Bilo bi zanimljivo istražiti koliko državna poduzeća ulažu u riječku kulturu. Dojam je da se financiraju samo projekti u Zagrebu, dok premalo tog novca odlazi u takozvanu provinciju - kaže redatelj Bernardin Modrić
RIJEKA U programu javnih potreba u kulturi Grada Rijeke filmskoj djelatnosti namijenjeno je milijun kuna. S po 80.000 kuna bit će sufinancirani eksperimentalni filmovi »Kraj svjetla« u produkciji udruge »Ukus«, zatim »Žabica« Maše Drndić, srednjemetražni dokumentarni film »Jedan čovjek, jedan grad, sedam država« Deana Lalića, te srednjemetražni igrani film »Smrt u Vulkanu« u produkciji »Istra filma«.
»Kinorama« je dobila 45 tisuća kuna za kratkometražni igrani film »Mezanin«, a po 40 tisuća kuna ide »Nukleus filmu« za srednjemetražni dokumentarni film »Djangarchi«, kao i udruzi »Okodoko« za dokumentarac »Romski teatar Chaplin«.
U proračunu za 2011. Art kinu »Croatia« namijenjeno je 1.150.000 kuna, od čega 395.000 kuna ide za filmski program. Za Hrvatski državni arhiv/Hrvatsku kinoteku izdvojeno je, između ostalog, i 115.100 kuna za film o Dušanu Prašelju.
Na ovaj segment proračuna za kulturu osvrnuo se filmski redatelj Bernardin Modrić iz »Istra filma«:
Riječko je gospodarstvo u kolapsu, ali bankari vrte veliki novac, a slabo podržavaju riječke kulturne projekte
– S obzirom na okolnosti i situaciju u gradu Rijeci, filmska djelatnost još je prošla i prilično dobro.
Djelatnost Art-kina »Croatia« kulturni je šampion 2010. Riječ je o projektu riječkog Odjela za kulturu koji je uspio i koji je izuzetno pozitivno odjeknuo i na državnoj razini. Treba spomenuti i sporazum o suradnji Grada Rijeke i Hrvatskog audiovizualnog centra koji predstavlja poticaj za filmaše.
Masa udruga
Što se tiče »Istra filma«, za srednjemetražni igrani film »Smrt u Vulkanu« dobili smo 80.000 kuna. To neće biti dovoljno, ali ćemo uz pomoć sredstava koje očekujemo od države pokušati složiti ekipu i film, uz relativno skromne honorare.
Riječ je o projektu na tragu umjetničkog filma. Bit će to istinita tragična priča iz Rijeke – film o smrti beskućnika koji je nesretno stradao ugušivši se u napuštenoj čuvarskoj kućici nekadašnjeg »Vulkana«, uzaludno se pokušavajući ugrijati uz svijeću.
Bio je to čovjek koji je dobar dio radnog vijeka proveo upravo u bivšem »Vulkanu«. Zato smo odlučili napraviti angažirani film o opljačkanom radništvu tranzicijskog društva.
Ovom prilikom općenito bih se osvrnuo na ovogodišnja proračunska sredstva namijenjena riječkoj kulturi. S konstatacijom o množenju raznoraznih udruga mogao bih se složiti.
U Americi, na primjer, neka nova udruga mora djelovati minimalno pet godina i pokazati neke rezultate da bi tek nakon toga bila pristojno financirana. Ova masa udruga u Rijeci postaje »bolest« koju treba odstraniti kirurškim nožem i uvesti nekakav red.
Osim toga, moramo biti svjesni da je Grad Rijeka kao »krava muzara« presušio. Neki su se navikli kucati na vrata Grada i tražiti novac, no istovremeno se nisu trudili aplicirati na europske fondove ili neke druge izvore financiranja. Postoje koprodukcije i međudržavna suradnja.
Problem je i u tome što u Rijeci osim Grada ne postoji niti jedan drugi sponzor, a riječko je gospodarstvo u kolapsu. Trebalo bi »stisnuti« bankare koji vrte veliki novac, a slabo podržavaju riječke kulturne projekte.
Bilo bi zanimljivo istražiti i koliko državna poduzeća ulažu u riječku kulturu. Dojam je da se uglavnom financiraju projekti u Zagrebu, dok premalo tog novca dolazi u takozvanu provinciju. Postoji problem na relaciji država – grad Rijeka. Čini mi se da političari ne rade dobro svoj posao, naročito riječki. Situacija u riječkoj kulturi, a i općenito, zabrinjavajuća je – smatra Bernardin Modrić.
Strah od rebalansa
Kino video klub »Liburnija-film« dobio je za razne programe ukupno 44.000 kuna, a za KRAF i festival »More« 32.000 kuna, o čemu Andrea Gnjato kaže:– Kino video klub »Liburnija-film« s 51 godinom kontinuiranog djelovanja treća je po starosti takva udruga u Hrvatskoj koja je na širem riječkom području postala i prvom udrugom koja organizirano okuplja kinoamatere te stvara uvjete za njihovu edukaciju i produkciju.
Od tada do danas mi smo prije svega zadovoljni činjenicom da naši tradicionalni programi, kao što je festival KRAF, ali i novi kao što su »Liburnija-film atelier« i »Pet zelenih«, ostvaruju kontinuitet u financiranju, što nam je puno značajnije od visine sredstava.
Naravno da nam je važno i to koliko nam je novaca odobreno iz pozicije javnih potreba u kulturi kao i tehničkoj kulturi, s kojima surađujemo gotovo od osnutka kluba. Činjenica je da su nam sredstva za 2011. najmanje dvostruko manja od recimo onih od prije samo dvije godine, no zabrinjavajuće je zapravo pitanje hoće li i u 2011. biti rebalansa, koji će dodatno srezati sredstva kao što je to bio slučaj u 2010?
Govorim to stoga što su ukupna sredstva za »Liburnija-film« u 2011. već sada, prije mogućeg rebalansa, tek neznatno veća od onih »srezanih« u 2010. No, ne treba zaboraviti činjenicu da, kad se govori o sredstvima za filmsku djelatnost iz pozicije kulture Grada Rijeke, postoje dvije stavke – jedna su programi a druga produkcija.
I dok smo u prvom segmentu stegnuli pojas i nastojimo pokrpati troškove programa iz drugih izvora, iz područja produkcije stječemo dojam da nije potpuno jasno kakva je točno politika odlučivanja o financijama u tom segmentu.
Pravi problem je zapravo u nedostatku povratne informacije temeljem koje ćete neki svoj odbijeni projekt moći staviti u kontekst s onima koji su odobreni. Svi to radimo, svi uspoređujemo, tražimo razloge…
Sustav razmjena informacija
O tome koji će filmski naslov ili produkcija dobiti novaca odlučuje, kao i o filmskim programima, Kulturno vijeće za film i kinematografiju, sastavljeno od članova neupitne stručnosti.
Ono bitno što nedostaje u ovoj priči je organiziranje sustava izravne komunikacije članova Vijeća i korisnika programa, što je u prošlom sazivu Vijeća bilo organizirano barem jednom godišnje. Na takvim sastancima imali smo priliku izravno i otvoreno raspravljati o odobrenim sredstvima te razmijeniti informacije i mišljenja da tako kažem, »na izvoru«.
Možda u vrijeme recesije ne možemo znatno utjecati na visinu i količinu sredstava u filmskoj djelatnosti, ali mislim da bismo kao korisnici sredstava za programe u kulturi trebali utjecati na pravo na informaciju i razmjenu informacija na službenoj razini, a ne da se sve više ostavlja prostora da se o ovim temama raspravlja u riječkim »velikim« i »malim« kuloarima.
Stoga mislim da bismo se prvo trebali izboriti za sustav službene razmjene informacija o kriterijima financiranja u kojem ćemo s poštovanjem otvoreno razgovarati o vlastitim i tuđim programima, a tek tada možemo stvoriti platformu za promjene u segmentu financiranja programa – smatra Gnjato.
Udruga »Ukus« dobila je za eksperimentalni film »Kraj svjetla« 80.000 kuna. Redatelj Aleš Suk podsjeća da su od Hrvatskog audiovizualnog centra prošle godine dobili 90.000 kuna, što će im dosta olakšati realizaciju filma.
– Očekivali smo veću podršku, jer je projekt dosta razrađen, ali ćemo se kao i prošlih godina snaći. U okviru sredstava koje smo dobili, potrudit ćemo se da film bude što je moguće bolji. Film »Kraj svjetla« inspiriran je pjesmom Josipa Severa »Put prema kraju puta«. Bit će to filmska alegorija s glumcem Predragom Sikimićem, a uspostavili smo suradnju i s dizajnerom iz Japana.
