Potencijal vodika kao goriva je ogroman, njegova uporaba neupitna jer ne ostavlja ugljični trag kao nuspojavu, no i dalje je veliki problem kako ga jeftino proizvesti u velikim količinama. Može ga se ekstrahirati iz vode ili parnim reformiranjem metana, no prvi način elektrolizom zahtjeva veliku količinu električne energije (tako zvane zelene, da bi priča imala smisla), a drugi skupo izdvajanje i skladištenje CO2 kao neželjenog nusprodukta. U svakom slučaju, masovna proizvodnja vodika na način da ne opterećuje atmosferu stakleničkim plinovima je i dalje vrlo skupa, pa onda i vodikovo gorivo kao finalni proizvod. No, potencijal je vrlo velik, a tehnologije će sigurno napredovati u tom smislu.

U skladu s tim, posebno u sektoru transporta i teških i velikih prijevoznih sredstava, poput kamiona, velikih brodova i vlakova za koje je teško zamisliti da ih pogone električne baterije, već su napravljeni krupni koraci koji obećavaju, u smislu pogona na vodik, odnosno gorive ćelije koje uz njegovu pomoć u spoju s kisikom proizvode električnu energiju za pogon električnog motora.

Jedan od primjera ovih je dana ušao i u Guinessovu knjigu rekorda, doduše u sektoru transporta gdje je direktna elektrifikacija preko električne mreže, prastara vijest. Željeznice, naime. No, postoji mnogo željezničkih mreža u svijetu koje je tehnološki teško ili preskupo elektrificirati, pa pogon na vodik dobiva na smislu.

S tom idejom na pameti, švicarski proizvođač vlakova s 80-godišnom tradicijom Stadler Rail proizveo je putnički vlak na vodikov pogon pod imenom Flirt H2. Originalno naručen od okruga San Bernandino u Kaliforniji koji pokriva nepregledni pustinjski i planinski prostor između pacifičkog zaleđa prema Nevadi (gdje elektrifikacija željezničke mreže očito nije opcija), ovaj putnički vlak u svoje performanse ubraja maksimalnu brzinu od 127 km/h i 460 kilometara dometa s jednim punjenjem vodika.

Da u Stadler Railu pokažu pun potencijal ovog vlaka, stavili su ga na testnu kružnu prugu u Pueblu u Koloradu i pustili na vožnju koja se pokazala rekordnom. S jednim punjenjem vlak je vozio neprekidno 46 sati i prevalio nevjerojatna 2803 kilometra. Rekord je u Guinessovu knjigu rekorda upisan kao „najveća udaljenost koju je prešao neki putnički vlak na vodikov pogon s jednim punjenjem goriva“.

Dakako, mnogo je tu pitanja za odgovoriti, s obzirom da iz Stadler Raila osim hvale za „monumentalno postignuće“ nisu ponudili skoro nikakav tehnički detalj. Prije svega, o kapacitetu gorivih ćelija, pa i veličini rezervoara s vodikom. Izvjesno je samo po predočenoj satnici i kilometraži da se kretao brzinom od oko 60 km/h u prosjeku. Pa ipak, ova demonstracija moći švicarske tvrtke ukazuje na enormni potencijal pogona na vodik u „teškom“ transportu.

Inače, ovo nije prvi upis Stadler Raila u Guinessovu knjigu rekorda. Prije tri godine postavili su rekord u najdužem putovanju vlaka na baterije s jednim punjenjem i to usred zime. Njihov vlak prevalio je tom prilikom udaljenost između Berlina i Warnemündea koja iznosi 224 kilometra.