Kratki odgovori na velika pitanja« divna su, inspirativna i motivirajuća knjiga za svakog u kome, bez obzira na životnu dob, plamti želja za znanjem, otkrivanjem novih spoznaja, avanturom istraživanja svijeta i života, znanstvenim objašnjenjem svega što postoji, razrješenjem dvojbi o tajni života i postojanja…

Naravno, već i samo ime autora nagovještava takav rad, jer Stephen Hawking jedan je od najvećih umova čovječanstva, čovjek koji je iza sebe ostavio ogroman toranj znanja, ideja, pretpostavki i stavova, djelo koje je samo po sebi inspirativno raznolikošću i nesputanom željom za novim otkrićima i saznanjima. Hawking je kralj svega što je vezano uz čovjekov intelekt, pojedinac koji je cijelim svojim životom svjedočio ogromnoj snazi uma, snazi koja je bila jača i od užasne ALS bolesti koja je od njegove rane mladosti uništavala njegovo tijelo, ali je duh sjajio i razvijao se kao rijetko kod koga pa je po mnogočemu lik Stephena Hawkinga »zarobljenog« u invalidskim kolicima i »naoružanog« samo tehnikom koja mu je omogućavala odabir mehaničkog kompjutoriziranog glasa kojim je komunicirao s okolinom, simbol pobjede uma nad materijom, kao što je i djelo koje je stvorio potvrda snage misli i ideja nad prolaznošću.

Intelektualna znatiželja

Sve to potvrđuje i njegovo posljednje znanstveno-književno ostvarenje, knjiga »Kratki odgovori na velika pitanja« (Brief Answers to the Big Questions) koja je tri godine nakon pojavljivanja u svijetu, zahvaljujući prijevodu Ive Karabaić pojavila i na hrvatskom jeziku u izdanju VBZ-a. Hawking je knjigu zamislio tako da je na jednom mjestu donio promišljanja, ideje i stavove o nizu pitanja koja u manjoj ili većoj mjeri sam sebi postavlja gotovo svaki čovjek, posebno ako je intelektualno radoznao i ne miri se s jednostavnim i površnim odgovorima.

Svakome od tih pitanja Hawking posvećuje zasebno poglavlje nudeći kroz njih kratku analizu temelja iz kojih izviru ta pitanja, osvrt o dosadašnjim odgovorima i idejama te, naravno, svoje mišljenje o tom pitanju. Naravno, takav pristup automatski traži »sugovornika«, odnosno čitatelja nagoni na razmišljanje, promišljanje i analizu čime se i ostvaruje ono što Hawking želi – mozak radi pojačanom snagom! A jedino to jamči napredak čovjeka i čovječanstva, jasno je iz brojnih primjera koje autor spominje u ovoj knjizi.

Raznolikost i raznovrsnost pitanja osigurava širok krug čitatelja. Jer, postoji li bilo tko koga ne zanima baš ništa od navedenih pitanja – Postoji li Bog? Kako je sve počelo? Postoje li i u Svemiru druga inteligentna bića poput nas? Možemo li predvidjeti budućnost? Je li moguće putovati kroz vrijeme? Hoćemo li preživjeti na Zemlji? Hoće li nas umjetna inteligencija nadmudriti? Uz pitanja ponuđeni su, logično, i odgovori, a način na koji je to učinjno dozvoljava – jer baš tako i treba biti – drugačije razmišljanje, različite stavove, suprotne zaključke.

Autor to, poučen cijelim svojim životom, dozvoljava, ali istodobno iznosi i snažne argumente kojima nastoji potkrijepiti svoje stavove. Pri tom piše razumljivo, logično i dovoljno pitko da ga – osim kad skrene ponekad u određene ipak prosječnom pojedincu nedostupne sfere fizike i matematike – razumije većina čitatelja. Uz rasprave, analize i zaključke, Hawking je vrlo često (auto)ironičan to ne samo prema sebi, već i prema čovječanstvu kao cjelini, a taj stav djeluje ugodno jer donosi nužno potrebno olakšanje pri raspravi o itekako ozbiljnim i složenim pitanjima.

Naravno, u svojim je odgovorima na spomenuta pitanja Hawking često provokativan pa će tako, primjerice, ustvrditi kako prirodni zakoni potvrđuju kako nema Boga te da se ljudi priklanjaju religiji ponajprije stoga jer ona nudi – utjehu. Na drugome pak mjestu iznosi stav kako je teško očekivati da će ljudski rod preživjeti na Zemlji jer su opasnosti kojima je izložen ogromne – zbog suludih političara, nuklearni i drugi ratovi su vrlo vjerojatni. Klimatske promjene već mijenjaju sliku svijeta, a činit će to još i više. Još su pogubniji zakoni fizike koji ukazuju na to kako je udar većeg asteroida sa Zemljom neminovnost i samo je pitanje kad će do toga doći: »Sudar s asteroidom bio bi nešto od čega se ne možemo obraniti. Zadnji takav veliki sudar dogodio se prije oko šeszdeset šest milijuna godina i smatra se da je potamanio dinosaure, a to će se ponoviti. Nije riječ o znanstvenoj fantastici, to jamče zakoni fizike i vjerojatnosti (…)

Na ovaj ili onaj način, smatram gotovo neizbježnim da nuklearni sukob ili ekološka katastrofa ozbiljno pogode Zemlju u nekom trenutku u sljedećih tisuću godina, što je, s obzirom na geološko vrijeme, tek treptaj oka. Dotad će, nadam se i vjerujem, naš pametni rod pronaći načina da klizne iz neprijatnih spona Zemlje i tako preživi katastrofu«, piše Hawking koji nudi i rješenje koje glasi: »Moramo ponovo rasplamsati uzbuđenje iz ranih dana svemirskih putovanja u 1960-ima. Tehnologija nam je gotovo nadohvat ruke. Vrijeme je za istraživanje drugih zvjezdanih sustava. Raseljavanje će možda biti jedina stvar koja će nas spasiti od nas samih. Uvjeren sam da ljudi moraju napustiti Zemlju. Ako ostanemo, riskiramo vlastito uništenje«, zaključuje Stephen Hawking.

Emotivni pogovor

Hawking posebno upozorava na opasnosti koje bi čovječanstvu mogla stvoriti umjetna inteligencija, pri čemu on spada u onaj krug znanstvenika koji realnim smatraju mogućnost da se umjetno stvorena inteligencija – otme kontroli: »Neki tvrde da računala nikad neće moći pokazati stvarnu inteligenciju, kakva god ona bila. No, čini mi se da, ako vrlo složene kemijske molekule mogu djelovati u ljudima tako da ih učine inteligentnima, tada bi jednako složeni elektronički sklopovi mogli također utjecati na to da računala djeluju na inteligentan način. A ako su inteligentna, ona bi po svoj prilici mogla dizajnirati računala još veće složenosti i inteligencije.

Zato mi nije uvjerljiva znanstvenofantastična slika napredne, ali nepromjenjive budućnosti. Umjesto toga, očekujem da se složenost povećava brzim tempom, u biološkim i elektroničkim sustavima. No, neće se mnogo toga, u vezi s tim, dogoditi u idućih stotinu godina, što jedino možemo pouzdano predviđati. No, na kraju idućeg tisućljeća, ako dospijemo dotamo, promjena će biti fundamentalna«, piše Hawking koji jedini izlaz u izbjegavanju podjarmljivanja čovjeka od strane umjetne inteligencije vidi u – planiranju: »U slučaju moćnijih tehnologija, kao što su nuklearno oružje, sintetička biologija i jaka umjetna inteligencija, trebali bismo planirati unaprijed i nastojati da stvari od početka budu ispravne, jer to nam je možda jedina prilika koju ćemo imati. Naša je budućnost utrka između rastuće moći naše tehnologije i mudrosti kojom se njome koristimo. Potrudimo se da mudrost pobjedi«, kaže Hawking.

»Prava znanost može biti mnogo neobičnija od znanstvene fantastike te pružati mnogo više zadovoljstva«, konstatira u jednom trenutku Stephen Hawking te potvrđuje to gotovo pa svakom stranicom ove knjige kojoj je predgovor napisao Eddie Redmayne koji ga je odglumio u filmu »Teorija svega«, a pogovor, vrlo emocionalan, napisala je njegova kći Lucy Hawking koja, govoreći o snazi njegova intelekta i fizičkoj patnji zbog stanja njegova tijela, kaže: »Vjerujem da ga je baš ta kombinacija učinila takvom ikonom, a istodobno toliko pristupačnim, toliko dostupnim. Trpio je, ali ustrajao. Komunikacija je od njega zahtijevala veliki trud – no on je taj trud ulagao u neprekidno prilagođavanje svoje opreme kako je sve više gubio pokretljivost. Riječi je birao precizno kako bi one imale maksimalan učinak dok bi govorio tim jednoličnim elektroničkim glasom koji je u njegovoj izvedbi postajao tako neobično izražajan«, napisala je Lucy Hawking.