Vojni tuneli

Pri gradnji tunela Podmurvice otkriven ulaz u mnogim Riječanima nepoznat tunelski kompleks

Portal Novi list

Foto Sergej Drechsler

Foto Sergej Drechsler

Riječ je o relativno uskim tunelima koji nisu namijenjeni za prolazak vozila, a protežu se sve do rafinerije na jednoj i Podmurvica i Škurinja na drugoj strani



U Rijeci je započelo probijanje 1.300 metara dugog tunela Podmurvice, na trasi državne ceste DC403, a tom prilikom otkriven je ulaz u još jedan, mnogim Riječanima nepoznat tunelski kompleks.


Državna cesta DC403 poznata je i kao najskuplja cesta u Hrvatskoj, pola milijarde vrijedna prometnica, koja će povezivati kontejnerski terminal na Zagrebačkoj obali i zapadni dio središta grada s riječkom obilaznicom.


Probijanje tunela krenulo je s južne strane, u neposrednoj blizini Zapadnog trgovačkog centra (ZTC), gdje su prethodno izvedeni pripremni radovi na usjeku ispred portala tunela i trasi dijela ceste koji će se spajati sa Zvonimirovom ulicom, na sadašnjem raskrižju s Ulicom Rikarda Benčića, kod zgrade Novog lista.





Tunel Podmurvice upravo je najzahtjevniji dio buduće ceste. Tik uz gradilište tunela smjestio se ulaz u još jedan tunelski kompleks.


Uz pratnju našeg vodiča spustili smo se desetak metara unutar kompleksa tunela koji su pred više desetljeća građeni prvenstveno za vojne potrebe.


Riječ je o relativno uskim tunelima koji nisu namijenjeni za prolazak vozila, a protežu se sve do rafinerije na jednoj i Podmurvica i Škurinja na drugoj strani.


– Ne znamo koliko su točno dugački, ali riječ je o kilometrima. Ovaj ulaz, ispod Zvonimirove, bit će zatvoren zbog gradnje ceste DC 403, kaže Martin Abramović, inženjer Hrvatskih cesta, investitora ovog golemog projekta.



Tunelski objekti pronađeni su u prošlom desetljeću, sasvim slučajno, i na području Rujevice. Riječ je o jednoj od vojnih linija koju su Talijani imali namjeru utvrditi, a ovaj tunel pronađen je za vrijeme građevinskih radova. Tada je jedan od strojeva doslovno propao u zemlju.


Ustanovljeno je da je riječ o još jednom nedovršenom talijanskom utvrđenju, a riječki povjesničar-amater Dinko Predojević svojedobno je ispričao kako su, ušavši u taj tunel, izašli 200 metara niže, kod obližnjeg trgovačkog centra Plodine.



“Našli smo ukupno četiri izlaza i nedovršene galerije, odnosno prostore koji su trebali služiti za smještaj vojnika i opreme”, ispričao je Predojević.


Ispada da je podzemlje, pogotovo zapadnog dijela Rijeke, premreženo raznim tunelima vojne namjene, a njihovo istraživanje otežava nedostatak dokumentacije. Praktički je nemoguće popisati sve podzemne komplekse.


Dobar dio dokumentacije je vjerojatno u podrumima nekog od talijanskih arhiva, a budući da se radilo o vojno-sigurnosnom pitanju, moguće je da je dio i uništen.



Jedna od riječkih atrakcija svakako je obnovljeni vojni tunel, koji započinje u blizini Katedrale sv. Vida, a vodi do ulice Dolac.


Ovaj je tunel u dužini od 330 metara gradila talijanska vojska, u razdoblju od 1939. do 1942. godine. Širok je oko četiri metra, a prosječno visok 2,5 metra.


Građen je prvenstveno za potrebe zaštite civilnog stanovništva od zračnih bombardiranja, a mjestimično se spušta na dubinu od deset metara.



Tunel spaja područje Katedrale sv. Vida i Dolca, a ima dva odvojka i jedan nadzemni ulaz, odnosno izlaz. Za vrijeme Domovinskog rata koristio se kao sklonište.


Od onih poznatih riječkih tunela valja izdvojiti one izgrađene u sklopu talijanskih utvrđenja na području Katarine, Pulca, Velog Vrha i Rujevice. Tunelska mreže nastala je između dva svjetska rata u centru Rijeke kao spoj nekoliko skloništa od bombardiranja.



Najstariji, pak, riječki tunel građen je u vrijeme Frankopana, a spajao je Trsatsku gradinu i Rječinu. No, ovaj je tunel zatrpan tijekom burnih godina Drugog svjetskog rata na ovom području.