RIJEKA – Priča se da je mjesto dinamičnog ritma koje je oduvijek bilo idealno za okupljanje ljudi i njihovih priča koje kroje ritam grada, a na kojem se naravno kupuje i prodaje sve što se kupiti i prodati može, izgubilo svoju popularnost. Ako odete na mjesto samog zbivanja, točnije na riječku placu, većina će vam reći da nema ljudi i da se ništa ne kupuje. Preko radnog tjedna to je nažalost istina – ljudi ujutro rade te će radije kasnije u dućanu kupiti što im treba za ručak ili će kao pravi robovi kapitalizma naručiti dostavu, no subotom placa već pleše u svom omiljenom ritmu koraka građana.

Hladno jutro

Prošetali smo trbuhom grada na posebno hladno subotnje jutro kako bismo vidjeli kakva je ponuda ovih dana i kako se prodavači nose s najavljenim poskupljenjima, a tema neposjećenosti place nametnula se sama. Hodajući alejom od prvog k drugom paviljonu prošli smo kraj štanda s najviše vrsta »egzotičnog« voća, zatim suhog voća i orašastih plodova, sve dok nismo naišli na štand s par vrsta buče. Prodavačica Nataša rekla nam je kako se kod nje prodaje i kupuje sve – od buče, preko jaja, do pirovog brašna, a posao bi išao i bolje da nije tako hladno.

– Jako je hladno, evo vidite kako su vama prsti pocrvenjeli, a zamislite kako je meni koja tu stojim cijeli dan, kazala je Nataša.

Ako je vjerovati prognozi s mobitela, u tom su trenutku bila svega 2 stupnja s tim da nije puhalo. Što se poskupljenja tiče, kazala je kako ne vrijedi razmišljati i moriti glavu time dok ne dođe, a kada dođe, »bit će kako bude«.

Nastavljajući dalje k drugom paviljonu gdje su šareni štandovi s povrćem, razgovarali smo s prodavačem povrća koji pak tvrdi da se ništa ne prodaje.

– Eto, došli ste subotom kad ima ljudi, a da ste došli preko tjedna, vidjeli bi… Nema nikog, ništa se ne prodaje, komentirao je prodavač Stipe. Na pitanje zašto ljudi više ne dolaze na tržnicu, odgovorio je da je najvjerojatnije kriva pandemija, premda smo lagano zagazili u drugu godinu od početka, neki ljudi se još uvijek boje. Što se tiče poskupljenja, Stipe je rekao da »ako bude bilo robe, poskupjet će«.

Široka ponuda

U ribarnici pak nešto drukčija priča, iako još uvijek traje lovostaj za plavu ribu, ponuda je široka i većina ljudi unutra uđe s namjerom da nešto kupi. Dok je u žurbi ulazio u ribarnicu, popričali smo i s Igorom koji planira kupiti ribu za subotnji ručak.

– Idem po brancina ili oradu, vidjet ću još što imaju, a uz to sam mislio napraviti kelj i krumpir, kazao je Igor koji također smatra da za nekakav današnji standard, cijene na placi nisu visoke.

Prolazeći dalje ribarnicom naišli smo na gospodina Duška te s njim razgovarali dok je kupovao brancina, pa se tako prvobitno našalio da je u ribarnicu došao po »kvartal brancina«.

– Živim pedeset metara od place, pa kad god mi nešto zatreba, mogu po to, kazao je Duško koji je naposljetku sebi za ručak kupio jednog brancina.