O planovima za grad na Rječini

Marko Filipović otvoreno: ‘Imam svoju viziju. U sljedeće četiri godine dokazat ću vam da nisam produžena ruka Vojka Obersnela’

Damir Cupać

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Izuzetno poštujem Vojka Obersnela i rezultate koje je postigao u razvoju Rijeke kroz proteklih 20 godina. Njegovo iskustvo je ogromno, kao i politička mudrost. No, ujedno ja sam Marko i imam svoj put i svoju viziju i imam četiri godine da dokažem da nisam produžena ruka Vojka Obersnela. Nažalost, trenutno se svaka moja pa i minimalna najava suradnje s njim tako doživljava



Marko Filipović na zadnjim lokalnim izborima nije imao nimalo lagan zadatak. Kao predsjednik riječkoga SDP-a morao je ostvariti dobar izborni rezultat za Gradsko vijeće, a dopalo ga je i da se natječe za riječkoga gradonačelnika nakon što je, nakon 21 godine na čelu Grada Rijeke, Vojko Obersnel odlučio da se neće više kandidirati.


Prvi zadatak odrađen je u prvom krugu i to jako solidno jer je SDP-ova koalicijska lista dobila 10 mandata i ima dobar koalicijski potencijal za formiranje većine u gradskom parlamentu. Drugi zadatak, a to je kako postati četvrti riječki gradonačelnik u samostalnoj Hrvatskoj, nakon Željka Lužavca, Slavka Linića i Vojka Obersnela, bio je puno teži.


Branit ću socijaldemokraciju


Za riječkoga gradonačelnika natjecalo se ukupno 11 kandidata, a u drugi krug su ušli Filipović i nezavisni kandidat Davor Štimac koji je dokazao potencijal nezavisne liste tako da je bio ispred kandidata HDZ-a Josipa Ostrogovića, PGS-ovca Nikole Ivaniša i Mostovca Marina Miletića. U drugom krugu tijekom kroz dva tjedna kampanje Filipović je na plećima nosio teret cijeloga SDP-a jer je Rijeka ostala jedini veliki grad u kojemu su socijaldemokrati mogli računati na gradonačelničko mjesto, ali i teret da socijaldemokracija stanuje u Rijeci od 1993. gdine, od kada je Grad Rijeka formiran kao jedinica lokalne samouprave. Štimac je odigrao na sve ili ništa, pozvao na referendum, ali Filipović se dobro borio i i konačnici izborio osvojivši oko 54,5 posto glasova birača.


Galeb na Molo longu do kraja godine




Dio projekta EPK bila je obnova Galeba. U kojoj je to fazi i kada će Galeb biti privezan uz Molo longo i gdje? – Nadam se i vjerujem do kraja godine. Radovi u brodogradilištu sada napreduju dobro. Malo ih je usporila pandemija tijekom prošle godine zbog izolacija i svega što je pratilo tu nesretnu godinu, no Galeb će biti riječka atrakcija na Molo longu. Nadam se da ćemo ga privezati koliko je moguće bliže početku lukobrana i o tome su u tijeku razgovori s Lučkom upravom. Galeb će biti brod muzej koji osim bogate priče o brodu donosi i simboliku okrenutosti Rijeke moru i svijetu – međunarodnim odnosima i trgovini, svemu onome što je izgradilo i oblikovalo naš grad u multikulturalnu sredinu kakva smo sada. Također, jedan dio broda će biti u funkciji razvoja turizma sa smještajnim kapacitetima, na maršalskoj palubi bit će ljetno kino… Taj brod ima ogroman potencijal koji će se ostvariti.

 


Što vam je rekla nona s kojom ste izašli na biračko mjesto kada je vidjela rezultate izbora?


– Nona mi je nakon objave rezultata čestitala i zaželjela mi je puno uspjeha i sreće. I dodala je ono što sam i očekivao: »Sam znaš u šta si se uvalio!«. Moja nona isto živi na Kantridi, glasamo na istom biračkom mjestu. Važna mi je osoba u životu i imam s njom jako dobar odnos. Ona inače budno prati politiku i zbivanja na društveno-političkoj sceni. Vrlo je vitalna i aktivna, često šeta, ima svoj vrt, živi sama i u mirovini je od 1982. godine, a radila je kao medicinska sestra u riječkom KBC-u. Vjerna je ljevičarskim idejama, poštuje i živi socijaldemokratska načela.


Rekli ste da je socijaldemokracija stanovala, da stanuje i da će stanovati u Rijeci. Sada ste vi odgovorni za ono »stanovat će«. Jeste li svjesni toga i kako to mislite postići?


– Svjestan sam svoje odgovornosti po tom pitanju, ali sam i svjestan da ne mogu taj cilj postići sam. Zato imam tim ljudi, prije svega moje zamjenike, ali i ostale članove stranke s kojima u sljedeće četiri godine želim i dalje razvijati socijaldemokratske politike. Imam podršku građana koji žele socijaldemokraciju u Rijeci, simpatizere i birače za koje bih volio da budu uključeni u razvoj grada. I naravno, imam program koji sam ponudio građanima i obavezu da ga realiziram uz podršku zaposlenika uprave. Mislim da je to najbolji način kojim čuvamo i branimo socijaldemokraciju u Rijeci. U programskom smislu rekli smo da ćemo ojačavati gospodarstvo kako bi utjecali na sigurnost radnih mjesta i otvaranje novih radnih mjesta te kako bismo utjecali na rast prosječne plaće zaposlenih. Kroz razvoj prometne povezanosti, utjecat ćemo na javne investicije na našem području. A svakako namjeravamo očuvati razinu socijalne zaštite građana pogotovo u kontekstu COVID i post-COVID krize, razvijati i dalje građanski odgoj i obrazovanje i uopće ta područja vidim kao temelje socijaldemokracije.


Neću biti tvrdoglav oko projekta za Žabicu


Hoće li u ovom mandatu biti izgrađen autobusni kolodvor na Žabici i zbog čega ne biste išli u preprojektiranje budući da su i vaši partneri iz PGS-a ocijenili da je riječ o prevelikom projektu? – Ja se duboko nadam da hoće. Taj projekt jest kompleksan i velik, ali on doista nije samo kolodvor, nego je njime ponuđeno i novo prometno rješenje na Žabici, i garaža s 900 parkirnih mjesta i još dio sadržaja koji se na takvom prometnom čvorištu modernog europskog grada moraju nalaziti. Trenutno se ozbiljno razgovara s nekolicinom ozbiljnih potencijalnih privatnih partnera. No, neću biti tvrdoglav i ako privatnog partnera ne budemo mogli naći, razgovarat ćemo o optimalnim preinakama.

 


Promjena u ritmu


Pobijedili ste, ali i vaš protukandidat Davor Štimac je dobio zavidnu podršku građana Rijeke. Kako to komentirate?


– Gospodinu Štimcu čestitao sam na rezultatu, a podrška koju je dobio pokazatelj je da jedan dio građana želi određenu promjenu. No, većinski, građani ipak ne žele drastičan zaokret i promjenu smjera razvoja grada. Dokaz tome je rezultat koji sam ja postigao. Ponudio sam promjenu u ritmu realizacije projekata, ubrzanje određenih procesa, posvećivanje veće pažnje poduzetnicima. A istovremeno sam iskreno rekao da se ne odričem nasljeđa i kvalitetnih programa na kojima sam s dosadašnjim gradonačelnikom radio. Glavni kritičari o meni su u kampanji govorili da sam Obersnelova produžena ruka i da ne donosim promjenu. Na meni je da u naredne četiri godine pokažem da to nije točno.


Možete li taksativno navesti što znači novi ritam grada kada je riječ o projektima i kojim redoslijedom ih planirate realizirati?


– Novi ritam označava ubrzavanje procesa rada uprave, veću efikasnost i bržu realizaciju projekata. Tri su osnovne postavke mojeg programa. Na zahtjevnijim projektima kojima je za realizaciju potrebno više vremena treba početi raditi odmah. Primjerice dva nova vrtića, stanogradnja, garaže za rješavanje problema parkinga… Paralelno, treba postaviti na noge sve ono što se u kraćem roku može realizirati, što ne zahtjeva procese projektiranja i izgradnje nego prilagodbu uprave potrebama građana, primjerice olakšavanje administrativnih procedura koje poduzetnici imaju s upravom, prilagodbe zakupa poslovnih prostora potrebama poduzetnika, uređenja zelenih površina u gradu i slično. Naravno, pred nama je nastavak realizacije započetih projekata i onih koji su pred završetkom, primjerice dovršetak Benčića, izgradnja infrastrukture zone Bodulovo, izgradnja Sortirnice, inkubatora IT industrija i kreativnih industrija u Energani i slično. Redoslijed realizacije, naravno, ovisi o kompleksnosti samih projekata koji se nalaze u mojem programu, a krajnji rok je četiri godine. I to nije dugi rok. Preda mnom su i usklađenja s programima stranaka od kojih ću tražiti podršku u Gradskom vijeću tako da po izglasanim proračunima programe doista možemo i realizirati.


Još nije vrijeme za ulicu Franje Tuđmana u Rijeci


Tijekom kampanje se pojavila snimka kako u autobusu pjevate »Druže Tito mi ti se kunemo«. Kada je to snimljeno i što mislite o Josipu Brozu Titu, je li on za vas pozitivna ili negativna osoba. Isto tako, što mislite o Franji Tuđmanu i treba li on dobiti trg ili ulicu u Rijeci? – To je snimljeno davno, na jednom putovanju u Kumrovec prilikom kojeg se snimao dokumentarac »Sretna zemlja« Gorana Devića. Nemam problem s tom snimkom niti s pjesmom koju u njoj pjevam. Tito je bio predvodnik pokreta koji je u Drugom svjetskom ratu pobijedio, čovjek s kojim je Hrvatska nakon tog rata bila na pobjedničkoj strani. On je za mene zbog toga pozitivna ličnost. O oslobođenju Rijeke i povratku Rijeke Hrvatskoj ne trebam ni govoriti kao ni o ubrzanom razvoju Rijeke nakon Drugog svjetskog rata. S druge strane, o grijesima komunizma povijest govori mnogo, a svako povijesno razdoblje ima svoj kontekst i ne možemo ga promatrati bez konteksta. Franjo Tuđman je bio predsjednik pod kojim je Hrvatska stekla svoju samostalnost i u tom smislu ga kao ličnost poštujem. No zbog njegova kasnijeg odnosa prema Rijeci mislim da nije vrijeme za njegovu ulicu ili trg u našem gradu, no budućnost će pokazati hoće li to biti potrebno i ako da – kada.

 


Kadrovska osvježenja su moguća


Jedan od velikih problema u Rijeci je nedostatak mjesta u vrtićima. Hoće li do kraja vašeg mandata taj problem biti riješen i kako?


– Uvjeren sam da hoće. Obećao sam izgradnju dva nova vrtića i obećanje namjeravam ispuniti. Jedan je vrtić na Rastočinama, a jedan na Krnjevu. A izvidjet ćemo kroz ovaj mandat i druge mogućnosti povećanja kapaciteta dječjih vrtića kako bi doista sva djeca mogla biti upisana.


Kada bi se mogao riješiti deficit gradskoga proračuna i koliko on u ovom trenutku iznosi, zajedno s obvezama gradskih poduzeća?


– Deficit, dakle manjak prenesen iz prijašnjih razdoblja koji je nastao raznim poreznim reformama koje su išle na štetu lokalne samouprave je sada oko 90 milijuna kuna i taj deficit se smanjuje planom smanjenja deficita i bit će riješen kroz dvije do tri godine ili najkasnije do kraja mandata. Gradska poduzeća nemaju deficit i posluju s dobiti. Oni imaju kreditna zaduženja za kapitalne projekte i redovno otplaćuju kreditne rate. Kreditno je zadužen i Grad također zbog izgradnje ili participacije u EU sredstvima za izgradnju gradskih projekata. Naše kreditne obaveze također otplaćujemo redovito. Dospjele obaveze po kreditima su nam oko 70 milijuna kuna, a preostalo zaduženje tj. nedospjele obaveze kojima je rok otplate idućih 15 godina, dakle do 2036. su nam još oko 370 milijuna kuna. Generalno gledano, očekujem da će se stanje financija u nadolazećem razdoblju i popravljati. Izlaskom iz COVID-krize, očekujem pokretanje investicijskog ciklusa time i povećanje prihoda od komunalnog doprinosa i komunalne naknade. A određene uštede postizat ćemo unutar sustava prirodnim odlijevom ljudi i time smanjenjem materijalnih izdataka.


Najavili ste promjene u gradskoj upravi, što točno mislite napraviti i u kojem roku?


– Promjene u ritmu rada koje u cilju imaju veću efikasnost uprave i veće obraćanje pažnje na potrebe građana. Mi smo tu zbog građana i značajan dio službenika toga je svjestan, a oni koji nisu, morat će to osvijestiti. Procesi rada i procedure trebaju biti takvi da građanima olakšavaju život, a ne da ga otežavaju. Razmišljam i o određenoj reorganizaciji gradskih odjela no za to su potrebne kvalitetne pripreme i odluke Gradskog vijeća.


Mislite li da treba osvježiti komunalna poduzeća kada je riječ o čelnim ljudima i gdje bi to trebalo napraviti?


– Mislim da možemo povećati efikasnost u radu komunalnih poduzeća i to na korist građanima. Sa svim ću direktorima razgovarati, iznijet ću im svoja očekivanja, nadam se i vjerujem da ćemo se razumjeti i uspješno surađivati. A ako pak ne bude razumijevanja, uvijek postoje mogućnosti kadrovskog osvježavanja.


Riječka oporba prigovarala je Vojku Obersnelu i SDP-ovoj vlasti da ne želi omogućiti ulazak u nadzorne odbore gradskih tvrtki nikome tko nije dio vlasti. Hoćete li to napraviti i na taj način pokazati da nemate što skrivati?


– To prije svega ovisi o konstruktivnosti same oporbe. Načelno nemam ništa protiv toga, ali rad u nadzornom odboru ne može biti poligon političke samopromocije nego ozbiljan konstruktivan rad u nadzoru poslovanja.


Cijenim Vojka, ali ja sam Marko


Vojko Obersnel vam je na neki način politički mentor. Mislite li i dalje surađivati s njim kada je riječ o upravljanju Gradom Rijekom?


– Izuzetno poštujem Vojka Obersnela i rezultate koje je postigao u razvoju Rijeke kroz proteklih 20 godina. Njegovo iskustvo je ogromno, kao i politička mudrost. No, ujedno ja sam Marko i imam svoj put i svoju viziju i imam četiri godine da dokažem da nisam produžena ruka Vojka Obersnela. Nažalost, trenutno se svaka moja pa i minimalna najava suradnje s njim tako doživljava. No, ne zaboravimo da je to čovjek koji je 20 i više godina gradio i branio socijaldemokraciju i to je činio u Rijeci, ali je dosezao i daleko izvan Rijeke. Također, Vojko Obersnel zaslužan je za velike investicije koje su u Rijeci realizirane u sportu i u kulturi, u objekte koji su izuzetno vrijedni i važni za Rijeku.


Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin


 


Kazali ste da ste osobno čestitali Tomislavu Tomaševiću uspjeh na zagrebačkim izborima. Mislite li da je suradnja s političkom platformom moguća i u formalnom smislu kada je riječ o Rijeci i Zagrebu?


– Mislim da jest. Ciljevi, programi i svjetonazori su nam kompatibilni. Platformu Možemo doživljavam kao ozbiljnu političku platformu koja dugo gradi svoj put i može biti vrlo relevantan partner. Ni u kampanji a ni u akcijama koje su kroz godine poduzimali nisu bili destruktivni, nudili su konstruktivna rješenja i ja doista vjerujem da i u razvoju Rijeke i Zagreba možemo konstruktivno surađivati.


Vojko Obersnel bio je vrlo aktivan kada je riječ o SDP-u. Imate li vi takvih ambicija kada je riječ o radu stranke na nacionalnoj razini?


– Izborni ciklus u SDP-u vezan je uz lokalne i nacionalne izbore. U tom kontekstu izbori vezani uz nacionalni angažman u stranci provedeni su prošle godine. Novo vodstvo je konsolidiralo stranku u određenom dijelu, polučilo zadovoljavajuće rezultate na lokalnim izborima i uživa povjerenje naše organizacije. Ja sam upravo osvojio gradonačelnički mandat i moram zasukati rukave ovdje u Rijeci. Riječka organizacija uvijek je bila važan smjerokaz za socijaldemokraciju u Hrvatskoj i to ćemo ostati.


Možete li navesti za koje projekte jamčite da će biti realizirani u sljedeće četiri godine?


– Pa jamčim da će biti realizirani svi projekti koje sam naveo u izbornom programu. To mi je cilj i nadam se da ga ništa neće poremetiti. No četiri godine istovremeno su i dugo i kratko razdoblje. Kratko u smislu da na realizacijama treba u bržem ritmu raditi da za četiri godine imamo ostvarenja, a dugo u smislu da se nažalost mogu događati nacionalne financijske reforme koje su o do sad često mrsile račune lokalnoj samoupravi. Nadam se da moj mandat neće biti zakačen i obojen time. Konkretno, u mojem je programu navedena stanogradnja pri čemu gradnja novih 90 stanova na Martinkovcu već počinje, dva nova vrtića, cesta D-403, marina u Porto Barošu… Sve to i još više toga bit će realizirano u ovom mandatu.


Moja Kantrida


Dobili ste Davora Štimca na Kantridi, a obojica živite u tom dijelu grada. Jeste li ponosni zbog toga?


– Naravno da jesam. Moja Kantrida. Odrastao sam i cijeli život živim na Kantridi. Ali dobio sam gospodina Štimca i u većini drugih mjesnih odbora na što sam također ponosan, a ondje gdje nisam dobio, ondje se očito tek moram dokazati.


Možete li nam odgovoriti tko je Marko Filipović privatno? Možete li nam nešto reći o vašoj obitelji, imate li suprugu, djevojku…


– Imam suprugu Mašu. Oženili smo se 2018. godine. Rođeni smo na isti dan, 22. srpnja, a ona je mlađa od mene tri godine. Maša radi u jednoj velikoj njemačkoj humanitarnoj organizaciji koja pomaže u više zemalja ljudima u potrebi kroz socio-ekonomski razvoj i rekonstrukciju nakon prirodnih i drugih katastrofa. Bavi se razvojem projekata za EU i druge fondove. Roditelji mi žive u Rijeci, uživaju u umirovljeničkim danima, onoliko koliko se u mirovini može uživati. Mama je većinu radnog vijeka provela u pošti u Voloskom, a tata je nakon plovidbe na strancu, većinu radnog staža proveo u »Rikardu Benčiću« kao alatničar.


Ljudi su navikli da se politikom bave ljudi koji imaju humanističko obrazovanje, a vi ste tehničke struke. Što vas je privuklo u politiku i zašto ste se tako mladi uključili u SDP?


– Kada sam se ja uključivao u SDP, Hrvatska je bila u međunarodnoj izolaciji i svojevrsnoj autokraciji i SDP je tih godina bio jedna ozbiljna alternativa takvom načinu upravljanja zemljom. A ja sam tada želio biti dio jednog većeg sistema koji može utjecati na društvo. SDP je bio moj izbor jer je najviše zastupao moj svjetonazor, razmišljanja o razvoju društva i zajednice, jer je bio velika stranka koja može činiti društvo boljim. Vjerujem u takav SDP i danas i mislim da se, nakon stranputice na kojoj s našao, sada s Peđom Grbinom ponovo vraća na ispravan put.


Hobiji i uzori


Imate li kakav hobi i ako imate, možete li nam pojasniti što vas je privuklo da se time bavite?


– Hobi mi je more i sve vezano uz more – plivanje, putovanja i otkrivanja novih kultura i destinacija. U tome uživam. U doba COVID-19, ako je išta bilo dobro, to je bilo što smo imali vremena za više uživanja na otvorenom u ljepotama PGŽ-a. Često smo planinarili na Učku, Risnjak, Snježnik, Platak, išli Premužićevom stazom, išli na Krk, Cres, Vinodol.


Što Marko Filipović voli kada je riječ o slobodnom vremenu, koje knjige čitate, koju glazbu slušate.


– Najviše i najčešće slušam radio i to najčešće u na putu s posla i na posao. Volim čuti Urbana i Belana. Općenito, dragi su mi riječki rock bendovi, ali ne mogu reći da sam u glazbenom smislu ičiji fan. Što se knjiga tiče, drag mi je Yuval Noah Harari i njegove dvije knjige »Homo Deus – kratka povijest sutrašnjice« i »Sapiens – kratka povijest čovječanstva«. Također, draga mi je »Knjiga o jugu« Jurice Pavičića koja govori o životu uz more kroz njegov osobni pogled u kolumnama koje je pisao. Knjiga Tvrtka Jakovine o Budimiru Lončaru također je važna knjiga u mom životu. Ona donosi povijest diplomacije 20. i početka 21. st. kroz biografiju Budimira Lončara.


Čest ste gost na Rujevici. Što za vas znači NK Rijeka?


– Posjećujem utakmice, redovito sam ih posjećivao i na Kantridi. NK Rijeka je među ostalim jedan važan dio identiteta grada. Bitni su i u kontekstu ulaganja u kamp na Rujevici gdje velik broj djece trenira nogomet i bavi se sportom. A sport, posebno nogomet zbog svoje popularnosti, ambasador je – kako zemlje, tako i grada.


Možete li navesti tko su vam uzori kada je riječ o politici i zašto?


– Fascinantan mi je život i politički rad Mahatme Ghandija u smislu svega što je postigao i što se, dakle, može postići u tako velikoj zemlji – nenasiljem i komunikacijom. S druge strane, kao svojevrsni opozit, iako ne u doslovnom smislu, zanimljiv mi je Winston Churchill koji se nakon velikih padova znao vratiti i kroz svoje je političko djelovanje hrabro donosio velike odluke. Neke od njih vezane su i uz sudbinu ovog našeg prostora tijekom Drugog svjetskog rata.