, sad je RIO-u za opstanak nužna stanogradnja, odnosno stavljanje u funkciju vlastite imovine. Upravo je tako procijenila uprava ove riječke tvrtke i uredno to navela u planu restrukturiranja tvrtke koji je predala nagodbenom vijeću.
Kako doznajemo od predsjednika uprave RIO-a Deana Butorca, tvrtka je predala kompletirani zahtjev s petogodišnjim planom restrukturiranja u riječku FINA-u još prošloga mjeseca, a rješenje o otvaranju predstečajnog postupka očekuju svaki dan.
Dakle – RIO d.o.o. nema blokiran žiroračun, a u planu stečajne nagodbe navedena je – stanogradnja. Gasi li RIO proizvodnju kako bi počeo graditi stanove, a k tome još i traži pomoć države?
Vjerovnici suglasni
– Upravo je suprotno, stanogradnja nam treba kako bismo spasili proizvodnju. Stečajnom nagodbom stavljamo u funkciju našu imovinu koja će financirati proizvodnju i preseljenje pogona u Industrijsku zonu Bakar. No, čekamo prostorni plan, a i tržište je nepovoljno, kome danas prodati 100 stanova u Rijeci? Moramo imati sredstva za financiranje proizvodnje, a tekstilna proizvodnja u Hrvatskoj je gotovo ugašena, pa zašto onda ne bismo stavili u funkciju našu imovinu, kaže Butorac.
Premda tvrtka normalno posluje, odnosno nema blokiran žiroračun i podmiruje tekuće obveze, napominje da je procjena vodstva da bi upravo temeljem odredbi Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi i samog postupka trebali biti stvoreni preduvjeti da društvo uskladi svoju likvidnost s odredbama Zakona i započne novi investicijski iskorak u smislu jačanja maloprodajne mreže na domaćem i inozemnom tržištu.
– U tom su smislu obavljeni razgovori s najvećim vjerovnicima, s kojima je postignuta načelna suglasnost o održivosti ponuđenog plana restrukturiranja – kaže Butorac.
Na naše pitanje ide li restruktruriranje nauštrb proizvodnje, odgovara da su to zlobne insinuacije koje se godinama kače o RIO.
– Upravo je suprotno, stanogradnja nam treba kako bismo spasili proizvodnju. Stečajnom nagodbom stavljamo u funkciju našu imovinu koja će financirati proizvodnju i preseljenje pogona u Industrijsku zonu Bakar.
No, čekamo Prostorni plan, a i tržište je nepovoljno, kome danas prodati 100 stanova u Rijeci? Napominjem da je recesija dodatno uzdrmala tekstilnu industriju u Hrvatskoj što je pogodovalo propašću značajnog dijela tvrtki iz ovog područja te gubitkom velikog broja radnih mjesta. U tom smislu tvrtke koje se još uspijevaju održati na tržištu trebaju neku vrstu državne intervencije, pa tako i na ovaj postupak nagodbe gledamo tim očima, kaže Butorac.
– Plato na Kukuljanovu čeka preseljenje, a to će se dogoditi kad izgradnja poslovno-stambenog kompleksa RIO Kantrida bude operativna. U ovom trenutku to nije slučaj zbog dokumentacijskih, tržišnih i financijskih razloga. Kao što sam već u više navrata spominjao, situacija na tržištu nekretnina je takva da svaka investicijska odluka u tom smislu, ako nije dobro razmotrena, može potencijalni profit pretvoriti u gubitak, kaže Butorac.
Bez otpuštanja
Dodaje da se tvrtka transformira iz koncepta proizvodnog društva u modernu modnu kompaniju na globalnom tržištu.
– Za takav iskorak neophodna su financijska sredstva koja se planiraju namaknuti u postupku predstečajne nagodbe, odnosno, optimiziranjem svih unutarnjih resursa društva stavljanjem ukupne imovine društva u funkciju razvoja i rasta, kaže Butorac, a na naše pitanje podrazumijeva li taj novi koncept i smanjivanje broja radnika u RIO-u koji danas zapošljava 112 radnika, odgovara da se planom restrukturiranja ne predviđa značajnije smanjenje broja zaposlenih. Štoviše, kaže da otkazi nisu opcija i da je izvjesnije povećanje broja zaposlenih ukoliko se posao počne širiti.
– S obzirom na prosječnu starost zaposlenih, jedan dio, opet ne veliki, možda 4 do 5 ljudi, ove godine stječe uvjete za mirovinu, a ukoliko se plan širenja maloprodajne mreže počne realizirati, u planu su i nova zapošljavanja. Program restrukturiranja bazira se na prihodima iz 2012. godine te ukoliko uspijemo to održati, nema razloga za otpuštanja, kaže Butorac.
