RIJEKA  Danas je hrvatska glazbena scena ostala bez još jednog velikana. Zaustavljene su sve note, snizilice, povisilice, ostalo je prazno notno crtovlje kojeg je Andrej Baša još mislio i trebao ispuniti. Cijela Rijeka, regija kao i ostatak Hrvatske izgubili su velikog glazbenika s kojim su surađivale brojne generacije hrvatskih, slovenskih i inih glazbenika.

Plaio i žario sa Sedmicama

Andrej Baša, sinonim za vitalnost i cjeloživotnu borbu s vjetrenjačama, nije pobijedio onu životnu. Bolest je bila jača. Rođen u Ljubljani, 10. veljače 1950. godine, cijeli svoj život posvetio je upravo Primorju – živeći ga i u njemu uživajući. Oni šturi podaci koji obično ispunjavaju onu omraženu crticu između godine dolaska i godine odlaska rekli bi da se Andrej glazbeno školovao na Akademiji za glazbu u Ljubljani, da je svirao klavijature. Bio poznati i priznati skladatelj, tekstopisac, aranžer, voditelj i glazbeni producent. Da je bio direktor hrvatskog glazbenog festivala Melodije Istre i Kvarnera, umjetnički direktor Hrvatskog dječjeg festivala i festivala mladih u New Yorku (2000 – 2012), vlasnik i voditelj tonskog studia AB u Rijeci i diskografske etikete Melody. Da je svirao u mnogim bendovima, no grupa 777 ili “Sedmice” su bile njegov omiljeni bend kojem je dao devedeset posto cjelokupnog opusa, s kojim je žario i palio festivalima, zemljama i svemirom tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća. Bend o kojem je uvijek volio pričati i kojeg je nedavno opet vratio u život. Uostalom, tko iz tog vremena ne zna za najdugovječniji evergreen “Sedmica” izdan 1983. godine imena “Ti si moj hit”, potom onaj po kojem su mnogi dječaci i djevojčice dobili ime, a on se zvao “Ne idi Gorane”, ili onaj “Tko te voli više od mene”, ili “Srce od papira”, pa “Serenada i mandoline” ili “Ljiljane moj bijeli”.

Vratio MiK-u život

E, malo je papira na koje bi stale sve Andrejeve glazbene uspješnice. Jer, Festivala Melodije Istre i Kvarnera još se nismo ni dotakli, a upravo mu je on, uz još troje entuzijasta vratio život i odveo ga ponovo na put koji mu je bio predodređen. I kad su ostali odustali, on je nastavio. Kao umjetnički direktor MIK-a Baša je uvijek pazio da ne pogazi tri svetosti na kojima MIK počiva, pazio da jednaku priliku pruži i poznatim i nepoznatim glazbenicima, i onim dokazanim i onima koji će prvi put stati na pozornicu. Perfekcionist u glazbenom izričaju, perfekcionist u životu, uvijek je pazio da u toj “vreći mikovskih buha” nitko ne bude povrijeđen. I uspijevao, jer nikad nije odustajao. Autor je Andrej i brojnih pobjedničkih pjesama obnovljenog MIK-a, no nekako najdraža mu je ona koju je s Arsenalima izveo na MIK-u 1977. godine, ona za koju je napisao glazbu. Ona koja se u narodu zove “Tonkina Jele”, a zapravo joj je ime “Lepa Jele”, ona koja se i dandanas smatra najpoznatijom i najrokerskijom pjesmom u povijesti MIK-a.

NL arhiva

Konstanta riječke Udruge LP Rock

Zapravo, mnogi će reći da njegov prepoznatljiv rukopis spaja mediteransku kanconu, pop i primorski melos, a oni koji su Andreja uistinu poznavali reći će da je u duši bio roker. U njegovom su studiju snimani prvi punk hitovi riječke scene, on je uvijek bio sretan kad bi se na natječaj za MIK prijavio neki rokerski bend pa komisiji rekao – slušajte, ovo je žestoko. On je bio i ostao konstanta riječke Udruge LP Rock.

Više od pedeset godina karijere, brojne kompozicije, nastupi, putovanja, studijski rad, a on uvijek pun volje i želje za radom. No, čovjek snuje, ali i ne određuje. Za dva dana kreće karavana Festivala Melodije Istre i Kvarnera. Govoreći o novom MIK-u rekao je:

– Još od 1964. godine MIK na ove prostore donosi jedinstvenu atmosferu i ona se tijekom godina i smjena generacija nije mijenjala. Štoviše, svake godine radost sudjelovanja u festivalskoj karavani je vidljiva i onima koji nisu dio festivala. Ne treba posebno spominjati da je MIK oduvijek čuvar tradicije i baštine ovog podneblja i uvijek mu je bio cilj promovirati jezik, melos i vrijednosti, a to je ove godine prepoznalo i Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske koje je prihvatilo pokroviteljstvo nad MIK-om upravo prepoznavši vrijednosti koje festival baštini. I ove će godine MIK spojiti generacije, pa tako najmlađa sudionica ima 14 godina, dok najstarijem nećemo spominjati godine. Festival će donijeti još veću glazbenu raznolikost, što je samo potvrda koliko je MIK zanimljiv autorima i izvođačima. Čak sedam gradova domaćina ovog će lipnja na svojim pozornicama ugostiti omiljeni festival i siguran sam da će mikovci uzvratiti raspjevanim večerima punim pozitive. Jer, MIK je oduvijek to i bio – drukčiji od drugih festivala, osim glazbenog festivala to je festival prijateljstva, ljubavi prema svom kraju i prema ljudima. U današnja vremena toga nam itekako nedostaje, zato budite dio MIK-a.

I mada je on, kao što kaže pjesma “Nema signala”, najnoviji hit njegovih obnovljenih “Sedmica”, naizgled nestao u znanstveno-fantastičnoj priči o svijetu bez tehnologije i komunikacije. U tišini kojom vlada čudna melodija, to je samo varka. Melodija Andreja Baše nikad neće prestati svirati. Rekao bi – svirajmo u duru, u molu je tužno. Stoga, na ovom MIK-u samo veselo. Za Andreja!

Iskrena sućut supruzi Biserki, sinu Vigoru i cijeloj mikovskoj obitelji koju je upravo Andrej Baša uspio skupiti i očuvati.