Općepoznata je činjenica da električna vozila smanjuju ovisnost o fosilnim gorivima i čuvaju okoliš, no u javnim raspravama dosad se rijetko precizno isticalo koliko taj doprinos zapravo iznosi u konkretnim brojkama. Najnovija analiza napokon daje jasan odgovor i pokazuje da je utjecaj baterijskih automobila, autobusa i kamiona na globalno tržište nafte postao itekako opipljiv.

Riječ je o istraživanju koje potpisuje Transport & Environment, vodeća europska nevladina organizacija i think-tank sa sjedištem u Bruxellesu čija je glavna misija zagovaranje održivog prometa, dekarbonizacije energetskog sektora i smanjenja emisija stakleničkih plinova u Europi. Svoju su posebnu analizu pripremili i objavili neposredno uoči početka ovogodišnje UN-ove klimatske konferencije COP31 u turskoj Antalyji, obilježavajući pritom petu godišnjicu klimatskog summita u Glasgowu. Cilj ovog dokumenta jest pružiti svjetskim liderima i pregovaračima čvrste dokaze o dosadašnjem uspjehu elektrifikacije kako bi ih potaknuli na usvajanje pravno obvezujućih ciljeva za potpuni prelazak na vozila s nultom stopom emisija.

Brojke koje iznosi T&E otkrivaju dramatičan zaokret u posljednjih pet godina. Baterijski električni automobili danas na globalnoj razini zamjenjuju oko 1,2 milijuna barela nafte dnevno, što odgovara udjelu od otprilike 1,2 posto ukupne svjetske dnevne potrošnje tog energenta. Koliko je taj napredak brz, najbolje govori podatak da je prije samo pet godina, 2021. godine, ta ušteda iznosila tek 215 tisuća barela dnevno. U praksi to znači da trenutna svjetski vozni park električnih automobila svake godine sprječava ispuštanje više od 200 milijuna tona ugljikova dioksida, čime se izravno ublažava pritisak na klimatski sustav.

Posebno je zanimljiv nesrazmjer između ukupnog broja električnih vozila na cestama i njihovog tržišnog zamaha. Iako električni automobili trenutačno čine svega 4,2 posto ukupnog svjetskog voznog parka, oni već sada predstavljaju četvrtinu svih novoprodanih automobila u svijetu, dok je prije pet godina taj udio bio tek 6,6 posto. Sličan trend bilježi i Europa, gdje je udio električnih vozila u novim registracijama u prvih devet mjeseci 2026. godine dosegnuo 24,2 posto, dok su klasični benzinci pali na 21,2 posto, a dizelaši dotaknuli povijesno dno od svega 7,1 posto. Predvodnice ove tranzicije su skandinavske zemlje poput Norveške, gdje električni automobili čine gotovo cjelokupno tržište novih vozila s udjelom od 97,9 posto, i Danske s 81,7 posto, dok su ciljanim državnim poticajima i programima socijalnog leasinga snažan zamah ostvarile i Francuska te Njemačka.

Značajan doprinos smanjenju potrošnje fosilnih goriva dolazi i iz sektora gospodarskog prijevoza, koji se dugo smatrao najtežim za dekarbonizaciju. Električni autobusi danas čine pet posto svjetske autobusne flote, dok električni kamioni zauzimaju jedan posto globalnog tržišta, ali u pojedinim zemljama već premašuju polovicu svih novoregistriranih teretnih vozila. Prema procjenama stručnjaka iz T&E-a, električni autobusi i kamioni zajedno već sada štede do 320 tisuća barela nafte svakoga dana, dodatno smanjujući ranjivost gospodarstava na cjenovne šokove na naftnom tržištu.

Budućnost koju projicira ova analiza još je ambicioznija, ali i ovisna o političkoj volji na summitu COP31. Nastave li se sadašnje politike poticanja čistog prometa, električni bi automobili do 2034. godine mogli zamijeniti oko 5,8 milijuna barela nafte dnevno. Kako ističe Antony Froggatt iz organizacije Transport & Environment, s obzirom na to da cestovni promet troši gotovo polovicu cjelokupne svjetske proizvodnje nafte, države koje predvode elektrifikaciju zapravo su se uspješno zaštitile od budućih energetskih kriza. Ubrzani prelazak na električna vozila stoga više nije samo pitanje zaštite okoliša, već postaje ključno sredstvo za jačanje energetske neovisnosti i nacionalne sigurnosti.