RIJEKA Šezdeset tisuća kuna iznosi mjesečna rata petogodišnjeg kredita u ukupnom iznosu od 2.760.000 kuna što ga je kod Erste & Steiermärkische banke podigao riječki Muzej moderne i suvremene umjetnosti za otkup umjetnina, ali će za tu namjenu stvarno biti potrošeno manje od polovice predviđenog iznosa, jer se od kupnje dijela umjetnina definitivno odustalo. 

    Podsjetimo, kredit s jednogodišnjim počekom i petogodišnjim rokom otplate bio je namijenjen otkupu umjetničkih djela Mirka Ilića, Slavka Grčka, Ines Matijević Cakić, Mirka Zrinšćaka, Dalibora Martinisa, Marka Košnika i Aljoše Brajdića. No, prema informacijama koje smo dobili od pročelnika Odjela za kulturu Ivana Šarara i v. d. ravnatelja MMSU-a Ive Matulića umjetnički radovi Dalibora Martinisa i Marka Košnika ipak neće biti otkupljeni. 

   Promijenjene okolnosti

  Rad je bio izlagan na međunarodnim izložbama i postoji u bibliografskim jedinicama suvremene umjetnosti, te je stoga od izuzetne važnosti da bude zastupljen u zbirci multimedijalne umjetnosti i zasigurno će biti izložen u stalnom postavu nove zgrade MMSU-a. 

    No, okolnosti su se u međuvremenu promijenile. Projekt nove muzejske zgrade u T-objektu je napušten, a još i prije te odluke zaključeno je kako je proračunski deficit prevelik da bi si Muzej mogao priuštiti tako velike otkupe. Iz istog razloga odustalo se i od otkupa interaktivne multimedijske instalacije slovenskog umjetnika Marka Košnika pod nazivom »Ditopia Signpost« iz 2009. godine koja je nastala u MMSU-u i bila je producirana za Biennale kvadrilaterale 4. Instalacija se sastoji od 1.500 fotografija, računalnog softwarea i DV video kamere, a za otkup je bio planiran iznos od 650.000 kuna. 

    Cijena dva rada od čijeg se otkupa odustalo zajedno iznosi 1,5 milijuna kuna, pa valja podsjetiti i da se radi o upravo onolikom iznosu koliki je iz kredita za otkup umjetnina prenamijenjen za isplatu obeštećenja tajnici Muzeja koja je nakon desetogodišnjeg radnog spora vraćena na posao. Budući da Grad nije imao novca za isplatu obeštećenja, donesena je odluka o privremenoj prenamjeni dijela kredita za isplatu sudske nagodbe, kako bi se izbjegla ovrha i blokada računa ustanove, uz obećanje Grada da će posuđenu svotu Muzeju nadoknaditi za prvobitnu namjenu čim financijska situacija to bude dopuštala. 

   Odbačena kaznena prijava

Zbog takve odluke Muzej se prošle godine našao i pod istragom krim policije koju je inicirala anonimna kaznena prijava, a nakon odluke da se odustane od otkupa točno u vrijednosti »privremene posudbe« moglo bi se zaključiti kako se radi o trajnoj prenamjeni, odnosno da će više od pola kredita ipak biti potrošeno nenamjenski . 

    No, pročelnik Šarar to opovrgava. Prema njegovim riječima, »posudba« će unatoč odustanku od kupnje Martinisovog i Košnikovog rada biti vraćena za otkup umjetnina, mada se još ne zna kada i za koje radove. Međutim, po Šararu, to nije ni bitno. Važno je jedino da se nenamjenski utrošen dio sredstava vrati za otkup, ali je svejedno kojih umjetnina, jer ugovor s bankom o kreditnom zaduženju nije ni specificirao na koja se djela otkup odnosi. 

    U međuvremenu banka je dala i pismenu suglasnost za privremenu prenamjenu dijela kreditnih sredstava, a zaključena je i priča s policijskom istragom. Prema riječima pročelnika, DORH je odbacio kaznenu prijavu, a kako s Daliborom Martinisom i Markom Košnikom nije zaključen nikakav ugovor, tako ni odustanak od otkupa njihovih radova neće imati nikakve pravne posljedice.

________________________________

Procjena vrijednosti umjetnina     

    Po mišljenju Branke Arh stručni tim ustanove koja odlučuje o otkupu trebao bi imati kriterije i saznanja o kretanju cijena umjetnina, a pitanje procjene njihove vrijednosti smatra jednim od najosjetljivijih: 

    – Vlasnik umjetnine često precjenjuje vrijednost svoga djela, trgovci se pozivaju na nerazumne cijene, muzealci najradije u tome ne bi sudjelovali jer im je primarno baviti se umjetnošću neovisnom o ekonomiji, kupci se u svemu tome ne snalaze. Tržište umjetnina stvara se kao svako drugo tržište – temeljem odnosa ponude i potražnje. Ali o tome može biti riječi tek kada je uveden red. Toga reda u nas nema, nema ni organiziranog tržišta umjetnina pa često umjetnik sam određuje cijenu. Tržište umjetnina u svijetu ima svoju vlastitu logiku postojanja koja je često dirigirana više komercijalnim vrijednostima. Tako se na jednoj strani događa proces koji plasira djela vezana za komercijalne vrijednosti, a na drugoj stoji struka koja u takvim uvjetima teško može nametnuti svoje kriterije kao mjerila vrijednosti i zadržati dignitet struke. 

    Komercijalizacija na štetu umjetničkog digniteta stvorila je poremećene odnose. Zbunjuju i suprotna mišljenja likovnih kritičara o istoj izložbi, autoru ili djelu. Prave likovne kritike u nas više i nema, kao ni autoriteta čija bi se prosudba uvažavala. 

________________________________

Tko odlučuje o otkupu i cijeni?     

Na koji se način formiraju cijene otkupa muzejske građe, na temelju kojih kriterija se prosuđuje o vrijednosti umjetnina i tko zapravo donosi odluku o tome? – neka su pitanja na koja smo potražili odgovore suočeni s cijenama umjetnina koje se mnogima čine vrtoglave. Osim radova Dalibora Martinisa i Marka Košnika, od čije se kupnje odustalo, najveći dio zaduženja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti odnosi se na otkup retrospektivne izložbe Mirka Ilića »Strip/ ilustracija/ dizajn/ multimedija« koja obuhvaća gotovo cjelokupan njegov opus od 1975. do 2008. godine te skulpturalne instalacije Mirka Zrinšćaka »Budi zadovoljan da forma nema kraja«, koja se sastoji od 14 velikih elemenata izvedenih hrastova. 

    Za Ilićevu izložbu plaćeno je 950.000 kuna, od čega je kreditom osigurano 662.500, a za skulpturalnu instalaciju Mirka Zrinšćaka 590 tisuća kuna, od kojih je 50.000 dalo Ministarstvo kulture. Prema informaciji iz Muzeja, cijene otkupa formirali su sami umjetnici, a odluku o otkupu kojeg je odobrio Grad donijelo je na prijedlog kustosa Povjerenstvo za otkup muzejske građe u čijem su sastavu bili bivša ravnateljica Muzeja Jerica Ziherl, muzejska savjetnica Daina Glavočić, stručna suradnica Odjela za kulturu Plamena Šarlija, likovni umjetnik Branko Lenić te predstavnice Upravnog vijeća muzeja Nadija Pužar, odnosno Diana Zrilić. 

    Prema njihovu sudu očito se radilo o značajnim otkupima i realnim cijenama, ali nisu svi bili takvoga mišljenja. Uvidom u zapisnike Kulturnog vijeća za muzejsku djelatnost i likovnu umjetnost kao posebno zanimljiva ispostavlja se činjenica da Vijeće nikad nije dalo suglasnost za otkup radova Mirka Ilića i Mirka Zrinšćaka, ali je otkup unatoč tome realiziran. 

    O radovima Dalibora Martinisa i Marka Košnika Kulturno vijeće nije ni raspravljalo, jer mu taj prijedlog nije ni dostavljen, što je također zanimljivo, jer stvara nejasnoću u kojim slučajevima Vijeće daje, a u kojima ne daje mišljenje o otkupima i tko presuđuje u slučajevima kad su mišljenja stručnjaka suprotstavljena. Kao i uvijek, odgovor je – Grad. Pročelnik Šarar to ne vidi kao problem, jer strategiju otkupa Muzeja definiraju ravnatelj i kustosi, uloga Vijeća je savjetodavna, a Grad može i ne mora zatražiti njegovo mišljenje, ovisno o tome kako su sredstva zatražena. Ako su tražena izravno od Grada, takva obaveza ne postoji, a ako je program prijavljen na natječaj javnih potreba u kulturi Vijeće ga ocjenjuje kao i sve ostale. No, mišljenje Vijeća – kako pokazuje prethodni primjer – ni tada nije obvezujuće.   

________________________________

    Nerealne cijene   

    Na pitanje zbog čega se Kulturno vijeće za muzejsku djelatnost i likovnu umjetnost negativno odredilo prema otkupu radova Mirka Ilića i Mirka Zrinšćaka, donedavni predsjednik Vijeća Branko Franceschi i potpredsjednica Branka Arh kazali su nam kako je glavni problem bio u nerealnim cijenama. 

    – Negativna odluka Vijeća bila je zasnovana prvenstveno na cijeni otkupa koji iskazuje potpuni nedostatak veze predlagača sa stvarnosti. Taj smo prijedlog smatrali neodgovornim – kazao nam je Branko Franceschi, dodavši da predlagači nisu uvažili činjenicu da su oba umjetnika već zastupljena u zbirci MMSU-a, da je riječ o umjetninama koje zahtijevaju složenu stručnu obradu, velik i specifičan prostor za čuvanje i izlaganje, a što sve predstavlja velike troškove, opterećuje radni proces i ljudske resurse te dodatno i dugotrajno financijski povećava za budžetske okvire ionako preveliku cijenu. 

    – U slučaju otkupa cijele retrospektivne izložbe Mirka Ilića ne dvojeći o njemu kao o autoru, prvenstveno nismo vidjeli za to ikakav racionalni razlog, niti poveznicu njegovog opusa s MMSU-om. Smatrali smo da se, ako je to potrebno, njegov opus može predstaviti pametnim izborom bitno manje grupe reprezentativnih radova po znatno nižoj cijeni. Sredstva za otkup trebaju se trošiti racionalno, imajući u vidu postojeće praznine u fundusu, a ne ishitreno. Strategija »spektakularnih« otkupa neće suštinski pridonijeti kvaliteti zbirke MMSU-a, već će dugoročno opteretiti budžet i u konačnici dovesti do situacije da u narednim godinama ne bude sredstava za ikakve otkupe – dodao je Franceschi. 

    Unatoč neupitnoj umjetničkoj vrijednosti radova, enormne cijene kao glavni razlog »odbijenice« Iliću i Zrinšćaku navodi i donedavna potpredsjednica Vijeća Branka Arh. 

    – Postavilo se i pitanje da li MMSU ima uvjete za odgovarajući smještaj Zrinšćakovih skulptura koje su vrlo nježne i osjetljive, a znatnih dimenzija – dodala je Arh i zaključila: 

    – Kulturno vijeće dalo je svoje mišljenje tj. odbilo zahtjev. Odluka o otkupu donesena je izvan Vijeća pa Vijeće dalje više nije moglo pratiti odluke i korake Grada, niti sudjelovati u tome. Sviđalo se to nama ili ne, Vijeće ima ulogu predlagatelja i savjetnika, a onaj tko raspolaže novcem donosi konačne odluke.