Prva presuda Europskog suda za ljudska prava u odnosu na Hrvatsku donesena je 2001. godine zbog prava na pravično suđenje u razumnom roku, a od tada sud je u odnosu na Hrvatsku donio 474 presude.

U 380 tih presuda utvrdio je kršenje temeljnih ljudskih konvencijskih prava, dok u 60 predmeta nije našao kršenja – istaknula je na današnjoj panel raspravi Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, dekanica prof. dr. Vesna Crnić Gorotić.

Panel rasprava na temu “25 godina od stupanja na snagu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u Republici Hrvatskoj” organizirana je u suradnji s Gradom Novim Vinodolskim, a okupila je najeminentnije hrvatske stručnjake koji su iznijeli svoja iskustva o primjeni i poštivanju te značaju Konvencije za hrvatski pravni poredak.

Dodajući da se Hrvatska prije 25 godina podvrgla poštivanju Konvencije čime se podrvgnula i nadležnosti Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu prof. dr. Crnić Grotić je podsjetila da je to tada bio dio paketa koji je Hrvatska morala prihvatiti ako je željela biti članica Vijeća Europe.

– Država koja ne poštuje taj paket u cijelosti ne može biti članica te zajednice, a ovog proljeća svjedočili smo isključenju Ruske Federacije zbog kršenja temeljnih ljudskih prava, kazala je dekanica.

Prema statistici koja je dostupna, kazala je prof.dr. Crnić Grotić, još 441 hrvatski zahtjev čeka rješenje Europskog suda za ljudska prava, a sveukupno je obrađeno 17.070 zahtjeva.

Više od 50 posto tih predmeta odnosi se na pravo i pravično suđenje u razumnom roku. Dodajući da je pitanje doživljavaju li hrvatski pravnici Konvenciju kao strano tijelo ili dio hrvatskog pravnog poretka kazala je da iz puke statistike proizlazi da podnositelji zahtjeva ne znaju sastaviti podnesak, jer od 17 tisuća predmeta manje od tisuću je u obradi.

– To znači da najveći broj njih padne na kriteriju dopuštenosti, odnosno da ne zadovoljavaju temeljne uvjete da bi sud uopće o njima raspravljao. To je dosta poražavajuće, upozorila je dekanica.

Upozorila je i da Hrvatska i dalje ima problem predugih sudskih postupaka te je napomenula da je riječki Pravni fakultet vrlo rano uočio važnost Konvencije za zaštitu ljudskih prava te je vrlo rano uveo kolegije na tu temu.

Prorektorica za informatizaciju i organizaciju Sveučilišta u Rijeci, prof. dr. Senka Maćešić dodala je da je senzibilitet za ljudska prava sve veći, ali istovremeno se na tom polju otvara i jako puno novih pitanja.

Riječki gradonačelnik Marko Filipović podsjetio je da je Rijeka otvoren grad koji prihvaća različitosti, ali je ustvrdio da nas potresa energetska kriza uvjetovana stanjem u Ukrajini gdje se masovno krše ljudska prava, jer rat nikome nije brat i rat nikome nije donio ništa dobro.

– U tom segmentu ono što možemo učiniti kao Grad, odgovorna zajednica i kao društvo te kao akteri i institucije možemo u naš obrazovni sistem, koji je kralježnica društva, uvesti promjene, a to činimo u Rijeci koji je pionir Građanskog odgoja u Hrvatskoj.

Mnogi nas na tom putu slijede, a naša je želja da se taj model proširi na cijelu Hrvatsku i na tome ćemo nepokolebljivo raditi u godinama koje dolaze.

Dodajući da su ljudska prava bitna tema, jer svih ih podrazumijevamo Filipović je istaknuo da se ona ne podrazumijevaju, jer za njih se nekada netko izborio.

Riječki gradonačelnik Marko Filipović na današnjoj se panel raspravi o Konvenciji za zaštitu ljudskih prava osvrnuo i na migrantsku krizu ustvrdivši da živimo u vremenima koja su vrlo izazovna i u kojima humanost i ljudska prava nekada zaboravljene.

– Upravo se u našem gradu suočavamo s različitosti i s migrantima. Odlučili smo pružiti ruku humanosti ljudima koji su se našli u nimalo zavidnoj situaciji i Rijeka im služi kao usputna stanica na putu za bolje sutra.

Naravno, neki te odluke kritiziraju. Svi mi imamo poglede iz različitih kutova na neku situaciju, no mislim da kao Grad i kao društvo moramo biti odgovorni i pružiti ruku pomoći kada za to postoji mogućnost, zaključio je Filipović.