Orkestar riječke Opere pod ravnanjem Nade Matošević, u pristupu realizaciji 8. simfonije, već čuvenim uvodnim motivom violončela i kontrabasa u 1. stavku, demonstrirao je visoku razinu kontrole glazbena protoka, intonative čistoće i razrađenih tematskih cijelina. Toplina i plemenitost tona dionice violončela uz kontrabase, ujedno je zvučala fatalistički nagovješćujući konačnost ovozemaljskog, istovremeno pružajući mogućnost uživanja u estetici lijepe umjetnosti, jedne od najpoznatijih simfonijskih melodija. U nastavku je, preciznim i predanim muziciranjem svih članova orkestra, ostvarena sugestivna kreacija romantičarske osjećajnosti ove delikatne orkestralne fakture.
Opus skladatelja, sjajnog pijaniste i značajne ličnosti španjolske glazbe prve polovice 20. stoljeća, Menuella de Falle (1876-1946) nije obiman ali je osebujan i originalan. De Fallino nadahnuće u korištenju folklornih i fantastičnih elementa, osobito se osjeća u poznatom baletu »El Amor Brujo« (Ljubav čarobnice), kasnije nastala i kao istoimena orkestralna suita.
Djelo ima trinaest stavka, a u tri stavka u izvedbi sudjeluje ženski glas. Skladani u dijalektu andaluzijskih Roma na tekst G. Martineza Sierre, u njima je ispričana priča o mladoj andaluzijskoj ciganki Candeli i njenoj tužnoj i nesretnoj ljubavi. Solistica riječka mezzosopranistica Kristina Kolar je sonornom punoćom glasa, tehničkom perfekcijom i lakoćom, agogičkim akcentima te ispjevanim frazama i glasovnim timbrom, uz vrlo dobru suradnju s orkestrom, ostvarila ekspresivnu i autentičnu kreaciju te izmamila dugi pljesak slušatelja. I ostali stavci »El Amor Bruja« protkani su glazbenom tradicijom, suptilnim impresionističkim elementima, živim španjolskim ritmovima i efektnim melodijama obavijenih u majstorsku autorovu orkestraciju. Pod čvrstom dirigentskom gestom maestre Nade Matošević data je temperamentna i razigrana izvedba, a osobito je dobro prihvaćeno tumačenje najpopularnijeg 8. stavka »Ritualni ples vatre«.
Kao sedamnaestogodišnji mladić, Georges Bizet (1838-1875) napisao je četverostavačnu obimnu Simfoniju br. 1 u C-duru, koja mu je ujedno otvorila vrata koncertnih podija u nagovijestila popularnost njegovih djela. Riječki su muzičari za kraj programa odabrali upravo ovo djelo jednostavne fakture i romantičarska mladenačka zanosa koje privlači pažnju invencijom svježih glazbenih misli, ali jednostavne melodije i harmonije, no mediteranskog ritma i tempa. Maestra Nada Matošević uspjela je prikazati dinamičke, tematske i ritmičke kontraste glazbe ovog francuskog skladatelja koji će glazbeni svijet kasnije dodatno obogatiti poznatom operom.
Mnogobrojni posjetitelji u teatru ispratili su srdačnim pljeskom sve izvođače. Dirigentica Nada Matošević je višegodišnjim radom s orkestrom riječke Opere formirala ovaj instrumentalni korpus do prepoznatljiva orkestralna zvuka i discipline muziciranja svih dionica, te stoga ne čude i česti gostujući ugledni dirigenti orkestra, poput Antona Nanuta, Nikše Bareze i Iva Lipanovića, a za sam orkestar i koncertnu publiku velika je šteta što njihovi rijetki nastupi nemaju atribut prave koncertne sezone.
