Situacija je jako neobična, kroz prozor se čuje samo tišina. Inače je Rim bučan grad, prava košnica i volim taj šušur jer čovjek nikad nema osjećaj da je sam. Sada se čuju samo ptice, nitko ne izlazi, ovako mirno je bilo zadnji put kad nas je prije dvije godine zatrpao snijeg, kazala nam je jučer Nada Bucat, klinička psihologinja s privatnom praksom u Rimu gdje živi sa suprugom i troje djece. Vječni Grad je jučer osvanuo prazan. U utorak je, kaže, još bila na poslu, no od jučer nitko ne izlazi iz kuća.

– Od danas smo doma, imam svoju privatnu praksu, a radim i s osnovnom školom, tako da sam sve aktivnosti prebacila on-line. Preko Skypa ili Whatsappa se vidim s pacijentima. Netko je to prihvatio, netko nije, opisuje nam Nada Bucat svoju novu svakodnevicu u talijanskoj metropoli u kojoj su, kaže, ljudi preplašeni.

– Svima je ovakva situacija grozna, a pogotovo onima koji nikad nisu bili u sličnoj situaciji. Sve me podsjeća na ratna vremena kod nas u Hrvatskoj. Pratimo informacije i upravo sam čula da u Italiju stiže 300 tisuća maskica, a što se tiče svakodnevnog života, pred dućanima su file, ljudima se pred ulazom dijele plastične rukavice, vidim da svi nose i maskice. Iz obitelji samo jedna osoba može u trgovinu, a unutra također puštaju tek po deset ljudi. Svi paze da su 4 i pol metra udaljeni jedni od drugih. Škole sve rade on-line, međutim, kako je ovo prvi dan da smo kod kuće, vidi se da nemaju ni svi učenici, a ni svi profesori, sve potrebno da bi obaveze odrađivali preko interneta, priča dalje naša sugovornica.

​Pitanje povjerenja

​​Ipak, priča, ritam nastave pokušava se držati tako da učitelji na mail šalju zadaće i zadatke, koji se zatim rješavaju kod kuće.

​- Mojima smo danas printali zadatke i taman smo ostali bez tonera, tako da ću morati precrtavati na papir da ne moram van po tintu za pisač. Dio kolega je u školi i danas bi trebali do kraja postaviti platformu za nastavu preko interneta, ispričala je Bucat. ​Kako primjećuje, među mladima se sve čini kao školske ferije, a što se tiče zabrane izlaska iz kuće, mnogi smatraju kako je život samo jedan i treba ga živjeti te ne žele biti zatvoreni. Na pitanje kako izgleda ograničenje kretanja, pojasnila je kako se može izaći van ispred zgrade.

– Međutim, ako uđete u auto, velika je vjerojatnost da će vas zaustaviti policija i pitati kamo idete. Naime, dopušteno je otići na posao, k liječniku, dakle, samo u slučaju hitnoća, ponavljajući kako je ova situacija za ljude teška.

– Također ova situacija jako podcrtava i koliko smo svi međusobno povezani, koliko moramo imati povjerenja jedni u druge. Moram imati povjerenje u vozača autobusa da nema virus, da se brine o higijeni… Primjera radi, imam gospođu koja pomaže oko kuće, ali čisti i kod drugih i ne mogu biti sigurna zvati li je da dođe ili ne. A kako se nositi s takvom situacijom? I svojim pacijentima govorim kako treba limitirati taj kontakt s vijestima na najviše sat vremena na dan. Vidim da su svi počeli mjeriti temperaturu i to svaki sat, što je pretjerano, kaže. ​Da bi se to psihičko stanje barem pokušalo prevladati, treba, preporuča ova klinička psihologinja, raditi stvari koje mogu skrenuti pažnju s te situacije.

– To je obično neka fizička aktivnost, primjerice vježbanje, gledanje humorističnog filma, igranje s djecom, kućnim ljubimcem… Svi su u tom stanju pripravnosti, dio mozga nas stalno drži napetima, probuđenima, aktiviranima. U takvom stanju se ne spava dobro, stvara se stres koji, ako potraje, dovodi do drugih problema kojima smo skloni – gastritisa, problema s mišićima, sa srcem…, pojašnjava.

Zakrpa na glupost

– Upravo su te aktivnosti dobre jer stvaraju dobre hormone kojima se borimo protiv stresa. Ovo je stvarno izvanredna situacija. Do jučer smo izlazili normalno s djecom van, vani je prekrasno, toplo, pravo proljetno vrijeme, a ljudi moraju ostati zatvoreni. Koliko možemo, mi idemo na balkon. U cijeloj situaciji imam osjećaj da ljudi imaju potrebu nastaviti život. Na primjer, kako smo počeli dobivati zadaću za mališane na mail, sada se neki roditelji žale da je zadaće premalo, a prije mjesec dana su za isto toliko govorili da je previše – smije se Nada, dodajući kako je i voditelj izviđača svima poslao video u kojem im drži predavanje koje su trebali imati, trenerica pilatesa poslala je video s vježbama…

– Svi nastoje nekako održavati život. Naravno, mi smo tek na početku, Sjever Italije tako već živi tri tjedna, tako da je sigurno teže, ispričala nam je ova Riječanka s rimskom adresom. Također je dodala kako je puno Talijana otišlo na bolovanje, koriste se mnoge mogućnosti, bolovanje za njegu starijih i slično.

Kao i mnogi, ukazala je na činjenicu da je Talijanima po temperamentu teško slušati naputke.

– To da je cijela Italija crvena zona izgleda mi gotovo kao zakrpa na glupost koju su napravili, a to je da su pustili 20 tisuća ljudi, uglavnom mladih, sa sjevera za pobjegnu na jug zemlje. Talijanima je jako teško pridržavati se pravila, nema discipline. Već dvadeset godina ih učim da kašlju i kišu u lakat, i ne shvaćaju to baš ozbiljno. Iako, iz svakog zla se može izvući i neko dobro, a to je da ćemo početi cijeniti one stvari koje smo svi uzimali zdravo za gotovo, a to su obitelj i život u ovom predivnom gradu, zaključila je naša sugovornica.