U nizu lošinjskih udruga – u kulturi, sportu, zdravstvu, socijalnoj skrbi, tehničkoj kulturi itd. – jednu je prema njenoj srži teško svrstati u neku od kategorija. To je udruga Gušt, koja postoji nešto manje od dvije i pol godine, a njena je glavna aktivnost priprema hrane za razne fešte i druge priredbe na otoku. Naš je sugovornik Marin Brčić, predsjednik udruge, kojemu je Gušt u posljednje vrijeme glavni način provođenja slobodnog vremena, koliko ga već ima uz posao zapovjednika Javne vatrogasne postrojbe Grada Malog Lošinja, na kojemu je lani zamijenio Mirka Kajkaru.

Kada je osnovana udruga, tko su inicijatori i je li postojao »ogledni primjerak« iz neke druge sredine?

– Osnovana je 27. rujna 2023. godine, a inicijatori su bili Teodor Vušković, Danijel Knežević, Marko Radošević i ja. Nama je to gušt, zabava u krugu prijatelja, a ideja je nastala prije fešte Ivanje u Punti Križa. Tamošnjem mjesnom odboru nije imao tko napraviti feštu, pa su kontaktirali Danijela Kneževića preko obiteljske linije, a ja sam tu slučajno uletio, da im pomognem. Tu dvodnevnu feštu pokvarila je kiša, no kako smo vidjeli da smo u stanju to organizirati, pojavila se ideja da to ponudimo i drugim mjesnim odborima. Ime smo tražili sedam dana i našli ga kada smo bili u restoranu na pivu… Odabrali smo Gušt, pa prema tome složili puno ime, Gastronomska udruga štovatelja tradicije, da oživimo tradicionalne fešte i da u tome guštamo. Već je postojao Mali greben u Velom Lošinju i oni su nam bili jedan od uzora, jer sam često kuhao s njima i od njih smo puno toga povukli. To su bili Darko Lupić, Roberto Nikolić i Denis Lupić, sada naši simpatizeri.

Koliko sada članova brojite? Tko može postati član i je li to uvjetovano nekim kuharskim znanjem, odnosno kvalifikacijama?

– Nedavno smo imali redovnu skupštinu i imamo tridesetak članova, što simpatizera, što aktivnih. Za učlanjenje ne postoje uvjeti i može se učlaniti bilo tko, s tim da ispočetka bude pripravnik, a svatko može biti član simpatizer. Nema dobnog ograničenja, ali glavnina nas je u dobi od četrdesetak godina. Imamo samo dvojicu profesionalnih kuhara, to su Ivica Sudarević i Dejan Šukara. Često nam, na naš poziv, uskoči i veteran Adrijano Nikolić, ali nije da nam nameće ideje.

Novac za opremu

Na feštama je uočljivo da u udruzi ima puno vatrogasaca; koliko ih je uključeno i kako to tumačite?

– U udruzi je šest vatrogasaca, dakle pola aktivnih članova udruge. Udruga Mali greben je uvijek kuhala za vatrogasce na našim događajima, skupštinama, vatrogasnim utrkama, pa otuda veze. S DVD-om imamo ugovor o korištenju njihovih prostora za pripreme. A pripreme obuhvaćaju utvrđivanje potrebnog inventara, nabavku namirnica, a ako se radi nešto na žlicu, poput gulaša i fažola, to radimo dan prije… Zatim je tu sjeckanje povrća, ukratko sve što olakša posao na sam dan događaja, baš kao što se i u restoranima priprema radi unaprijed. Zauzvrat, udruga Gušt kuha na svim vatrogasnim događajima.

Kako se udruga financira, tko nabavlja hranu?

– Sve je u dogovoru s organizatorima fešte. Neki put organizatori plate namirnice, a mi odradimo kuhanje. Neki put mi kupimo namirnice, pa dogovorimo iznos s organizatorima. To može biti Grad, Turistička zajednica, mjesni odbor. Na feštama se porcije prodaju i od toga se kupuje nova oprema. Od kuhinjske opreme imamo velike lonce – četiri od po sto litara, dva manja od po 60 litara, nekoliko manjih lonaca, zatim dvije kotlovine, dva velika plinska roštilja, dva velika roštilja na ugljen, daske, noževe, miksere, »vesla« za miješanje.

Prošle godine smo se prvi put prijavili na natječaj Grada i dobili oko 3.000 eura, najviše za radionicu za djecu povodom Dana Grada, a ove godine se ponovo prijavljujemo. Prijavili smo se i na natječaj Turističke zajednice Malog Lošinja za događaje te smo dobili novac za Šparogijadu.

1.600 porcija u dan i pol

Na kojim ste sve priredbama sudjelovali? Tko su dosad bili najaktivniji članovi?

– Ukupno smo odradili 133 manifestacije. Bilo je osam humanitarnih priredbi, devetnaest komercijalnih – to su ondje gdje prodajemo jelo za iznos donacije, a bilo je i firmi koje su nas angažirale i platile transakcijski – dvije radionice, 21 sportsko natjecanje, poput Olimpijskog festivala dječjih vrtića Primorsko-goranske županije. Izdvojio bih Rokovu u Beleju kao najveću od komercijalnih, za Turističku zajednicu. Ta fešta godinama nije održavana i zadovoljni smo zato što je sada imala veliku posjećenost. U pogledu količine hrane, dosad je najveća akcija bila na Županijskim sportskim igrama veterana Domovinskog rata gdje smo radili i doručak i ručak i večeru, ukupno 1.600 porcija u dan i pol. Najaktivniji su bili Tomislav Aleksić, Vilijam Antoninić, Neven Kraljić, Ivan Aleksić, Ivana Kraljić, Dario Brčić, Dejan Šukara, Filip Vlakančić, ja, a u zadnje vrijeme i Denis Flegar. Nakon što se dogovorimo što ćemo kuhati, dogovorimo se tko će tom prilikom biti šef. Primjerice, ako je netko specijalist za gulaš ili za roštilj, onda se njegova riječ poštuje. To funkcionira na kuhanju, a na moju inicijativu se pokreće svaki događaj. Imamo svoju »Knjigu mudrosti« u koju pišemo recepte. To je kuharica za velike fešte, dakle recepti od sto porcija naviše. Plan je da to jednoga dana bude i objavljena knjiga.

Kakva jela imaju najbolju prođu? Ostaje li hrane, što se radi s time?

– Najboljim se pokazalo jelo koje smo nazvali lošinjski kebab. To je miješano meso na roštilju – piletina, vratina i pljeskavica – koje se sitno isjecka, stavlja u tortilju i unutra ide coleslaw-salata, ali s našom doradom, obogaćena začinima. Osim toga, jako nam dobro idu Ćevapi u džepu. Odrežemo vrh somuna i napunimo ga kapulom, ajvarom i ćevapima. Tu je i novo jelo, koje smo probali na Lignjadi u Velom Lošinju prije mjesec dana – dubai-mađarica na roštilju – sloj tortilje, sloj mljevenog mesa, tortilje, mljevenog i tako kao torta, zabijemo ražnjić, izrežemo na kockice i pečemo na roštilju. Meso je začinjeno slično kao tatar-biftek. Od jela na žlicu, najbolje idu gulaši, jota, maneštra s deset vrsta povrća. U tome ne koristimo nikakve začine osim soli, papra i crvene paprike, nego bazu radimo isključivo od minimalno šest vrsta povrća koje se prodinsta. Nema vegete, nema temeljca. Od ribljih jela, najbolje idu skuše na roštilju, koje filetiramo kad su ispečene, te buzara od dagnji i škampa, to je ljetos jako dobro išlo. Ako ostane hrane, pred kraj fešte dijelimo i bez donacija, a ako i nakon toga ostane, zovemo poznanike da uzmu, odnesemo vatrogascima u DVD ili kući. Nikada se ne baci.

Kuhanje na trajektu tijekom plovidbe

Što ste radili na radionici za djecu?

– Bila je ciljana za dob od šest do deset godina. To je bila kuharska radionica za najmlađe početnike. Probali smo raditi kao da smo doma; motali su mesne kuglice, radili su umak od pomidora, rižoto od piletine, i ono što djeca najviše vole, paštu bolonjez. Za desert smo radili palačinke u sirupu od cijeđene naranče. Tu su nam pomogla dva mentora, Ivica Sudarević i Adrijano Nikolić. Sljedeća radionica je u vrtiću, za predškolski uzrast.

Što još planirate u udruzi

– Sljedeća velika najava je biciklističko natjecanje Četiri otoka, za koje su nas tražili da pripremimo tisuću obroka. Oni su unajmili trajekt i radit ćemo sve na licu mjesta za vrijeme plovidbe. Radit ćemo lošinjski kebab i buzaru.

Trend je sve manje kuhanja kod kuće, a sve više dogotovljavanja jela iz trgovina? Što najviše volite pripremati, a što jesti?

– Jako puno njih mojoj ženi govori da ima sreće što ima kuhara, no kod nas doma u 99 posto slučajeva kuha ona. Kod nas je domaća kuhinja. Nema baš pravila, a moje najdraže jelo su juha i meso na lešo, te parmigiana. To mi je pod broj jedan. Ali, nisam neki izbirljiv tip.

Iz »Knjige mudrosti« udruge Gušt: Ovo je lošinjski kebab!

Sastojci (na bazi 100 porcija):

5 kg otkoštenog pilećeg batka, 5 kg svinjskog vrata bez kosti, 5 kg pljeskavice (teletina, junetina), 10 kg svježeg bijelog kupusa, 5 kg svježeg crvenog kupusa, 2 kg mrkve, 3 kg ljubičaste kapule, 1 kg senfa, 1 kg majoneze, 2 kg milerama, 1 kg kajmaka, sol i papar po želji, tortilje promjera 28 cm

Priprema:

1. Zapali vatru u roštilju na ugljen. Ako se ugljen ne želi zapaliti, prijeti mu da ćeš kupiti električni roštilj. To obično pomogne.

2. Meso pripremi/mariniraj kao da ide na audiciju za najbolje jelo na roštilju. Meso ispeci lagano da ostane sočno. Dakle pečeš dok ne dobije onu boju »još malo pa će zagorjeti, ali još uvijek je savršeno«. Kad je meso pečeno, izvadi ga na dasku i izreži ga na sitne komadiće kao da radiš konfete za party.

3. Dok ponosno rezuckaš čarobni spoj okusa i mirisa, baci tortilje na jaki žar… sa svake strane po 15 sekundi. Gotova je kad se krene napuhavati kao balon i dobiju crte od rešetke.

Coleslaw – kralj hrskavosti:

U zdjelu ubaci: bijeli i crveni kupus, naribanu mrkvu i sitno narezanu ljubičastu kapulu. Zatim napravi umak: majoneza (koliko srce želi), senf (koliko hrabrosti imaš), kajmak (koliko ti je ostalo od jučer), mileram (da sve to malo smiri), sol i papar (da se osjeti da si kuhao). Sve pomiješaj dok ne izgleda kao salata koju bi ponosno pokazao na Instagramu.

Sastavljanje Lošinjskog kebaba: Uzmi tortilju. Namaži malo coleslawa – ali ne premalo, nisi na dijeti. Dodaj meso – naravno svega pomalo. Zarolaj tortilju tako da se ne raspadne. Po želji još kratko zapeci na roštilju da bude »crunch« i da izgleda kao da znaš što radiš.