SMIJEMO LI SVE ŠTO MOŽEMO?

Jesmo li opet otvorili »Pandorinu kutiju« ili je ona čitavo vrijeme otškrinuta? Vraćamo se opet na bioetičke početke i prof., V.R. Pottera, koji je još 1970-ih u prvom velikom vrtlogu biotehnološke revolucije upitao »smijemo li sve što možemo« i gdje su granice rizika, ukazujući da je znanje bez mudrosti kako njime upravljati – opasno znanje.

Ovdje je najjasniji rizik u tome hoćemo li se limitirati na terapijsko »popravljanje« genoma i time spriječiti tešku nasljednu bolest ili ćemo, kad smo već tu, »popraviti« i susjedni gen za, primjerice, inteligenciju, sportske sklonosti ili boju kose/očiju. Dakle tehnologija je neupitno tu, upitne su jedino granice opravdane upotrebe!

NOVE REVIZIJE

Čovječansto se opet našlo u procijepu između tehnooptimizma (nikad veće vjere u napredak medicine i njene tehnologije) i tehnopesimizma (nikad većeg straha od posljedica primjene)! Ne smijemo zaboraviti da niti jedan technos ne može opsati zaboravi li na svoj ethos.

Za sada je potrebno ponoviti gradivo i podsjetiti se što o zahvatima na ljudskom genomu govore najvažniji međunarodni i domaći dokumenti. Biti će zanimljivo pratiti hoće li se nakon ovog summita krenuti u njihove revizije…

Trodnevni summit na temu budućnosti genetskog inženjeringa rezultirat će, kako je najavljeno, zaključcima koji bi trebali biti obvezujući nakon što ih objavi američka Nacionalna akademija za znanost. Znanstvenici su se posebno fokusirali na tzv. CRISPR tehnologiju, koja je »popravljanje« gena učinila bržim i potentnijim nego ikad. Mnoge znanstvene organizacije pozvale su na time-out u eksperimentima koji se provode na ljudskim stanicama, u strahu da se njima ne prijeđe granica etičnosti.

Washingtonski sastanak mogao bi rezultirati novim pozivom na odmjerenost, ili smjernicama koje bi definirale kako vladati novom eksplozivnom tehnologijom, a znanstvenu zajednicu uputile kako nastaviti s istraživanjima, i na koji način koristiti plodove svojih istraživanja.

Promjena strukture

Zanimljivo je da se istodobno dogodila i objava nove, dorađene tehnologije popravljanja DNK: časopis Sciense objavio je rad znanstvenika Broad Instituta MIT-a i Harvarda, koji su svoju Crispr-Cas9 metodu, koja se svodi na cut-paste postupak posudili iz prirode, od bakterija koje se na taj način štite od stranih DNK iz virusa. Autori istraživanja došli su do načina kojim se može djelotvorno izbjeći opasnost nepovoljnog djelovanja na druge važne gene pri popravljanju gena, odnosno poticanja neželjenih procesa u organizmu, primjerice karcinoma. Vjeruju da problem rješava promjena molekularne strukture Cas9 enzima, pri čemu se odstranjuje samo neželjeni dio, dok ostatak dragocjenog genetskog koda ostaje netaknut. Među autorima je jedan od pionira CRISPR tehnologije, Feng Zhang, koji je sudionicima summita poručio da se radi o »vrhu ledenog brijega«.

Sve su to sustavi koji dolaze iz prirode i dio su osnovne biologije, a mogli bi se razviti i do bitno više razine od ove o kojoj se danas raspravlja, smatra Zhang.

Ono što znanstvenike najviše muči odnosi se na primjenu znanstvenih otkrića za koje su zaslužni. Jennifer Doudna, profesor molekularne biologije s University of California izjavila je kako će proći mnogo godina dok se ova tehologija počne primjenjivati u liječenju ili izbjegavanju bolesti. Ipak, drugi upozoravaju kako je vrijeme da se stane na loptu, prije nego se ode predaleko. Ako se to dogodi, svijet više nikada neće biti isti, upozoravaju znanstvenici.

Biotehnološko otkriće

George Church, genetičar s Harvard Medical School, ističe kako se znanstvenici već desetljećima bave genetskim modifikacijama, te kako od ukupno 2.000 genskih terapija koje se klinički ispituju, niti jedna ne odnosi na CRISPR.

– Ono što ovu metodu drastično razlikuje od svih ostalih, jest trošak. Ona je oko tisuću puta jeftinija, a to bi mogla biti prekretnica – kazao je Church.

David Baltimore iz tvrtke »Caltech« istaknuo je da je najvažnije pitanje kada ćemo, ako ćemo ikada, poželjeti koristiti »uređivanje« gena da bi promijenili nasljeđe čovječanstva.

– To je moćna nova tehnologija s mnogim mogućnostima primjene u biomedicinskim istraživanjima, uključujući potencijal liječenja ljudskih genetskih bolesti, koja je već označena kao najveće biotehnološko otkriće stoljeća. Najveći umovi genetičkog inženjeringa današnjice okupili su se u Washingtonu da donesu odluku nakon koje više ništa neće biti isto – uvjerena je Iva Sorta Bilajac, bioetičarka s Medicinskog fakutleta u Rijeci.

– Ova se inovacija smatra najvažnijom inovacijom u posljednjih 30 godina, ima ogromne potencijale u razvoju biogoriva, lijekova i hrane, a nadasve u biomedicini. To je tehnika čiji začeci datiraju još iz 1980-ih, ali tek 2012. počele su se nazirati prave mogućnosti – podjseća Bilajac.

Tom tehnikom može se »uređivati« svaki DNA. Na vrlo preciznoj lokaciji unutar genoma locira se, identificira, te izreže ili izmijeni bilo koji gen. Istraživanja su provedena na bakterijama, pokazuju potencijalnu korist u biljaka i životinja, međutim, što je s humanim genomom? Ova tehnika vrlo je primamljiva u genskoj terapiji u borbi protiv teških nasljednih bolesti, poput primjerice mišićne distrofije.

Pitanje svih pitanja

– Vivek Wadhwa sa Sveučilišta Stanford pripada znanstvenicima skeptičnim u pogledu poisljedica primjene i zagovara moratorij na »uređivanje gena«, postavljajući brojna etička i sigurnosna pitanja. Ukazuje na tanku liniju između manipuliranja mikrobiološkim materijalom u epruveti i »popravljanja« ljudskog DNA u živim stanicama, slikovito se pitajući »jesmo li spremni za budućnost u kojoj će »uređivanje gena« biti izvedivo poput uređivanja word-dokumenta?« – prenosi Sorta-Bilajac.

U najkontroverznijem scenariju, kaže, moći ćemo mijenjati genetski materijal odgovoran za nasljedne osobine, a ne samo genetski materijal u tjelesnim stanicama. Pitanje je, naravno, koliko će trebati da oni koji to žele i financijski mogu, požele »izdizajnirati« vlastito potomstvo? Koliko treba da među nama počnu hodati »Frankenbebe«?

To, tvrdi naša sugovornica, nije puki SCI-FI. Početkom godine kineski istraživači pokazali su kako ova tehnika može potencijalno biti korištena na umrtvljenim stanicama embrija. »Pitanje svih pitanja jest jesmo li svjesni da promjenom jednog jedinog genoma mi mijenjamo ne samo tu jednu stanicu, već svaku stanicu našeg »dizajniranog« djeteta, ali i svih njegovih potomaka, dakle bespovratno mijenjamo genetski identitet još nerođenih budućih generacija«, upozorava bioetičarka.

Možda smo se, kaže, neočekivano i prebrzo našli u samom zapletu filma »Gattaca«, snimljenog 1997. godine, u kojem se radnja događa u »ne toliko dalekoj budućnosti«, a glavni lik, znakovitog imena Vincent Freeman bori se protiv društvenog poretka u kojem je eugenika (jedini) prihvatljivi način života.