RIJEKA – Satirična monodrama »Žena na rubu…« premijerno je izvedena u dvorani Filodrammatice. Prema tekstu Suzane Mitričević predstavu je režirala i izvodi je Denis Kirinčić. Izvedba je počela na balkonu Filodrammatice, gdje je Kirinčić, odjevena u crveni kućni ogrtač, gledateljima predstavila svoj lik – ona je žena udana za direktora, kojoj je muž središte njezina života i postojanja. Dugo su u sretnom braku, dobro situirani, nemaju djece i usredotočeni su isključivo jedno na drugo. Ona brine o suprugu, kuha mu i pegla, nestrpljivo iščekujući trenutak kad će se on s posla, uvijek u točno vrijeme, vratiti kući. Zaplet nastaje u trenutku kad on jednoga dana, iz njoj nepoznatih razloga, kasni. Ova dramska situacija početak je psiholoških previranja koja se tijekom 50 minuta trajanja predstave počinju odvijati unutar glavnog ženskog lika.

Komični elementi

Iz naizgled sretne i dokone kućanice, koja krati vrijeme beskrajnim kavama s prijateljicama, žena koju tumači Denis Kirinčić transformira se u posesivnu, gotovo patološki ljubomornu suprugu u koju se zavukao crv sumnje. Neobjašnjivo kašnjenje voljenog supruga za nju počinje predstavljati pravu noćnu moru. I tu ona postaje »žena na rubu«, u čijoj se glavi roje razne pretpostavke.

Prva je, naravno, da je muž vara s mnogo mlađom tajnicom, pa telefonom krene nazivati razne prijateljice ne bi li potvrdila svoje sumnje, a i sama dolazi na ideju da prevari supruga. Pritom neprestano pogledava na sat i broji sekunde u kojima se njezin muž još uvijek nije pojavio na kućnim vratima. Predstava žanrovski određena kao satirična monodrama psihološko stanje glavne junakinje dovodi do ekstrema, što dolazi do izražaja i u glumačkoj interpretaciji Denis Kirinčić. No, predstava nije zamišljena kao drama ili tragedija, već u njoj ima i komičnih elemenata.

(Ne)očekivani obrat

U takvom stanju »povišene temperature« ljubomorom izgrižena supruga telefonom nekoliko puta zove i supruga, koji joj poklapa slušalicu, a razgovori s prijateljicama samo dodatno podgrijavaju sumnju da je muž vara. Što je uistinu bilo, nećemo otkrivati, a možemo reći samo to da se događa (ne)očekivani obrat. Kraj predstave je, na neki način, i otvoren.

Scenski prostor minimalistički je naznačen jednim naslonjačem i s nekoliko kubusa, jednim kovčegom u koji »žena na rubu živčanog sloma« trpa svoju odjeću u nakani da napusti muža, te vješalicom s kostimima koje glumica mijenja tijekom izvedbe. Tu je i starinski, crni telefon, čija prodorna zvonjava potencira živčanu napetost protagonistice.

Izbor glazbe napravila je Suzana Mitričević, a oblikovanje rasvjete potpisuje Lucija Miljković.