RIJEKA - U zagrebačkoj Gliptoteci do 23. prosinca održava se 47. Salon arhitekture na kojem sudjeluje i riječki arhitekt Idis Turato koji se na izložbi predstavlja projektom »Grad Leptir«. No, nevolja je u tome što se Turato predstavlja kao koautor projekta za kojeg akademski slikar Damir Stojnić tvrdi da je isključivo njegov. Razvijao ga je gotovo deset godina, a između ostalog predstavio i na XI. trijenalu hrvatskog kiparstva održanom u Gliptoteci od lipnja do kolovoza ove godine. 

  Stojnić je projekt započeo 2003. godine u jednom napuštenom istarskom kamenolomu. Ondje je kamenom ocrtavao konture leptira. Unutar tih prostornih instalacija ili skulptura-crteža slagao je granje iz obližnje šume i u sumrak ga palio. Goruća ognjišta podsjećala su ga na leptirov let, a kad bi se vatra stišala u kamenim formama ostajali su likovi leptira crtani tinjajućom žeravicom. Stojnić je u njima vidio zvijezde na nebu i njihova sazviježđa ili pak zračne snimke noću osvijetljenih gradova. U tom je smjeru nastavio razvijati svoju ideju. 

  Kad ga je 2009. godine talijanska kuratorica Lucrezia de Domizio Durini pozvala na sudjelovanje u projektu »Creative room« koji se sastojao u tome da svaki pozvani umjetnik konceptualno osmisli po jednu sobu hotela na otoku Certosa u venecijanskom arhipelagu, umjetnik je svoj koncept odlučio povezati s urbanom srukturom Venecije koja ga je podsjetila na oblik ribe, a narančasto obojeni krovovi kuća u planu grada na njegove žeravicom crtane leptire. Pomislio je kako bi te dvije simbolički povezane forme mogao spojiti. 

Utopijski gradovi

Idejom utopijskih gradova Stojnić se bavio i u drugim svojim projektima, poput »Astralopolisa – istarskog pentagrama« ili »Motovunskog heksagona«, a za realizaciju venecijanskog projekta potražio je tehničku pomoć u birou arhitekta Idisa Turata, od ranije velikog poklonika njegove umjetnosti i kupca više Stojnićevih slika, od kojih je jedna poslužila i za kompenzaciju usluge koju je tražio umjetnik. 

  Stojnić je unutar konture leptira prostoručno isprojektirao zamišljeni grad. Za predložak je koristio isječke svarnih planova hrvatskih gradova, a Turata je zamolio da mu kompjutorskom obradom pomogne zaravnati linije na tom crtežu kako bi sve skupa što više sličilo uobičajenim planovima gradova. Cijeli proces umjetnik je detaljno razložio u opisu projeka rađenom za Trijenale, ali iz Turatovog opisa rada koji je povodom nastupa na aktualnom Salonu arhitekture objavljen i na njegovom blogu, dalo bi se zaključiti drukčije. 

  Po toj interpretaciji Stojnićevi leptiri crtani vatrom i kamenom samo su ishodište iz kojeg se naknadno razvio projekt kojeg arhitekt opisuje kao zajednički. Dapače, Turato se prisjeća kako je vidjevši slike gorućih leptira ostao zapanjen ljepotom prizora u kojem su tada zajedno prepoznali svjetla gradova, što podupire crticom o susretu jedne sunčane subote nakon koje počinje kreativna suradnja s umjetnikom. No, Stojnić tvrdi kako se radi samo o dramaturškoj obradi njegovog teksta pisanog za Trijenale kako bi se proizveo dojam razgovora koji se stvarno nije nikad dogodio. 

 Tehnička podrška

– Ideja da »Grad Leptir« izgleda kao stvaran, kao pravi grad fotografiran iz zraka, isključivo je moja. Kad sam potražio tehničku podršku u Turatovu uredu, rekao sam mu kako bih želio da se plan rađen za Veneciju u idućoj fazi dogradi i realističnim elementima pejzaža. Zamišljao sam da se taj realističan plan postavi u veliki light-box kao »vodič kroz grad« i da se to kao objekt-koncept-skulptura postavi negdje u javni prostor, ako bi se za to ukazao interes i prilika – kaže Stojnić. 

  – On je na to rekao kako je moguće napraviti Google Earth simulaciju koja bi bila svojevrsna zamjenska »skica« moje ideje, dok se ne iznađe stvarna lokacija. Složio sam se, pa je tako nastala i posljednja faza projekta za koju je u njegovu uredu napravljena ortofoto karta grada kojem su pridružene rijeke, jezera, šume i travnjaci preuzeti s Googlea, tako da sve izgleda kao grad koji zaista postoji. No smatram da na temelju činjenice da su uposlenice njegova ureda tehnički izvele tu operaciju, Turato ne može pretendirati na koautorstvo u mojem projektu. Moj je koncept bio ispreplitanje fiktivnog i realnog, stvarnosti i virtualiteta, a on je samo tehnički virtualizirao ionako fiktivan projekt – kaže Stojnić koji se svojedobno i sam našao na meti optužbi da je plagijator. 

  Bilo je to na 15. međunarodnoj izložbi crteža u MMSU-u kad je veliki crtež »Jeleni« izveo po predlošku tuđe fotografije, a metodom apropijacije poslužio se i na manifestaciji FONA kad je radove drugih umjetnika izložio kao svoje, ali jasno naznačivši da je riječ o umjetničkom prisvajanju. Ta metoda je, kaže, uvriježena u suvremenim umjetničkim praksama, ali u slučaju »Grada Leptira« neprimjenjiva na Turata koji njegov rad nije iskoristio kao dio nekog vlastitog koncepta, već je poziv za tehničku ispomoć u realizaciji projekta iskoristio da pokuša njime zadominirati i prisvojiti ga. 

Autorska podrška

No, Turato kojeg smo zajedno s umjetnikom posjetili u njegovu uredu, na cijelu stvar gleda drukčije. Iako priznaje da su sve faze projekta do Google Earth simuacije isključivo Stojnićev autorski rad, mada je u opisu rada sugerirao drukčije, Turato tvrdi da je u toj posljednjoj fazi sudjelovao autorski. 

  – Ja sam arhitekt i profesor, a ne tehnički crtač, i da nisam shvatio da u projektu sudjelujem autorski sigurno se ne bih prihvatio tehničkog dijela posla na kojem su moji suradnici radili tri mjeseca. No, dozvoljavam da je riječ o nesporazumu koji je proizišao iz činjenice da Stojnić i ja nismo precizno definirali uloge. Moja namjera nije bila pokrasti ga, već me njegova ideja jako zainrigirala i navela da je nadogradim. Zanimalo kako jedan projekt može funkcionirati u različitim medijima, kao crtež, skulptura, arhitektura… – kaže Turato. 

  – Na Salonu sam htio pokazati kako arhitekt može surađivati s umjetnikom i da arhitektura nije samo građenje. Ta mi je suradnja imponirala, a vjerovao sam da će se i nastaviti. Ortofoto slika »Grada Leptira« kojoj je dodano i Google Earth sučelje u konačnici je trebala postati interaktivna 3D simulacija grada po kojem možeš hodati, kao manipulacija moguće stvarnosti, jer bi na ekranu izgledalo kao da »Grad Leptir« zaista postoji, a već i sada se plan prikazan na plazmi u mojem uredu može interaktivno uvećavati kao Google Earth karta od mikro do makro plana. 

  »Grad Leptir« tako bi u budućnosti trebao živjeti po isključivo njegovoj zamisli, a sljedeće što mu Stojnić namjerava dodati su znamenitosti koje je je već nacrtao i namjerava ih kao prave zgrade ugraditi u svoj virtualni grad koji je neplanirao postao i poprištem sukoba dvije snažne autorske osobnosti.