Presuda

“Palac gore” koštao ga je 82 tisuće dolara. Kako je jedan “smajlić” završio na sudu

Vladimir Mrvoš

Foto Pixabay

Foto Pixabay

Sudac je objasnio da se simbol koristi da bi se izrazio pristanak, odobrenje ili ohrabrenje u digitalnoj komunikaciji, posebno u zapadnoj kulturi. Presudio je da iako se ne radi o standardnom potpisu, pod tim okolnostima on ipak vrijedi



Harvey Ball, američki umjetnik i vlasnik reklamne agencije, osmislio je smješka (smajlić) 1963. prilikom spajanja osiguravajuće tvrtke s manjim osiguravajućim društvom, da bi se oraspoložili zaposlenici uzrujani ovim udruživanjem. Ipak, najstarija zabilježena upotreba emotikona bila je 1881. u američkom satiričnom magazinu Puck.


To su bili grafički znakovi složeni od rečeničnih znakova kojim se izražavaju smijeh, iznenađenje, razočaranje, ljutnja i slično. Pojavom modernih ICT uređaja, korištenje smajlića, ikona osjećaja, odavno je dio svakodnevne neformalne komunikacije. Da se ipak mogu protumačiti i na neki drukčiji formalno-pravni način, pokazuje jedan sudski spor u Kanadi. Sudac u Kanadi presudio je da simbol »palca gore« u tekstualnoj prepisci ima jednaku pravno-obavezujuću snagu kao i tradicionalni potpis. Kontroverzan ugovor »potpisan« je prije par godina i odnosio se na kupnju platna između prodavača i kupca. Na fotografiji nepotpisanog dokumenta poslanog putem prepiske, prodavač je odgovorio s »palcem gore« .


Međutim, do datuma kada je bila predviđena isporuka, cijena platna je skočila, pa je prodavač odbio izvršiti svoj dio obveze. Oštećena strana potražila je pravdu na sudu. Kad je počelo suđenje, u početku je cijeli proces bio neobičan za sve sudionike, ali na kraju je oštećena strana, u ovom slučaju kupac, ostvarila pravo na odštetu od čak 82.000 kanadskih dolara. Obrazloženje prodavača, odnosno tužene strane bilo je da je simbolom samo dato do znanja da je ugovor primljen, ali ne i da je s njim prodavač i suglasan. Sudac je očito imao drugačiju procjenu.




Citirajući definiciju iz riječnika »simbol se koristi da bi se izrazio pristanak, odobrenje ili ohrabrenje u digitalnoj komunikaciji, posebno u zapadnoj kulturi«, presuđeno je da, iako se ne radi o standardnom potpisu, pod tim okolnostima on ipak vrijedi. Inače, u prilog obrazloženju presude išla je i činjenica da su dvije strane u ovom sudskom procesu dugo godina surađivale i nerijetko se događalo da puka fraza »Yup« (u neformalnom žargonu »da«) ili »Looks good« (u neformalnom žargonu »izgleda dobro«), posluže umjesto formalnog potpisa. Samim tim, ni palac ne odskače previše od uobičajene prakse, objasnio je sudac svoju presudu.