S koljena na koljeno

Mlada Rabljanka se unatoč diplomi na veterini vratila obiteljskom poslu na otoku: “Ne mogu zamisliti život bez jedrenjaka i mora”

Alenka Juričić Bukarica

Foto Marko Gracin

Foto Marko Gracin

Sve moje slike iz djetinjstva su s broda. Ta ljubav prema moru i brodovima mi je usađena još od malih nogu i bez obzira što sam završila veterinu, a što sam oduvijek željela diplomirati, odlučila sam se vratiti jedrenjacima. Od svoje prve godine sam na brodu i ta ljubav je bila jača od svega, kaže Iva Tomulić



S prvog »vijaja« ovog je vikenda u Riječku luku stigao jedan od brodova ID Riva toursa – Motor yacht »Suzana«. Na svom prvom krstarenju uopće, ovaj je luksuzni jedrenjak imao 26 gostiju, koji su se imali prilike uvjeriti u jedan posve novi doživljaj Hrvatske s mora. Riječ je naime o brodu u vlasništvu obitelji Tomulić s Raba, a koji je nastao iz ideje i koji sada vodi jedna mlada – veterinarka.


Cijela ova priča je ustvari priča o ljubavi prema brodovima koja se prenosi s koljena na koljeno, a i priča o hrabrosti da se u situaciji korona krize uspije završiti veliku investiciju i krenuti s poslom. Reći će to Iva Tomulić s Raba koja je, eto, ove godine stekla diplomu na Veterinarskom fakutetu u Zagrebu. No, da je ovo doista priča o bodovima i moru, te jednoj doista vrijednoj i hrabroj mladoj ženi, pokazuje činjenica da je naša sugovornica ustvari glavna menadžerica, ali i »katica za sve«, na novom luksuznom mini kruzeru MY »Suzana« koji je 25. srpnja upravo iz Rijeke u floti minhenske agencije ID Riva Tours krenuo na svoj prvi »vijaj«. Naime, brod je izgrađen prema njenim idejama, i što je još važnije, sama je svakodnevno bila u brodogradilištu te koordinirala sve radove.


Solidarnost posada


Inače, prvo isplovljavanje ove novogradnje ustvari je pokazalo i veliku solidarnost svih Rivinih posada, koje kreću iz Rijeke i koje su, doznajemo, prilikom dolaska »Suzane« u luku pomogli da se brod prije polaska finalno »uglanca«.




– Svima koji su nam pomogli stvarno velika hvala, svi iz Rivine flote su nam došli pomoći i stvarno smo im jako zahvalni. Evo, u ovim teškim vremenima se pokazuju sloga i zajedništvo, rekla je Tomulić na početku razgovora.


Kaže da su jedrenjaci dio njene obitelji. Djed Toni Gulić je još 1973. napravio motorni brod »Posejdon«, što je ustvari bio i prvi motorni jedrenjak u Hrvatskoj namijenjen isključivo za krstarenje Jadranom. Kako je ovo tradicija u obitelji, krstarenjima su se nastavili baviti i Ivini roditelji Suzana i Ivica Tomulić.


– Moj je otac nastavio posao tako što je djed svojevremeno rekao kako se u Turskoj povoljno prodaje jedan trup broda te kako bi se, kad se uredi, njime moglo organizirati krstarenja. To je današnji »Albatros 2« s kojim je moj otac počeo raditi početkom 90-ih, nakon čega je kupio i vlastiti brod »Kalipsa«. A nakon »Kalipse« smo ove godine završili »Suzanu«, kazala je ova tridesetogodišnjakinja.


Foto Kristofor Gulic


Dodaje kako je obitelj iz Supetarske Drage te kako je, jasno, njen život u takvoj obitelji odmalena povezan s morem.


– Sve moje slike iz djetinjstva su s broda. Ta ljubav prema moru i brodovima mi je usađena još od malih nogu i bez obzira što sam završila veterinu, a što sam oduvijek željela diplomirati, odlučila sam se vratiti jedrenjacima. Jednostavno ne mogu zamisliti život bez broda i mora. Od svoje prve godine sam na brodu i ta ljubav je bila jača od svega, rekla je naša sugovornica.


Novogradnja MY »Suzana« je građena u mjestu Vranjic kraj Splita, i to u brodogradilištu Odisej. Početak gradnje je bio 6. prosinca 2018., odnosno na blagdan sv. Nikole, dok je porinuće bilo 8. veljače ove godine. Nakon čega je slijedilo završno opremanje, da bi konačno krajem srpnja, dakle, brod krenuo na prvo krstarenje.


Ovaj je jedrenjak dugačak 48 metara, širok 8 metara, opremljen je s 19 kabina za putnike i ima kapacitet 36 gostiju. Što se tiče komfora gostiju, prostrane kabine su opremljene velikim kupaonicama, francuskim krevetima koji se mogu razdvojiti, a primjerice VIP kabine na glavnoj palubi su omeđene staklima i gost doista ima fantastičan panoramski pogled. Tu su i dva salona, unutarnji i vanjski, kao i sunčalište od čak 300 metara kvadratnih s jacuzzijem. Polazna luka je Rijeka, nakon čega se ide u Krk, Rab, Zadar, Kornate, Sali, Ilovik ili Molat, Mali Lošinj, Cres, i povratak je u Rijeku. Svakog dana gosti imaju po dva termina za kupanje, s obzirom da se staje u dvije uvale, a večeri su rezervirane za obilazak mjesta u kojem pristaju. To je klasična ruta, a ukoliko se brod uzme u čarter, jasno, putuje se prema željama putnika.


U pravilu se radi o boravcima na bazi polupansiona, no moguće je bukirati i puni pansion.


Foto Marko Gracin


Ivina ideja


Ono što svakako valja istaknuti jest da je brod realiziran po ideji ove mlade poduzetnice koje je, osim u stvaranju nacrta, sudjelovala i u samoj gradnji broda. Naime, godinu je dana praktički svakodnevno bila u brodogradilištu u Vranjicu koordinirajući gradnju nove motorne jahte.


Na pitanje je li joj bilo teško snaći se u jednom brodogradilištu, s obzirom da se brodogradnja često percipira kao muški posao, naša nam je sugovornica otkrila kako je vrlo brzo sve sjelo na svoje mjesto.


Foto Marko Gracin


– Kad sam na početku došla, moram priznati, izvođačima je bilo malo čudno s obzirom da sam mlada, ali kad su shvatili da se razumijem u jedrenjake, vrlo brzo su me prihvatili. Dakle, nisam imala nikakvih problema, dapače sa svim izvođačima sam se sprijateljila. Naime, kada gradite brod, vi ste s tim ljudma po cijeli dan na brodu te jedni druge dobro upoznate, rekla je Iva.


Bio je to pravi terenski posao, sasvim drugačiji od ovoga što sada radi.


– U brodogradilištiu je, kako bi se reklo »u šporko«, na terenu si i odmah moraš reagirati ako vrata ne pašu, s odlukom kamo što ide, koje dimenzije, i slično. Rad s gostima je puno finiji posao. Međutim, ako ste mladi i imate volje i elana, ništa vam nije teško. Na kraju krajeva, gradim sebi brod po svojim željama, ha, ha – bila je iskrena naša sugovornica, otkrivši i kako su kolege brodari komentirali kako se na uređenju i dizajnu broda uistinu vidi ta »ženska ruka«. Pojasnila je kako je već prije početka gradnje broda, u glavi imala kompletno razrađenu ideju kako bi taj brod trebao izgledati i koje sadržaje imati. Međutim, kada se krene crtati brod, treba zadovoljiti pravila struke tako da je ideja s broda dužine 37 metara, »narasla« na luksuzni jedrenjak od 47 metara. Ideja je bila da brod bude komforan, s velikim kupaonicama, prostranim sobama, da gosti imaju na raspolaganju 300 kvadrata sunčališta i slično. Dakle, da bude komforan i otvoren.


– Bilo je dosta izmjena, ali na kraju je brod ispao izvrsno. Ovo je ustvari za mene bila jedna velika avantura i svakako moram istaknuti kako su svi izvođači iz Hrvatske, na što sam također jako ponosna jer su naše umijeće i pamet ugrađeni u njega. Riječ je oko 30 izvođača i svaki od njih je imao još 30 kooperanata, zaposlenika i slično. Da ne kažem i da je svih 40 zapslenika brodogradilišta, primjerice, radilo na gradnji školjke broda, a i da je trebalo koordinirati nabavu materijala od 25 različitih dobavljača, ispričala je Tomulić.


Pobjednik sezone


Sada je na brodu, kaže, menadžerica, ali radi i sve druge poslove, od pomaganja na šanku, nabave, izdavanja računa, pripreme kabina, do dočeka gostiju i animacije… s mornarima…


Foto Marko Gracin


– Sve sam to ja, uz smijeh će reći ova vrijedna mlada žena.


Ali kaže kako nije naporno.


– Ako volite brod i more i goste, uopće mi nije naporno. Jest da sam na nogama od 6 ujutro do 1 iza ponoći, ali ako radiš nešto što voliš, ne gledaš na to prvenstveno kao na posao. Nije mi naporno, niti malo, dapače, baš uživam. To je nešto s čime sam odrasla, nešto što znam i jednostavno ne vidim se nigdje drugdje, rekla je Tomulić, dodajući i kako posadu čine još i kuhar Ivo, konobar Aco, mornari Luka i Cviće, sobarica Dorotea, kao i pomoćni kuhar Jakša. A na čelu je nezaobilazni kapetan Neno Bogić iz Splita.


Kapetan Bogić je, doznajemo, posljednjih mjesec dana gradnje broda bio na ovoj novogradnji i mnogo pomogao svojim znanjem s obzirom da je već vodio gradnju tri nova broda.


Što se tiče ovogodišnje sezone, reći će kako se u Splitu, primjerice, osjeti manji broj gostiju, dok u Krku ili Rabu uopće ne.


– Kvarner je stvarno pobjednik ovogodišnje sezone, reći će Tomulić, dodajući kako i sami gosti primjećuju da je turista po destinacijama općenito manje, ali da je to u konačnici i plus s obzirom da nema onih pretjeranih gužvi u nekim turističkim destinacijama te doista mogu uživati na odmoru. Jasno, na brodu je sve podređeno očuvanju zdravlja gostiju i posade, tako da se poštuju sve propisane mjere, od dezinfekcije ruku i površina do obveze nošenja maskica i rukavica za posadu, a i gosti se pridržavaju održavanja distance, što obzirom na veličinu broda nije problem. I tu nema iznimaka. Istakla je i kako je iznimno zadovoljna da radi za ID Riva tours te da je i ova situacija s koronom pokazala kako je jako važno imati vjerne goste, a ova agencija ima upravo takve goste koji su zalog i za dobru turističku 2021.


Oduvijek pomorci


U Rivinoj floti ima sedam brodova s Raba, a ukupno na ovom otoku, njegovi stanovnici imaju devet brodova koji se bave kružnim putovanjima. Rabljani su oduvijek bili pomorci i ta se tradicija prenosila s koljena na koljeno. A iako su se otočani s vremenom preorijentirali na turističke uslugu na kopnu, Tomulić kaže kako je devet brodova za otok s 10.000 stanovnika lijep broj jedrenjaka.


Korona usporila, ali ne i spriječila


Korona kriza je, naravno, usporila završetak novog broda.


– Naravno da nam je situacija s koronom donijela problema. Naime, mi smo prvi čarter imali imali ugovoren za 30. svibnja, no isplovili smo tek 25. srpnja. Što se tiče nabave materijala, njega je potrebno ugovoriti ipak znatno ranije jer ne gradite ugostiteljski objekt od 50 metara. Tako smo srećom imali sve spremno na brodu. Međutim, međužupanijske zabrane kretanja su nas ipak usporile u toj završnoj fazi opremanja broda s obzirom da je dio djelatnika u Split putovao iz Šibenika. Problem je bio i što smo mi morali ostati u Rabu te nismo mogli doći u brodogradilište mjesec dana, tako da nam je korona donijela probleme u smislu da je brod kasnio tri tjedna. Najgora je bila neizvjesnost do kada će to sve trajati i kako će se završiti, dodaja je Iva, s pravom ponosna na to što je brod unatoč korona krizi ipak ove godine isplovio.