NIŠTA OD OBNOVE

Imovinsko-pravni spor nesvakidašnjih sudionika u Crikvenici: Srpska pravoslavna crkva »okupirala« zemljište ruske pravoslavne crkve

Franjo Deranja

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Photo: Goran Kovacic/PIXSELL

Na zemljištu na kojem se već gotovo 100 godina nalazi Ruska pravoslavna crkva, gruntovno je od 2016. upisana srpska inačica te konfesije, a umjesto objekta, upisano je »dvorište i pustošina«



CRIKVENICA – Trebala je to biti benigna novinarska pripovijest o 100. obljetnici dolaska stanovitog broja ruskih državljana u Crikvenicu, i to nakon Oktobarske revolucije i po svršetku Prvoga svjetskog rata. Neposredniji i novovjeki povod trebao je biti svojedobni susret bivše hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović s ruskim predsjednikom Putinom i tadašnja najava moguće obnove ruske pravoslavne crkve sv. Nikole u Crikvenici. Do čega do danas nije došlo…


Uskoro će biti napunjen još jedan stogodišnji jubilej: izgradnja i otvorenje ruske pravoslavne crkve sv. Nikole Čudotvorca, smještene na dijelu gradskog zemljišta, uz glavnu gradsku prometnicu na zapadnom ulazu u grad.


Gradnja crkve dovršena je 1924. godine i otad su se u njoj počeli obavljati obredi. Kasnije su se ti obredi prorijedili, pa je u proteklih 50-ak godina održano svega 5-6 pravoslavnih liturgijskih obreda, a to znači i isto toliko otvaranja vrata tog svetišta, čiji se ključ čuva u – pravoslavnoj crkvi sv. Nikole u Rijeci.




Crkva je ipak otvarana, i to zbog izvanrednih povoda – u proteklih godinu-dvije dana više puta radi posjeta tadašnjeg ruskog veleposlanika u Hrvatskoj Anvara Azimova, a crkvu su posjetili odvojeno i izaslanik moskovskog patrijarha Antonije te episkop Gornjokarlovačke eparhije Gerasim.


Ključevi u Rijeci


Nakon mnogo godina, liturgija je u toj crikveničkoj ruskoj pravoslavnoj crkvi služena 2018. godine. I svaki put su s ključem tog sakralnog objekta iz Rijeke dolazili predstavnici Srpske pravoslavne crkve da bi je otvorili. I zatvorili.


I, umjesto da se prošle godine održi prigodno i svečano obilježavanje punog stoljeća od dolaska i naseljavanja ruskih državljana na ovim prostorima, pa uz to i eventualan dovršetak najavljene obnove te crkve, već površni pogled na taj objekt davao je proteklih godina i danas daje do znanja da se s tim u vezi ne događa – ništa. Neobično i neočekivano, pogotovo nakon dogovora na najvišoj razini između dvoje predsjednika, Grabar-Kitarović – Putin, od čega je prošlo već pune tri i pol godine!


»Kriva« crkva


Dubljim ulaženjem u temu dolazimo do saznanja da je vjerojatno posrijedi problem u imovinsko-pravnim odnosima. Naime, u Zemljišno-knjižnom odjelu, poznatijem kao Gruntovnica, govore da su točna očekivanja da je umjesto činjeničnog stanja (a to znači uknjižbe Ruske pravoslavne crkve) na zemljište upisana Srpska pravoslavna crkva, Pravoslavna eparhija Gornjokarlovačka, Srpska pravoslavna crkvena općina Rijeka (zemljišnoknjižni uložak 1717). I to ne u neko davno doba, nego je upisana – 2016. godine! Da slučaj bude još zamršeniji, kako je do toga došlo te kako je sud i na temelju čega donio rješenje o uknjižbi srpske umjesto ruske inačice pravoslavne konfesije, moglo bi se lako rekonstruirati, ali ta neočekivana spoznaja – da je crkveno zemljište »na drugome« – očito je »paralizirala« neke od ključnih sudionika na rusko-crikveničkoj strani.


Projekt Stjepana Rovešnjaka

Crkvu je projektirao ing. Stjepan Rovešnjak (Draganić kraj Karlovca, 1888. – Zagreb, 1958.), koji je školu pohađao u Zagrebu, a tehnički fakultet završio u Pragu. Po završetku studija zaposlio se u Sušaku 1912. godine, a onda, pred kraj Prvog svjetskog rata, došao s obitelji u Crikvenicu i tu ostao do 1931. godine. Osim njegova impozantnog opusa za vrijeme boravka u Sušaku, Rovešnjak na crikveničkom području projektirao je mnoge vile i hotele, bolničke i privredne objekte te Kino Jadran u Crikvenici.

Predstavnici Srpske pravoslavne crkve ne pokazuju interes ni za ispravljanje ovog stanja s imovinsko-pravnom zavrzlamom, a pogotovo ne pokazuju namjere za popravljanje trošnog objekta crkve u Crikvenici. A gradsko vodstvo Crikvenice, uza svu dobru volju, to nikako ne može riješiti, pogotovo ne samo, a još manje samostalno. To je prije svega pitanje u području pravosuđa, a Grad Crikvenica može tu biti samo jedna od najmanje triju zainteresiranih strana za rješavanje tog problema.


Nesuđena turistička atrakcija


Prof. dr. sc. Zdenko Cerović, profesor na opatijskom Fakultetu za hotelijerstvo i turistički menadžment, koji je i predsjednik Hrvatsko-ruskog društva prijateljstva, govori da bi taj crkveni objekt – uza svu neupitnu i važnu kulturološku i spomeničku vrijednost – mogao biti i iznimna turistička atrakcija, a Natalia Marčelja, autorica knjige pod naslovom »Ruska pravoslavna crkva svetoga Nikolaja Čudotvorca u Crikvenici«, što ju je priredila u suautorstvu s Nedom Mucafir i tiskala u nakladi udruge »Ruski dom« Rijeka, rekla je za naš list:


– U luku Bakar brodovima je 1920. godine došlo 6.500 ruskih emigranata. Oko 300 došlo ih je na područje od Dramlja, Crikvenice i Novog Vinodolskog, pa sve do Senja. Danas na području PGŽ-a živi ukupno oko 350 pripadnika ruske nacionalne manjine. Blagonaklonošću, razumijevanjem i zalaganjem udovice ruskog veleposlanika N. G. Hartviga, koji je živio i radio u Beogradu, Aleksandre Pavlovne Hartvig, koja je osigurala inicijalna sredstva za kupnju zemljišta i gradnju crkve, tada je osigurano zemljište za gradnju crkve, koje je bilo znatno veće od ovoga danas.


Crkva je izgrađena, i to ruska pravoslavna crkva sv. Nikole Čudotvorca u Crikvenici. Bilo je to 1924. godine. Pojedini su pripadnici ruske emigrantske zajednice u traženju posla tijekom godina odlazili s ovog područja. Mnogi koji su ostali uključili su se u domicilna zbivanja i život ovog podneblja, doživjeli i uzvratili ljubav na mnoge dobre načine, rekla je Natalia Marčelja, predsjednica Udruge »Ruski dom« u Rijeci dodavši da su pokrenuli postupak kojim nastoje riješiti ovu imovinsko-pravnu zavrzlamu sa zemljištem na kojem se u Crikvenici nalazi ruska pravoslavna crkva. Dodali bismo, kako je uz nužnost dobronamjernog i, na koncu, učinkovitog rješavanja ove imovinsko-pravne »zagonetke« jednako važan sastojak za uspješan i pravedan epilog višestrano – dobra volja!