Od badema i šećera

Krokant uskoro postaje slastica i vizitka Lošinja, mogao bi biti proglašen nematerijalnim kulturnim dobrom

Bojan Purić

Foto B. PURIĆ

Foto B. PURIĆ



MALI LOŠINJ – Iako sam po sebi nije unikatan, lošinjski krokant mogao bi – prvenstveno u pogledu načina izrade – uskoro postati nematerijalno kulturno dobro. Slastica od badema i šećera odavno se udomaćila na Mediteranu, a na Lošinj je stigla, po svoj prilici, pomorskim trgovačkim putem, otprilike s uzletom Malog Lošinja kao brodograditeljsko-pomorskog središta.


Krokant se pripremao prigodno, za vjenčanja, pa i druga obiteljska okupljanja, kao i za druge, javne svečanosti, ali je dostupnošću drugih sastojaka i preuzimanjem novih trendova polako nestajao s otočnih stolova, da bi nedavno doživio novu afirmaciju. Pod robnom markom “Crocantessa”, sada ga izrađuje slastičarnica “Moby Dick”, čiji vlasnici Petar Goleš i Katya Žic-Antunović posljednjih godina krokantima opskrbljuju mladence i organizatore javnih svečanosti. Krokant čine tanke ploče smjese badema i šećera koje se, prije no što se stvrdnu, oblikuju u “dvorce” na nekoliko katova, najčešće tri do pet.





“Crocantessa” je sada ponuđena kao dio krokanta, kvadratasta pločica u atraktivnom plavo-zlatnom pakiranju na kojemu je silueta na Čikatu nedavno postavljene skulpture “Addio”, koja predstavlja ženu koja maše na pozdrav pomorcu koji odlazi na daleko putovanje. Predstavljanje je održano u Muzeju Apoksiomena, a osim izrađivača Petra Goleša, govorili su direktor Turističke zajednice Malog Lošinja Dalibor Cvitković, ravnateljica Lošinjskog muzeja Zrinka Ettinger Starčić te gradonačelnica Ana Kučić, podržavajući želju da ovaj komadić krokanta postane suvenir kojeg će mnogi turisti ponijeti na odlasku s otoka. Uz Marinu Đukanović, koju je Goleš nazvao “kumom” ove ideje, svi su zajedno na kraju svečanosti rasjekli krokant sabljom, što je također dio običaja i odnosi se na sablju kao dio kapetanske odore, a u novoj će, minijaturnoj varijanti, sablju zamijeniti žličica ili neki drugi pribor za jelo.



Prisustvovali su uzvanici iz otočnih ustanova i poduzeća, a u publici je bila i Anna Maria Saganić, koja je proteklih desetljeća održavala tradiciju izrade lošinjskog krokanta.
Ettinger Starčić je poručila: “Ako Rab ima rapsku tortu, zašto mi ne bismo zaštitili lošinjski krokant? Kod nas je izrada dovedena do savršenstva i potrebna je brzina u radu sa stijenkama debljine od dva do četiri milimetra. Krokant je karakterističan za vjenčanja, a mi smo prijavili personalizirani krokant, primjerice u obliku jedrilice ili u obliku Eiffelovog tornja, kakav je svojedobno napravio Guido Skevin”.


“Kome god smo se obratili za savjet, izašao nam je ususret, pa ovo nije samo naš projekt, nego projekt zajednice. Iza nas je mnogo izgorenog šećera, bačenih krokanata, opečenih ruku… Izrada traje i po dvadesetak sati, a ovih dana ćemo prvi put napraviti krokant na sedam katova”, rekao je Petar Goleš.