Otto Skorzeny nije bez razloga odabran kao atentator na Teslu u teoriji zavjere. Radi se o ponajboljem njemačkom specijalcu, čovjeku iza kojeg nedvojbeno stoje neke od najspektakularnijih akcija u Drugom svjetskom ratu i osobi iza koje također se razvijaju teorije zavjere.
Naime, prva informacija o njemu kao ubojici Nikole Tesle dana je na nekim od portala teoretičara zavjere, gdje se kaže kako je u biografskim spisima baš on to spomenuo. Kako takvi spisi ne postoje u službenim povijesnim dokumentima, bilo je nejasno odakle takva konstrukcija. No, tek se na nekim forumima to razjasnilo. Naime, radi se o fantomskim spisima napravljenim u devedesetim godinama prošlog stoljeća, jer je teorija zavjere kako Skorzeny nije umro 1975. godine u Madridu, što je službeni podatak, već da je živio do početka ovog tisućljeća. Što bi bilo neobično, obzirom da je od 1970. do 1975. godine operirao dva tumora, te da je od istog i umro 1975. godine. Kremiran je, a njegov je pepeo prosut u njegovom rodnom Beču. Tijekom pedesetih su i objavljeni njegovi memoari, u kojima o ubojstvu Tesle nije pisalo ništa.
Naime, niti dva tjedna prije Tesline smrti, 7. siječnja 1943. godine, Skorzeny je bio na Istočnom frontu u Ukrajini. Ne samo da je bio, nego je i ranjen pred Božić 1942. godine. Sudjelujući u operacijama sa svojom tadašnjom jedinicom, 2. SS divizijom Das Reich, pogođen je šrapnelom »Kaćušine« rakete u stražnji dio glave, a kako se radilo o ljudeskari od gotovo dva metra sa sjajno fizičkom spremom, odbio je liječničku pomoć. Ranu su mu samo bandažirali, te je popio jednu tabletu protiv bolova i čašu rakije. No, dva-tri sata nakon toga se srušio te je hospitaliziran. Dapače, rana je bila tako teška da su ga nakon nekog vremena prebacili u bolnicu u Beču, pa potom na kućnu njegu u Berlin, gdje je ostao do kraja travnja. Dapače, tek na tom prisilnom bolovanju Skorzeny teoretski razmatra diverzantsko ratovanje i djelovanje onoga što će se danas zvati »Special Forces« te tek nakon toga radi svoje najveće operacije: spašavanje Mussolinija, pokušaj hvatanja ili ubijanja Staljina, Roosevelta i Churchilla u Teheranu ili recimo pokušaj zarobljavanja Tita u Drvaru. Tako da bi i s te strane, čak i ako se oduzme ta sitnica od po život opasne rane, početak 1943. godine bio jednostavno prerano vrijeme za takvo djelovanje Skorzenyja u kojem bi on onda ubio Teslu.
Projekt »Philadelphia«
Mediji su se na ovu priču navukli vjerojatno jer im ovakve priče jako dobro sjedaju, obzirom da su čitane. A navukli su se koristeći informacije s foruma skupina zainteresiranih za teorije zavjere. I dok neke od tih teorija zbilja nisu »bez vraga«, čini se kako je ova s ubojstvom Nikole Tesle jednostavno pucanj u prazno. »Medijski alkar u ništa«, kazalo bi se u Sinju.
Doduše, brine činjenica da su se s tih foruma probile baš ove priče o smrti Nikole Tesle. Jer to je znak da smrt ipak bolje prodaje medije nego li nešto drugo.
Nikola Tesla je zadnjih desetak godina života bio povučena osoba, prema nekim verzijama razočaran svijetom. Donekle to vuče priču i iz njegovog odnosa s Thomasom Edisonom, koji je razvijajući izume na osnovu Teslinih zamisli sve to jako dobro unovčio, dok Tesla nikada nije imao neke pretjerane poslovne sklonosti. S druge strane, Ličaninu se činilo i kako svijet ne ide u razvoju onoliko brzo koliko bi mogao, tako da se može kazati da je Tesla bio i utopist i idealist.
Neki od njegovih suradnika (a tu će zapravo početi i sve teorije zavjere koje ga okružuju) nakon smrti su tvrdili kako je ubijen jer je previše znao. No, što je znao, iako su oni radili s njime, nisu kazali. Postojala je pretpostavka kako je Tesla radio na projektu »Philadelphia«, odnosno stvaranju nevidljivog broda. Znači, ne radarski nevidljivog, nego baš nevidljivog. Jasno, i ovaj je projekt ostao samo na teoriji zavjere, a oni koji su je pokušali protumačiti naknadno mišljenja su kako se tada radilo o počecima stvaranja radarske nevidljivosti, koja će stvarna postati tek početkom 80-tih, kad Amerikanci predstave svoj avion F-117. No, kako informacija često u prelasku od osobe do osobe postane malo nakićena, lako je moguće da je primarni info o radarskoj nevidljivosti do javnosti postala informacija o pravoj nevidljivosti.
Prirodna smrt
Sudjelovao ili ne na tom projektu, ono što se o Tesli nedvojbeno zna jeste da je mrtav pronađen 7. siječnja 1943. godine u hotelskoj sobi u New Yorku. Sam, ležeći na krevetu u odjelu. Obdukcija će pokazati da je umro prirodnom smrću. Dva dana prije toga uzeo je sobu i od osoblja je tražio da ga ne uznemiruju, što dodatno draži teoretičare zavjere. Jer, ili je Tesla znao da će umrijeti, ili ga je netko ubio ili je počinio samoubojstvo. Kako takve stvari koje vise u zraku ostavljaju uvijek dovoljno mjesta za spekulacije, ne treba čuditi kako je sve to postalo plodno tlo za teoretičare zavjere.
Kao da sve ono što je tijekom svog života nije dovoljno da se Teslu stalno i iznova proučava, kao da njegova želja za besplatnom energijom nije dovoljna da ga se smatra velikim filantropom, i njegova je smrt tako postala predmetom raznih spekulacija.
