Da je, kojim slučajem, najnovija Sunčeva baklja erumpirala u smjeru Zemlje, nastali bi brojni problemi za satelite, astrounaute na Međunarodnoj svemirskoj postaji (njih ondje ne štiti Zemljino magnetsko polje pa su izloženi pogubnoj radijaciji) i energetske, komunikacijske i druge sustave na Zemlji
Čestice radiaktivnog izotopa berilija-10 koji je dospio na Zemlju za izbijanja najveće Sunčeve baklje zabilježene u novijoj povijesti, tzv. Carringtonovog događaja iz 1859. godine, znanstvenici i danas pronalaze u grenlandskom ledu. Polarna svjetlost (aurora borealis), koja se obično vidi samo u nordijskim krajevima, tada se na noćnom nebu mogla zapaziti sve do Havaja i Kube!
Astronomi već danima uočavaju velike eksplozije u Sunčevoj atmosferi. Najnovija erupcija vrlo snažne Sunčeve baklje u utorak, najveća u posljednjih pet godina, koja je oslobodila golemu energiju i stvorila divovski oblak što je prekrio gotovo pola Sunca, ipak je nepotrebno izazvala zabrinutost. Naime, erupcija solarne baklje i pripadajuće radijacije dogodila se na strani Sunca koja ne gleda na Zemlju, što znači da će njezin utjecaj na satelite, komunikacijsku mrežu i zračni promet biti minimalan, kažu znanstvenici.
Baklja koja je erumpirala u utorak najsnažnija je u sadašnjem solarnom ciklusu, koji je počeo prije tri godine i trajat će, kako procjenuju znanstvenici, do 2020. godine. Sunčeva aktivnost dosegnut će svoj vrhunac, u 11-godišnjem ciklusu, 2013. godine, nakon čega slijedi opadanje. Posrijedi je redoviti ritam nama najbliže zvijezde.
O kakvim je silovitim praskovima u Sunčevoj atmosferi riječ, govori i podatak da se oslobođena energija može usporediti s milijardama nuklearnih eksplozija. Takva eksplozija putuje brzinom od milijun kilometara na sat, čak i brže. Do erupcija solarnih baklji dolazi zbog sudaranja magnetskih polja na Suncu, stvaraju se tzv. kvrge, a golema se energija pretvara u vrelinu, svjetlost i čestice koje u obliku baklje izbijaju s površine Sunca u svemir.
Da je, kojim slučajem, najnovija Sunčeva baklja erumpirala u smjeru Zemlje, nastali bi brojni problemi za satelite, astrounaute na Međunarodnoj svemirskoj postaji (njih ondje ne štiti Zemljino magnetsko polje pa su izloženi pogubnoj radijaciji) i energetske, komunikacijske i druge sustave na Zemlji. Ovaj put smo prošli bez posljedica.
