KONZERVATORI SU PROTIV

Ministarstvo kulture zabranilo Armadi ispisivanje grafita “Volim grad koji teče” na Školjiću

Edi Prodan

Foto Ilustracija

Foto Ilustracija

Odgovor koji smo dobili od jedne kulturne institucije zapravo je takav da potiče - nekulturu i samovolju, zaključuje Dejak upozorivši da se neće pomiriti sa zabranom te da će sve učiniti kako bi realizirali zamišljeno, ispisali poruku - Volim grad koji teče. 



Armadi je u središtu grada, konkretno na Školjiću, zabranjeno ispisivanje grafita “Volim grad koji teče”! Zabrana je stigla od strane Konzervatorskog odjela u Rijeci što djeluje pod ingerencijom Ministarstva kulture i medija, ne Grada Rijeke, a potpisuje ju Radovan Oštrić.


Gdje je nastao problem? Armada je obilježavajući svoj 34. rođendan željela Rijeci, za dan sv. Vida darovati dva grafita. Prvi, već izrađeni, je na izvoru Rječine nedaleko Trnovice, a sadržaj mu je “S izvora ljubav teče”. Drugi je planiran na derutnom zidu koji se direktno dodiruje s Rječinom na Školjiću. Njegov je sadržaj “Volim grad koji teče”.


– Krajnje uljudno, poptpuno poštujući proceduru obratili smo se nadležnim službama, konkretno čelnoj osobi Konzervatorskog odjela Rijeka Biserki Dumbović Bilušić koja je čitav predmet preusmjerila na Radovana Oštrića. Nemalo smo se iznenadili kad je stigao poprilično čudan odgovor u kojem Oštrić zabranjuje ukrašavanje tog zida s našom porukom, pravdajući se kako je to zaštićeni dio grada na koji se ne smiju ispisivati – reklame, čudi se Mateo Dejak, tajnik KN Armada.





Što je konkretno odgovorio Oštrić?


“Ispisivanje reklama na predmetnom zidu u središtu urbanističke cjeline Grada Rijeke nije dozvoljeno. Stoga se prijedlog za ispisivanje reklame dioničkog društva NK Rijeka s.d.d. i udruge građana KN Armada na predmetnom zidu – ne odobrava”.


Uvažavajući maksimalno ulogu kao i značaj konzervatora za izgled urbane cjeline, u konkretnom slučaju mnogo je nejasnoća. Ponajprije riječ je o krajnje derutnom te u svakom smislu devastiranom zidu što, ako već jeste “dio središta urbanističke cjeline” ni u kom slučaju nije na ponos toj “cjelini”. Pa tako ni konzervatorima. Nadalje, čudno je definiranje jednog takvog, u osnovi lokalpatriotskog, grafita – reklamom. Pa sve da i jeste, NK Rijeka je u nemalom postotnom vlasništvu Grada Rijeke tako da je zabrana konfuzna i po sam Grad. Ono što je također istina, grafiti su znakovi u prostoru čiji rok trajanja nije baš dug. Na konkretnoj poziciji, uz vodu i vlagu, predloženi Armadin grafit je apsolutno privremen tako da sasvim sigurno ne bi izazivao nikakve sporove u trenutku kad konzervatori odluče tom dijelu Grada dati izvorni, primjereni izgled.



– Najprije nam ništa nije bilo jasno, bili smo zbunjeni. Nismo mogli vjerovati da neka institucija u Rijeci, jer sumnjamo da je s time upoznato samo Ministarstvo kulture, ne dozvoljava isticanje grafita krajnje jednostavnog sadržaja koji baš nikog ne vrijeđa. Još nam je manje jasno da je nekom tko djeluje u okviru Ministarstva kulture puno draži raspadajući, derutni zid nego njegovo izdanje obnovljeno Rijeci i Riječanima omiljenom parolom. Sada više nismo zbunjeni nego uvjereni da je u ovom gradu jedna od najvećih mana – voljeti ga.


Na žalost, mnogo je u ovom gradu ljudi koji, kako se čini, ne vole ovaj grad. Izazvalo je to kod naših članova ogorčenje, a i svi ostali koji su čuli za ovu zabranu, dakle građani Rijeke, ne mogu vjerovati da netko zabranjuje – ljubav prema Rijeci. Na kraju, da smo bili onakvi kakvi ne želimo biti, prijeki i svojeglavi, da smo taj grafit jednostavno ispisali bez ikakvog pitanja Ministarstvu kulture, vjerojatno nikom ništa. Ispisali bismo ga, fotografirali bi ga oni koji vole Rijeku, oni drugi bi tuda prolazili okrećući glavu. Odgovor koji smo dobili od jedne kulturne institucije zapravo je takav da potiče – nekulturu i samovolju, zaključuje Dejak upozorivši da se neće pomiriti sa zabranom te da će sve učiniti kako bi realizirali zamišljeno, ispisali poruku – Volim grad koji teče.