Foto Slavica Kleva
povezane vijesti
Nekako s proljeća… orilo se iz pothodnika na riječkoj tržnici, Drago, alias Elvis, prebirao je po gitari Keminu pjesmu i pjevušio. Dovoljan razlog da progovorimo koju s nogu.
– Slabo dođu ljudi, nije to više lova, a i boje se. Ponekad i zapivaju, a nekad te pošalju u onu stvar, a šta ćeš, takvo doba – kaže nam Šibenčanin, s više od dvadeset godina života na riječkoj adresi. Ako nije u pothodniku, onda je Elvis ispod Ure ili gdje mu taj dan vibra kaže da se namjesti i zasvira.
– Imao sam ja svojevremeno i band, Memfis se zvao, imitirao sam dobro Elvisa, pola Europe proša… A sad nema ni restorana, ni kafića, nemaš di zasvirati, zapjevati, ovo je preživljavanje… Nekoć sam svira’ s Belanom, Kićom pokojnim, Pejakovićem, Šajetom, Ivom Amulićem, ponavljam, bila su to neka druga vremena – sjetno će Drago.
– A kuham sam, tu mi je tržnica, imam svoje žene kod kojih nabavljam spizu, u Ravnića meso. Volim kuvat’ gulaše, verduru, sve znam sam, cilo popodne vježbam, sviram, pa opet u pothodnik – kaže. Ali kad malo promislim, nisam još toliko star, moga’ bi se još jednom oženit’ – uz smijeh će Elvis.
