Foto Reuters
Bilo bi nekritično reći da će se pitanje svih malignih tumora riješiti imunoterapijom, no više nema dvojbi da je različite vrste zloćudnih tumora moguće liječiti imunološkim metodama, ističe prof. dr. Stipan Jonjić
Hoće li se u budućnosti imunoterapijom liječiti rak i može li daljnji razvoj cjepiva pobijediti neke od trenutno najtežih zaraznih bolesti, samo su neka od pitanja na koja su svoj odgovor pokušali dati domaći i inozemni znanstvenici sudjelujući na simpoziju posvećenom cjepivima i imunoterapiji koji je organizirao Zavod za kliničku i transplantacijsku imunologiju i molekularnu medicinu HAZU-a zajedno sa Znanstvenim centrom izvrsnosti za virusnu imunologiju i razvoj novih cjepiva, koji objedinjuje hrvatske stručnjake koji se bave istraživanjem ove problematike.
Prema riječima prof. dr. Stipana Jonjića, kooridinatora ovog znanstvenog centara izvrsnosti, imunoterapija i cijepljenje dva su usko povezana procesa.
– Bilo bi naravno nekritično reći da će se pitanje svih malignih tumora riješiti imunoterapijom, no više nema dvojbi da je različite vrste zloćudnih tumora moguće liječiti imunološkim metodama. Zbog modifikacija proteina koji su određeni nekim tumorskim genima, naš imunološki sustav često prepoznaje tako promijenjene molekule kao strane i na njih odgovara razvojem specifičnog protu-tumorskog odgovora. Međutim, to obično nije dostatno jer tumori imaju efikasne mehanizme za izbjegavanje imunološke kontrole. Međutim, posljednjih godina svjedočimo uspješnom razvoju metoda imunoterapije tumora. Tu svakako valja spomenuti staničnu imunoterapiju koja se temelji na modifikaciji limfocita osobe koja nosi tumor na način da im se genetički ugradi receptor koji je specifičan za tumor, tzv. terapija kimeričnim antigenskim receptorim, te terapiju NK stanicama koje također mogu prepoznati i uništiti tumorske stanice.
Imunološki odgovor
Drugi pristup koji se u kliničkim istraživanjima pokazao vrlo uspješan zasniva se na primjeni protutijela specifičnih za različite receptore koji nadziru aktivnost limfocita T. Na ovaj način te se imunološke stanice mogu učiniti puno ubojitijim za tumore. Uspjeh ovog tipa imunoterapije ovisi o tome razvijamo li tijekom tumorskog rasta imunološki odgovor protiv tumora. U tom slučaju možemo potaknuti te imunološke stanice da budu još agresivnije, odnosno možemo imunološki liječiti tumor. Imunološki odgovor se može potaknuti i adekvatnim tumorskim cjepivima, a u tom slučaju kombinirani pristup, vakcinacije i imunoterapije ima velike izglede, objašnjava prof. dr. Jonjić.
JONJIĆ: CIJEPLJENJE NIJE PITANJE OSOBNIH PRAVA
Paralelno s radom znanstvenika na razvoju novih cjepiva i imunoterapiji koja bi jednog dana mogla postati uspješna u kliničkoj primjeni, često se u javnosti mogu čuti pokreti koji sumnjaju u uspješnost cjepiva i suvremene terapije.– Ne bih polemizirao s ljudima koji koriste znanstveno neprovjerene informacije o valjanosti cjepiva. Spadam među one koji misle da to treba zakonski urediti, jer to nije pitanje osobnih prava i sloboda već prije svega šire brige o zdravlju svakog pojedinca i svih ljudi. No, što biste drugo i očekivali od imunologa nego da ima ovakav stav, konkretan je prof. dr. Jonjić.uz okvirić uz naglasak
Cilj Centra čiji je koordinator je istraživanje odnosa virusa i imunološkog sustava kao i dizajniranje uspješnih cjepiva i vektorskih cjepiva za prevenciju i liječenje zaraznih bolesti i tumora. Osim znanstvenika s Medicinskog fakulteta u Rijeci, u radu ovog Centra sudjeluju i znanstvenici Centra za istraživanje i prijenos znanja u biotehnologiji te stručnjaci Klinike za infektivne bolesti »Fran Mihaljević« iz Zagreba.
– Što se tiče budućnosti suvremenih cjepiva, tu uopće nema dvojbe: cjepiva, pogotovo moderna cjepiva, sasvim sigurno uz imunoterapiju spadaju u nešto što će promijeniti sliku svijeta kad su u pitanju različite infektivne bolesti. Na simpoziju je bilo dosta riječi kako koristiti suvremene imunološke spoznaje, napose spoznaje o imunološkom nadzoru različitih virusa i bakterija u dizajniranju novih cjepiva protiv zaraznih bolesti, kod kojih zbog osobitosti njihove biologije i izbjegavanja imunološkog nadzora, nije jednostavno napraviti potpuno učinkovito cjepivo, upozorava prof. dr. Jonjić.
Opasni patogeni
Da se radi o iznimno važnom području medicinske znanosti, pokazala je i zadnja, zastrašujuća epidemija virusa ebole koja je pokazala znanstvenoj i medicinskoj zajednici kako je još uvijek krhka i nespremna za izazove u sukobu s opasnim patogenima.
Prema mišljenju prof. dr. Alemke Markotić iz Klinike »Fran Mihaljević« koja također sudjeluje u radu Centra za razvoj virusne imunologije i razvoj novih cjepiva, broj oboljelih i smrtnih slučajeva uslijed ebole, između ostalog su rezultat godina zanemarivanja razvoja cjepiva i lijekova za opasne patogene od strane šire znanstvene zajednice.
– Samo zahvaljujući entuzijazmu pojedinih istraživačkih skupina, danas imamo dobra polazišta za razvoj cjepiva i bioloških preparata za visoko patogene mikroorganizme. Razvoj lijekova i cjepiva za opasne i rijetke bolesti uzrokovane visoko patogenim mikroorganizmima, zahtijevaju blisku suradnju vrhunskih infektologa, imunologa i mikrobiologa. Kroz centar izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva upravo ćemo pokušati ostvariti takvu suradnju na nacionalnoj i međunarodnoj razini, baziranu na translacijskoj medicini. Od naših istraživanja u području visoko patogenih hantavirusa koji u Hrvatskoj uzrokuju opasnu bolest, hemoragijsku vrućicu s bubrežnim sindromom, očekujemo nove spoznaje u imunološkim mehanizmima bolesti koje bi mogle poslužiti za razvoj učinkovitih cjepiva i imunoterapeutika, ističe prof. dr. Markotić.
