CRIKVENICA – Netom prije donošenja odluke o potpunom zatvaranju ugostiteljskih objekata prošetali smo crikveničkom rivijerom u želji da otkrijemo kako ugostitelji komentiraju situaciju koronakrize, preporučene mjere te na koji se način nose s kriznom situacijom, odnosno kako koronakriza utječe na njihov rad i ostvarene prihode.

Lijepo sunčano vrijeme na terase je izmamilo brojne kavoljupce, i kako saznasmo, uglavnom lokalne posjetitelje, ali unutar samih kafića tek se rijetko može pronaći poneka usamljena duša, ili najčešće osobni prijatelji tamošnjih konobarica i konobara.

Bez jasnih kriterija

Takva situacija nimalo ne čudi, budući da unutar lokala, ovisno o njihovoj kvadraturi, može istovremeno boraviti najčešće ne više od šest, osam, deset ili dvanaest ljudi. Konkretno, u prostoru ugostiteljskog objekta dopušta se onoliko osoba koliko ih objekt može primiti na način da se na svaka četiri kvadratna metra nalazi jedan gost. Po ulasku u jedan ugostiteljski objekt zatekli smo vlasnika kafića kako iščekuje najavu novih epidemioloških mjera zaštite i započeli razgovor o aktualnoj situaciji koronakrize. Većina drugih ugostitelja nije htjela komentirati aktualnu situaciju, a tek malobrojni odvažili su se neformalno porazgovarati s nama, napominjući da žele ostati anonimni zbog straha od dodatnih sankcija, inspekcijskih provjera, ili samo prijekih pogleda vlastodržaca i drugih sugrađana. Malobrojni ugostitelji s kojima smo porazgovarali poprilično su ogorčeni, frustrirani, ljuti, razočarani, zbunjeni, pa čak i utučeni i beznadni, što najbolje pokazuje primjer jednog od njih.

– Kakvog to smisla ima?! Zatvoriti sve ugostiteljske objekte, a dozvoliti rad trgovačkim lancima, frizerima, hotelima i slično. Nemojte me krivo razumjeti, ne smeta meni to što navedeni subjekti mogu raditi, već mi smeta to što kod svih tih epidemioloških mjera ne vidim nikakve jasne kriterije prema kojima netko i nešto smije raditi, a netko i nešto ne može. Sve više vjerujem da je kriza planski smišljena kako bi se izravnali nekakvi ekonomski odnosi, pitaj Boga za čije interese i za kakvu svrhu. Kako inače objasniti ovu suludu situaciju?! Izgubila se svaka dosljednost i logičnost te nas čitava ova situacija poprilično zbunjuje, ljuti, frustrira…

Ogromni gubici

Kako je moguće da se kolona sjećanja u spomen na žrtvu Vukovara, ili Torcidina proslava smiju održati, a za kafiće koji su se maksimalno prilagodili svim mjerama, odjednom se najavljuje zabrana rada. Odakle nekome uopće ideja donijeti takvu mjeru? Je li netko radio istraživanja prema kojima se broj zaraženih drastično povećao zbog toga što su kafići otvoreni? Nakon određenog broja dana, Vlada će otkriti da se broj zaraženih ne smanjuje, odnosno da kafići ne utječu toliko na porast broja novozaraženih, i što onda? Što da mi ugostitelji radimo do tada? Moji mjesečni troškovi iznose oko 50.000 kuna (kad se zbroje računi za struju, vodu, najam i bezbroj drugih nameta i davanja), a jedva uspijevam zaraditi plaću za jednu zaposlenu konobaricu i sebe samoga.

Tko će nama ugostiteljima nadoknaditi ogromne gubitke i od čega ćemo živjeti? Svima je sve jasno, svi su upoznati s problemom, ali mi od tih riječi ne možemo živjeti, rekao nam je vidno ogorčeni ugostitelj čije ime, na njegovu molbu, nećemo objaviti.