Okrugli stol

Prihvatilište Ruže sv. Franje već 15 godina pomaže riječkim beskućnicima, evo što sve čine

Filip Brnelić

Foto Mateo Levak

Foto Mateo Levak

Dosadašnji rad bio je prepun izazova, ali i rasta, stjecanja iskustva i pružanja mogućnosti tijekom kojih je prihvatilište pomoglo oko 700 ljudi.



U Auli pape Ivana Pavla II. održan je okrugli stol naziva “Beskućnici – (ne)vidljiva stvarnost našeg grada” povodom 15. obljetnice djelovanja Prihvatilišta za beskućnike “Ruže sv. Franje”.


Konferencija je okupila stručnjake iz područja socijalnog rada, volontere i predstavnike institucija pružatelja podršku riječkom prihvatilištu, koji su organizirali niz predavanja o temama zbrinjavanja beskućnika, modelima organizacije pomoći, socijalizaciji i zdravlju ljudi, medijskom radu i vidljivosti beskućnika, uz moderiranje Marije Mioč, ministre Franjevačkog svjetovnog reda – Mjesnog bratstva Trsat.


Njima su se pridružili i sudionici iz Zagreba, Splita, Pule, Ljubljane i Mostara koji su predstavili svoja iskustva i prakse u radu sa socijalno ugroženim skupinama, kao i lokalne programe podrške beskućnicima u različitim gradovima.




Riječko prihvatilište “Ruže sv. Franje” osnovalo je franjevačko Mjesno bratstvo Trsat 2007. godine, a prema riječima voditelja prihvatilišta Pjera Orlića, dosadašnji rad bio je prepun izazova, ali i rasta, stjecanja iskustva i pružanja mogućnosti tijekom kojih je prihvatilište pomoglo oko 700 ljudi.


Osim što beskućnicima i socijalno ugroženim osobama, bez obzira na identitetske odrednice, pruža prihvat i skrb, prehranu, krov nad glavom i mjesto gdje se može održavati higijena, prihvatilište kao svoje glavne ciljeve vidi reintegraciju korisnika u društvo i pružanje dugoročne asistencije.


Socijalizacija i pronalazak posla


– Ovaj drugi dio pomoći je mnogo zahtjevniji, on se zbiva kroz socijalizaciju, održavanje radionica i pronalazak posla, poput izrade i prodaje časopisa “Ulične svjetiljke”, a mi pružamo pomoć u skladu s našim mogućnostima, ističe Orlić, dodavši kako tijekom svog rada primjećuje promjene u demografskoj strukturi beskućnika, pa je danas pomoć najnužnija starijim osobama.


Prvo prihvatilište ove vrste u Rijeci i Primorsko goranskoj županiji uspješno djeluje na adresi Baštijanova 25a unutar kompleksa Crkve sv. Romualda i Svih Svetih na Kozali, a trenutno pruža smještaj za 14 osoba.


Foto Mateo Levak


Korisnici se potiču na uključivanje u ostale projekte za beskućnike u Rijeci pod organizacijom Franjevačkog svjetovnog reda, kao što su socijalna samoposluga “Kruh sv. Elizabete” te izdavanje “Uličnih svjetiljki”, prvog hrvatskog časopisa o beskućništvu i srodnim društvenim temama.


– Mnogo se ljudi zaposlilo i osamostalilo kroz časopis u 14 godina njegovog postojanja te uspijevaju financirati stan i hranu prodajom na ulici. Osim u Rijeci, “Ulične svjetiljke” mogu se kupiti u Zagrebu, Varaždinu, Puli, Zadru i Dubrovniku, a građani rado kupuju časopis jer imaju osjećaj da rade dobru stvar samim time što priđu i porazgovaraju s prodavačem i točno znaju kome taj novac ide, kaže glavna urednica Dunja Osojnak Marinović.


Usporedba s drugim gradovima


Konferenciji je prisustvovala i voditeljica pulskog prihvatilišta za beskućnike i potpredsjednica Hrvatske mreže za beskućnike Helena Babić koja je istaknula problematiku ispunjenog kapaciteta jedinog prihvatilišta u Istarskoj županiji, ali i neadekvatne modele evidentiranja ljudi bez krova nad glavom u cijeloj Hrvatskoj.


– Mi idemo u smjeru razvijanja dnevnih boravaka i stambenih zajednica, odnosno načinu zbrinjavanja koji bi pružio trajniji smještaj beskućnicima.


Moramo razmišljati o stambenoj politici, a novi, socijalno inovativni programi koji stavljaju stanovanje na prvo mjesto mogli bi ljudima pružiti više nego što to čine prihvatilišta ili prenoćišta, govori Babić, procjenjujući kako Istri nedostaje još barem 50-ak smještajnih jedinica za potrebite.


Foto Mateo Levak


O promjeni društvene perspektive i svijesti kada su u pitanju socijalno ugrožene skupine govorio je Dalibor Milas iz mostarske udruge za pomoć beskućnicima Minores.


– Bosna i Hercegovina još uvijek nema zakone koji bi beskućnike prepoznali kao socijalnu kategoriju, stoga Hrvatska može biti ponosna na neke od svojih zakona, iako možda ne baš uvijek na njihovu provedbu.


Naša je zadaća mijenjati društvenu svijest, stvarati što solidarnije društvo, riješiti najvažnije egzistencijalne probleme i pružiti ljudima nadu da je novi život ipak moguć, ali nažalost, broj onih kojima je potrebna naša skrb neprestano raste s dolaskom recesije i inflacije, zaključuje Milas.


Pomoć beskućnicima u Rijeci


U Rijeci uz “Ruže sv. Franje” djeluje i prihvatilište pod vodstvom udruge “Oaza”, koje je s radom počelo 2013. godine. Ova udruga, uz prihvatilište smještajnog kapaciteta za 14 osoba, vodi i stambenu zajednicu za žene beskućnice te pomaže korisnicima pri rješavanju osnovnih životnih problema.


Također, Grad Rijeka u suradnji s riječkim Centrom za socijalnu skrb korisnicima prava na zajamčenu minimalnu naknadu pruža tzv. nužni smještaj koji zadovoljava minimalne životne potrebe kao što su pristup sanitarnom čvoru, električnoj energiji i komunalnim uslugama.


U objektima nužnog smještaja na tri gradske lokacije može stanovati oko 400 osoba, no trenutni kapacitet ne zadovoljava sve potrebe riječkog stanovništva.