U izdanju Društva psihologa Istre objavljena je zanimljiva knjiga »Klima se mijenja, a mi…« psihologa Dževdeta Hadžiselimovića, čiji tekstovi predstavljaju priloge psihologiji klimatskih promjena. Riječ je o sada ukoričenim člancima, koji su većim dijelom već ranije objavljeni, a neki su od njih kratki izvještaji o istraživanjima koja su provedena na manje ili više prigodnim uzorcima sudionika – studentima, gimnazijalcima, osnovnoškolcima, psiholozima… 

Budući da su članci napisani u protekle tri-četiri godine, imaju i obilježje svojevrsnog dnevnika klimatskih promjena, odnosno njihovih manje ili više razornih učinaka u pojedinim dijelovima svijeta.

U naslovu knjige autor koristi nedovršenu rečenicu: »Klima se mijenja, a mi…«, a mogućnosti različitog dopunjavanja takve rečenice praktički su neograničene. Sudionici provedenih istraživanja imali su određeno vrijeme za dopunjavanje rečenice, dok naša civilizacija – kako upozorava Dževdet Hadžiselimović – ima sasvim ograničeno vrijeme za rješavanje izuzetno kompleksnog problema usporenja klimatskihpromjena. 

Prema riječima autora, knjiga nema znanstvenih pretenzija i nije pisana znanstvenim stilom, premda se u njoj poziva na znanost i znanstvena istraživanja. Osnovni je cilj knjige poticaj čitateljima da prihvate svoj dio odgovornosti za posljedice klimatskih promjena, koje će se na različite nepovoljne načine odražavati na ljudima te njihovu tjelesnom i mentalnom zdravlju.

– Nisu sve učestaliji i razorniji uragani, oluje, poplave i požari jedini pratioci klimatskih promjena. Spomenut ćemo još neke od njih, o kojima klimatska znanost govori sa sve više pouzdanosti: otapanje ledenjaka i planinskih glečera, stanjivanje morskog leda i otapanje permafrosta (stalno zaleđeno tlo) uz moguće oslobađanje stakleničkog plina metana, smanjivanje i kasnije zamrzavanje jezera, dulja razdoblja suša i valova vrućine, blaže zime, raniji dolazak proljeća i kasnije nastupanje jeseni, veća učestalost ekstremnih vremenskih pojava, ranije cvjetanje biljaka da bi im potom naštetio iznenadni mraz, promjena razdoblja i područja migracija životinja, širenje nekih bolesti na nova područja, porast temperature i kiselosti oceana i mora, nestajanje koraljnih grebena, iščezavanje nekih biljnih i životinjskih vrsta, porast razine mora, erozija i plavljenje kopna uz more, nestašica hrane i vode, ekonomske štete, klimatske migracije, izbjeglice, (ratni) sukobi, promjena ponašanja ljudi i životinja…

Solastalgija

Zanimljivo je da ni izvjestitelji ni žrtve upravo opisanih nepogoda ne spominju fenomen klimatskih promjena kao objašnjenje nevolja o kojima izvještavaju, odnosno koje su ih pogodile, a pogotovo ne spominju antropogenu komponentu njihove uzročnosti, a to je energetski krajnje rastrošna civilizacija, kojoj i sami pripadaju, te bi trebali prihvatiti makar mali dio krivnje i odgovornosti za situaciju u kojoj smo se svi zatekli – ističe autor.

Dževdet Hadžiselimović posebno razmatra mjesto i ulogu psihologije u brojnim problemima vezanim za klimatske promjene. Autor smatra da je većina ljudi nedovoljno informirana i klimatski nepismena ili spoznaje o klimatskim promjenama potiskuje i čak ih manje ili više svjesno poriče, pa u promjeni tog nepovoljnog stanja psihologiju, ali i odgoj u širem smislu, vidi kao kariku koja nedostaje. S druge strane, sve donedavno se psihološka znanost naspram klimatskih promjena, osim ponešto izuzetaka, držala po strani, kao da se nje ta pojava ne tiče.

Etične dvojbe

U jednom poglavlju knjige Hadžiselimović iznosi etične dvojbe vezane uz putovanja i promet, navodeći da u današnjem globaliziranom svijetu zbog klimatskih promjena, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, godišnje umire više od 150.000 ljudi (pretežno u zemljama u razvoju: Pakistan, Bangladeš, Filipini, pacifičke i afričke zemlje), što je nimalo ugodan podatak za koliko-toliko osviještena sudionika modernog prometa. Osim toga, velik broj ljudi iz tih zemalja zbog istog razloga postaje, privremeno ili trajno, klimatskim izbjeglicama. Ono što povezuje vozače i putnike svijeta, klimatske promjene i spomenute žrtve, ekscesivna je potrošnja fosilnih goriva, pri čemu se u atmosferu emitiraju staklenički plinovi, koji uzrokuju globalno zatopljenje. 

Autor naglašava i potrebu za pedagogijom klimatskih promjena, ukazujući da je uvođenje odgoja o klimatskim promjenama pitanje opstanka, čak i ako su izgledi za uspjeh malo vjerojatni i ako nam je ostalo malo vremena. Potrebne su radikalne odluke i brzo postupanje, a odustajanje ima vrlo nepovoljan scenarij. Odgoj o klimatskim promjenama potrebno je uvesti na svim stupnjevima formalnog obrazovanja i povjeriti ga najboljim stručnjacima. 

Vezano uz klimatske promjene i (mentalno) zdravlje nastale su i brojne fobije povezane s klimatskim promjenama. Tako je antlophobia povezana s poplavama, thermophobia s valovima vrućine, a lilapsophobia s uraganima, olujama ili tornadima. Prema klimatskoj znanosti, rast će broj pojava ekstremnog vremena pa se može pretpostaviti i porast simptoma i poteškoća povezanih s mentalnim zdravljem. Klimatske promjene vrlo su složena pojava s brojnim učincima i posljedicama, a još su kompleksnije reakcije ljudi, medija, kompanija i brojnih institucija na njih. 

U posljednjem poglavlju autor iznosi prijedloge kako podučavati, razgovarati i komunicirati o klimatskim promjenama, navodeći između ostalog i odgovore religije, umjetnosti, politike i pojedinaca. Kad je riječ o umjetnosti, na veliku globalnu prijetnju civilizaciji nisu ostali imuni književnost, film i likovna umjetnost. Neki od primjera su roman »Solar« Iana McEwana, dokumentarni film »Neugodna istina« Ala Gorea, igrani film »Dan poslije sutra« ili pak »Era glupana« redateljice Franny Armstrong.