Nagrada u pravim rukama

Profesorica Davorka već 16 godina putuje vlakom na posao iz Rijeke u Moravice: ‘Meni je to sad sve već normalno’

Marinko Krmpotić

Ustajem u 4.30 jer mi u 5.30 kreće vlak za Moravice i putujem dva sata. U vlaku ispravljam školske zadaće, kaže Davorka Nekić



MORAVICE – Tko god s ljubavlju radi svoj posao, itekako zna kako su najvrjednije nagrade vezane uz struku. Naime, takvo priznanje pokazuje kako se posao odabran za životni poziv radi i više od onog kako treba, a to nije malo. No, što kad se iste godine dobiju – dvije takve nagrade!? Logično, zadovoljstvo je dvostruko veće.


Vrijeme brzo prošlo


I baš takvo zadovoljstvo doživjela je ove jeseni profesorica engleskog i hrvatskog jezika Davorka Nekić – rođenjem i mladošću Senjkinja (nikako Senjanka, podučila nas je naglasivši kako niti jedna žena iz Senja za sebe neće reći da je Senjanka, već – Senjkinja), mjestom stanovanja Riječanka (sa suprugom Darkom i kćeri Martom, učenicom 4. razreda, živi u Rijeci), a poslom Goranka jer već više od 15 godina radi u Moravicama u Područnoj školi »Nikola Tesla«.


– Prvi radni dan u ovom lijepom goranskom mjestu bio mi je 12. ožujka 2007. godine. Sama sebi nisam vjerovala kad sam neki dan išla računati i vidjela da teče već moja šesnaesta godina u ovoj školi! Sve je to prošlo neshvatljivo brzo i čini mi se da je sve bilo još jučer, a da su godine prošle vidim tek po mojim nekadašnjim učenicima koje sretnem i vidim da imaju djecu i meni je sve to nekako čudno jer su oni za mene još uvijek oni divni mladi ljudi, dječaci i djevojčice, kojih se sjećam iz škole – govori Senjkinja, Riječanka i Goranka Davorka naglašavajući kako joj nagrade puno znače jer radi s puno ljubavi prema svom poslu i djeci koju odgaja. Da to nije ni lako ni jednostavno, jasno je kad se pogleda njezin radni dan koji, kazala nam je, izgleda ovako.


Ustaje u 4.30




– Ustajem u 4.30 i iz našeg stana u Rijeci idem na Željezničku postaju odakle u 5.30 kreće vlak za Moravice. Dva sata kasnije smo u Moravicama. Nastava počinje u 8 sati, a ako imam manje sati, stignem na vlak koji iz Moravica kreće u 11 sati pa je u Rijeci oko pola jedan. No, ako imam više sati, onda idem na onaj u 14.30, što znači da sam u 16.30 ili 17 sati u Rijeci, a to znači da sam cijeli dan na poslu. U vlaku ispravljam školske zadaće i kontrolne, pripremam se i radim znatan dio poslova koje bih morala inače raditi kod kuće. Meni je to sada već sve normalno i uobičajeno – govori Davorka, koja predaje engleski, i to svim moravičkim učenicima od 1. do 8. razreda. No, uz redovnu nastavu realizira i izniman broj vannastavnih aktivnosti kao što su sudjelovanje na brojnim natječajima i projektima, povezivanje s učenicima iz drugih sredina, sudjelovanje na međunarodnim natječajima, predstavljanje država u kojima se govori engleski jezik uz nazočnost predstavnika njihovih ambasada… I u svemu tome ostvarila je sjajne rezutate i postigla brojne uspjehe na državnoj i međunarodnoj razini. Upravo zato ove su godine županijska i državna nagrada došle u prave ruke.


EU projekt na Malti


Županijska prosvjetna nagrada dijeli se svake godine i dobivaju je po dvoje nastavnika ili profesora u osnovnim i srednjim školama te dvije prosvjetne ustanove, a prijedlog za nagradu stiže od struke, odnosno iz zbornice koja je Davorku i predložila.


Državna se pak nagrada temelji na jasno određenim kriterijima i ove ju je godine zaslužilo 513 prosvjetnih djelatnika među kojima je bila i Davorka Nekić. Naravno, nagrada je uvijek i motiv za daljni rad, pa tako Davorka naredni tjedan odlazi na jedan EU projekt na Maltu, a ne treba ni sumnjati kako će već tijekom ove školske godine sa svojim učenicima opet ponuditi nešto novo.