Petoro članova kolektiva ovih dana na Trgu žrtava fašizma obrađuje 20 »kubika« drva s Jakuševca za potrebe najnovije od svojih gigantskih »robotskih« skulptura kojom će ukrasiti Meštrovićev paviljon
Ima li što prigodnije u trenutku u kojem nad Zagrebom kruži smrad smeća i bauk Napulja od gostovanja britanskog umjetničkog kolektiva »Giant Robots«, koji svojim umjetničkim radom između ostalog upozorava i na važnost recikliranja, odnosno problem otpada? Teško. Jer doista se (ne)sretno poklopilo s nedavnim događanjima naroda na Jakuševcu i oko njega to da je sve veći i važniji Muzej ulične umjetnosti za ovogodišnji program odabrao upravo ovu umjetničku grupu kao jednu od glavnih uzdanica. Ona, naime, ogromnim site-specific instalacijama od recikliranog materijala šalje osim umjetničkih i političke poruke, upućujući na jedan od gorućih problema suvremenog čovječanstva – zbrinjavanje otpada.
I dok tako zagrebački gradonačelnik po Skupštini viče da si neće pucati u glavu zbog problema sa smećem, a stanovnici Jakuševca prijete blokadom Zagreba ako im se ne ispune zahtjevi za normalnim životom bez smrada i bolesti pod prozorima, vrijedni umjetnici pred zgradom Hrvatskog društva likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma obrađuju 20 »kubika« drva baš s Jakuševca. Kako nam je rekla Jen, jedna od članica kolektiva, nisu sigurni da će upotrijebiti baš svu tu masu drva za skuplturu kojom će ukrasiti Meštrovićev paviljon, ali mjesto, zgrada i dobiveno drvo inspiriralo ih je da naprave pomak u svojoj poetici.
– Iznenadila nas je veličina zgrade; na fotografijama je izgledala manja. I zato smo se odlučili za jedan malo apstraktniji pristup od za nas uobičajenog, figurativnijeg. Napravit ćemo više manjih instalacija, a ne jednu veliku, jer bi za nju bila potrebna kudikamo veća logistika – kaže Jen dok objašnjava da njihove skulpture, kakve god bile, uvijek žele komunicirati sa širokim spektrom ljudi, od običnih prolaznika do ljubitelja umjetnosti i samih umjetnika.
Radovi »Giant Robotsa« najčešće su upravo to: ogromni, gigantski roboti. Članica kolektiva Jen objašnjava da je otud i došlo ime, iz te fascinacije robotima i informatičkim svijetom u kojem živimo. No u procesu su se oni sami kao članovi kolektiva počeli osjećati kao roboti, kao neka cyber-bića ili izdanci AI-ja, umjetne inteligencije.
»Giant Robots« inače u Zagrebu gostuju u združenoj akciji Hrvatskog društva likovnih umjetnika i Muzeja ulične umjetnosti. MUU, koji će se održati od 6. do 9 rujna, za ovu je godinu odlučio biti dosad najveći, pa je između ostalih želio u svom programu vidjeti i »Giant Robots«, vjerojatno ni ne sluteći koliko će njihovo gostovanje biti aktualno.
Recikliranje
– Da, čuli smo za probleme sa smećem u Zagrebu i da ljudi protestiraju, ali poruka koju mi odašiljemo ne ide primarno u tom smjeru; nama je važnije da u ljudima probudimo svijest o stvarima koje ih okružuju. Dakle mi smo sretniji ako netko, vidjevši nas kako jednostavnim tehnikama i alatima obrađujemo materijale, uzme i popravi nogu od razbijenog stola umjesto da ode u Ikeu po novi stolić, kaže Jen, pokušavajući se djelomice izvući iz političkog konteksta i poruka koje njihovi radovi odašilju.
No mi ne odustajemo pa je pitamo što su od Zagreba vidjeli u ovih par dana koliko tu borave, odnosno jesu li primijetili kante za recikliranje.
Upoznati ljude i grad
– Nismo, istina, i baš smo se to pitali, gdje su i zašto ih nema. Jer kad hodate Londonom to je najnormalnija stvar i sigurno pomaže u problemima sa smećem – kaže Jen te usput pojašnjava da je priča s recikliranjem zapravo krenula spontano. Kad su na početku svoje odiseje kao »Giant Robots« 2009. godine krenuli ostvarivati svoje ideje, zamislili su raditi velike radove. A budući da nisu imali novaca, logična je stvar bila posegnuti za otpadnim materijalom. Od tada je osnovna misao vodilja u njihovom radu: »Jednom čovjeku smeće, drugome je bogatstvo«.
Giant Robots kolektiv je čiju jezgru čini troje londonskih umjetnika, no njima se u realizaciji umjetničkih djela pridružuje čitav tim kipara, umjetnika, scenografa, graditelja… Djelovati su počeli 2009. godine kada su realizirali svoju prvu veliku skulpturu od recikliranog i odbačenog drvnog materijala. Kao veliki utjecaj na svoju umjetnost ističu prirodnu znanost, stripove, street art, informatiku i, najvažnije, reciklažu. Njihovi radovi, veliki roboti, bića su iz mašte impresivnih dimenzija i uvijek su napravljeni od isključivo recikliranog drva ili odbačenog drvnog materijala, starog namještaja i sl. Sam izgled skulpture uvijek ovisi o materijalu koji im je na raspolaganju. Svaka skulptura promišljena je obzirom na okoliš kako bi se postigla najbolja interakcija između djela i prostora u kojem nastaje, kao i djela i onih koji će skulpturi svjedočiti.
»Robotsi« su dosad izlagali u Velikoj Britaniji, Belfastu, Meksiku i New Yorku.
U Zagrebu inače boravi njih petero: uz Jen tu su još i Lee, Ross, Jimmy i John, no ne vole isticati imena jer se prije svega smatraju kolektivom. Ipak, da su imali saznanja o tome kolika je zgrada, Jen kaže da bi ih došlo još i više, s ozbiljnijom logistikom, jer na nekim projektima ih je sudjelovalo i do 15-ak. I to sve ljudi potpuno različitih profila. Zapravo je vrlo malo školovanih umjetnika, kipara. Imaju tako proizvođača namještaja, tesara, graditelja filmskog seta i druge drugih zanimanja, no svi su oni u funkciji pričanja jedne priče.
Nikad ne rade prema crtežima ili skicama, o svemu prije puno razgovaraju i bruse projekt prije nego počnu s izvedbom. Jako im je važna i interakcija s ljudima, prolaznicima. Njihove skulpture su, kako im to uostalom i samo ime govori, prilično velike, i nastaju u nekom duljem periodu, uglavnom vani, na ulici, pa im je posve normalan interes prolaznika.
– Nije da radimo neke radionice pa da pozivamo ljude da nauče koristiti alate ili da im to pokazujemo, ali volimo taj kontakt s publikom i njihov interes za to što radimo. Uvijek ćemo rado s njima popričati. Uostalom svi se oni mogu uvjeriti da je sve što radimo zapravo vrlo jednostavno, odnosno da koristimo jednostavne alate i relativno jednostavne tehnike – kaže Jen i nastavlja da im je jednako važno i upoznati grad u kojem rade.
Nisu na cijeni
– Pa ne baš, nismo imali nekih pozitivnih povratnih informacija. Inače nikad nemamo problema, svi uvijek vrlo dobro reagiraju na nas, ali taj nas suvremeni umjetnički svijet ne cijeni previše. Ne znam zašto je to tako, ali ne opterećujemo se time – kaže Jen.
No i bez obzira na to »Giant Robots« uspijevaju preživjeti od svoje umjetnosti, bila ona to ili ne prema kontemporarnom umjetničkom svijetu. Bez agenta koji bi ih gurao u poslove koji im se ne sviđaju – a baš i ne vole raditi za korporacije – oni kao kolektiv biraju što će, kada i koliko raditi i, kaže Jen, vrlo su sretni da od toga mogu živjeti. Zato će često izabrati raditi i pro bono, iako će ponekad koji od njih morati napraviti i kakav posao izvan kolektiva, individualno. No sve u svemu i s takvim, slobodarskim pogledom na svijet koji ih okružuje, a koji sa slobodarskim idejama ima sve manje dodirnih točaka, kolektiv opstaje. Ironično ili ne, on opstaje zahvaljujući smeću, onom istom koje je Zagrebačkom holdingu, Skupštini i gradonačelniku došlo do samog grla.
