RIJEKA – Rijeka je grad u kojemu imati status kulturnog dobra uopće nije dobro. Kada se spomene kulturno dobro, mnogi će prvo pomisliti na brod »Galeb« čija se obnova odužila preko svake mjere, a troškovi obnove su poduplani s početnih 60-ak milijuna kuna na više od 100 milijuna kuna.

Ipak, čini se da će brod »Galeb«, kako to voli reći riječki gradonačelnik Marko Filipović, ipak baciti cime na Molo longo s ili bez zakupaca. Još se ne zna kada, ali hoće.

Nesretna privatizacija

Postoji u Rijeci još jedno siroče čija je sudbina kao kulturnog dobra gora od sudbine Titovog broda. Riječ je o Teatru Fenice. Od nesretne privatizacije Rijekakina koje je postalo vlasništvo tvrtke Mirka Pavičića sredinom 1990-ih, jedna od najprepoznatljivijih zgrada propada.

Propada toliko da ugrožava sigurnost građana pa je ograđena zaštitnom ogradom. U središtu Rijeke tako spomenik kulture za svakog jačeg nevremena prijeti građanima Rijeke umjesto da im bude na ponos.

Kako sada stvari stoje, propadat će i dalje jer za Teatro Fenice nikoga nije briga. Rijeka kino je u stečaju, a kupca za Teatro Fenice nema.

U Gradu Rijeci navode da je pri Trgovačkom sudu u Rijeci u tijeku nastavljanje postupka radi naknadne diobe stečajne mase iza tvrtke Rijekakino d.o.o. u stečaju.

– Temeljem Odluke skupštine vjerovnika od 2. studenog 2022. da se predmetna nekretnina proda na način da se prikupljaju pisane ponude zainteresiranih kupaca kod javnog bilježnika, stečajni upravitelj Ivor Pliskovac je objavio Oglas o prodaji nekretnine prikupljanjem pisanih ponuda putem javnog bilježnika, s početnom prodajnom cijenom od 1.519.676,16 eura (11.450.000 kuna), a ispod koje cijene se predmetna nekretnina ne može prodati.

Navedeni Oglas bio je objavljen na internetskim stranicama sudačke mreže dana 16. veljače 2023. Javno otvaranje ponuda održano je 24. ožujka 2023. u javnobilježničkom uredu Marije Grozdanić Dekleva na kojem je utvrđeno da do 21. ožujka 2023. nije pristigla niti jedna pismena ponuda za kupnju nekretnine.

Slijedom navedenog može se očekivati ponovna prodaja nekretnine pod drugim uvjetima, pojašnjavaju u Gradu Rijeci.

Isprazne riječi

Postavlja se pitanje je li Grad Rijeka uopće zainteresiran za kupnju i po kojoj cijeni.

– U ovom trenutku, kupnja tog objekta nije među prioritetima Grada Rijeke. Naime, posljednjih godina u Rijeci se realizira najveće ulaganje u kulturu na području Hrvatske u sklopu kojeg su obnovljeni i u funkciju stavljeni Palača šećerane, Muzej moderne i suvremene umjetnosti te Dječja kuća, a dovršavaju se radovi na obnovi motornog broda »Galeb« i buduće zgrade Gradske knjižnice Rijeka u kvartu kulture »Benčić«.

Daljnji prioriteti Grada u segmentu kulturne infrastrukture su dovršetak revitalizacije kompleksa »Benčić« odnosno projekta turističke valorizacije reprezentativnih spomenika riječke industrijske baštine, pojašnjavaju u Gradu Rijeci.

Ako se odgovor prevede na normalan jezik, Grad Rijeka nije zainteresiran za kupnju Teatra Fenice ni u slučaju da se oglasi njegova prodaja po puno povoljnijim uvjetima.

Činjenica je da je problem Teatra Fenice u tome što je bio u privatnom vlasništvu pa ga se nije moglo ubaciti u kapitalne kulturne projekte kako bi se obnovio u sklopu projekta Europske prijestolnice kulture.

Isto tako je činjenica da gradska vlast barem 20 godina unazad javno ističe da je itekako zainteresirana za preuzimanje tog kulturnog dobra i za njegovo stavljanje u funkciju, ali čini se da je riječ o ispraznim riječima na kojima sve staje.

Partnerski odnos

Prije godinu i pol dana bivši pročelnik bivšega Odjela za kulturu Ivan Šarar pojasnio je da je stavljanje Teatra Fenice u funkciju interes Grada Rijeke, ali da to ne znači i nužnu kupnju objekta i izdvajanje velike svote proračunskog novca u tu svrhu, a nakon toga i ulaganje u obnovu objekta. Šarar je bio mišljenja da je za stavljanje objekta u funkciju dovoljan partnerski odnos Grada i vlasnika.

No kojeg vlasnika budući da nitko nije zainteresiran za njegovu kupnju. A nije, jer svi znaju da je zgrada u derutnom stanju i da je za obnovu potrebno osigurati najmanje tri milijuna eura.

Riječ je o procjeni od prije nekoliko godina. U međuvremenu je propadanje nastavljeno, a cijene radova su eksplodirale pa je realno računati da bi obnova koštala najmanje pet milijuna eura.

U rujnu 2020. tadašnji gradonačelnik Vojko Obersnel pojasnio je da nije prihvaćena ponuda stečajnog upravitelja za kupnju jer u gradskom proračunu nije bilo 11,5 milijuna kuna, a dodatni problem je bila procjena da u sanaciju zgrade treba uložiti više od 25 milijuna kuna.

On je tada kazao da ako stečajni upravitelj spusti cijenu i ako do kupnje i dođe da se valja nadati mogućnosti prijave tog projekta na europske natječaje budući da se Teatro Fenice ne može komercijalizirati kako se budućem vlasniku hoće.

Naime, zgrada je pod zaštitom i može se jedino koristiti kao kino, kazališni ili kongresni centar bez nekih većih intervencija u i na prostoru.

Nesuđene mecene

Da ne bi bilo da je Grad Rijeka za sve kriv, valja podsjetiti da je Teatro Fenice od pretvorbe Rijekakina bio u privatnom vlasništvu i da je održavanje i obnova bila obveza vlasnika.

Tvrtka Rijekakino nije činila ništa kako bi se zaustavilo propadanje, a kamoli započela obnova

. Tijela zadužena za postupanje, prije svih Konzervatorski odjel u Rijeci, ispisivala su rješenja kojim su nalagala vlasniku potrebu postupanja, ali ta su rješenja ostajala mrtvo slovo na papiru. Odlaskom tvrtke u stečaj sve se dodatno zakompliciralo.

Provedba stečajnog postupka propisana je zakonom, a to znači da će tko zna do kada sve trajati. Čak i da stečajni upravitelj oglasi prodaju za jedan euro, upitno je hoće li biti zainteresiranih za kupnju budući da nakon nje treba osigurati milijune eura za sanaciju.

Teško je vjerovati da će se javiti neki privatni vlasnik koji ima mecenatske sklonosti na način da o svome trošku obnovi kulturno dobro i onda ga stavi na raspolaganje građanima kako bi se sačuvala riječka baština.

Taj mecena mogao je biti Mirko Pavičić da je za simboličan iznos prodao Gradu Rijeci Teatro Fenice kako bi se onda osigurala sredstva za sanaciju.

Prilika je propuštena, propadanje se nastavilo, a nije isključeno da bi Teatro fenice mogao doživjeti sudbinu lansirne rampe za torpedo koja je u takvom stanju da se popraviti ne može, već će se jednom, nitko ne zna kada, graditi njezina replika.

Na redu politika

No ipak postoji izlaz, a jedino ga može ponuditi politika. Jer stvar je političke volje na što će se trošiti novac građana Rijeke. Nitko ne brani riječkom gradonačelniku Marku Filipoviću da Teatro Fenice označi kao prioritet i da se krene u akciju njegova spašavanja.

Mnogi će se pitati je li to racionalno, ali onda se može postaviti i pitanje je li racionalno bilo krenuti u obnovu broda »Galeb«. A ipak se krenulo jer je tako odlučila politika.

U prošlom mandatu Gradskoga vijeća nezavisni gradski vijećnik Marinko Koljanin trudio se da se stvari pomaknu s mrtve točke, u gradskom parlamentu raspravljalo se o Teatru Fenice, osnovano je povjerenstvo koje se trebalo baviti tim problemom.

Ali na kraju nije napravljeno ništa. Aktualni saziv Gradskog vijeća puno je manje zainteresiran za sudbinu 1914. godine izgrađenoga reprezentativnog kulturnog objekta.

Trenutno je tako, ali to ne znači da tako mora i ostati.